© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
SELLAL protiv FRANCUSKE
zahtjev broj 32432/13
presuda od 8. listopada 2015.
ČINJENICE
Podnositeljice zahtjeva su sestre A.S., koji je bolovao od šizofrenije. A.S. je odbio liječnički tretman čije je provođenje predstavljalo preduvjet za njegov uvjetni otpust, pa je dana 30. siječnja 2004. godine smješten u zatvorsku ustanovu. Dana 7. travnja 2004. godine pronađen je mrtav u svojoj zatvorskoj ćeliji, obješen o radijator.
Istraga je odmah pokrenuta, a obdukcijom je potvrđeno da je uzrok smrti samoubojstvo. Istraga je pokazala da je zatvorenik bio pod redovitim nadzorom psihijatra i dobivao odgovarajući psihotretman. Informacijski obrazac koji je popunjen pri njegovom uhićenju i dovođenju u zatvor spominjao je poremećaje u ponašanju, ali ne i rizik od suicida. Dana 10. veljače 2004. godine prisilno je hospitaliziran zbog paranoidnog ponašanja, ali je nakon dva dana vraćen u zatvor zbog poboljšanja stanja uslijed primjene odgovarajuće terapije.
Nakon što je A.S. lišen slobode, završila je njegova veza s partnericom s kojom je imao sina. Susret sa sinom koji je bio zakazan za 6. travnja 2004. godine otkazan je zbog promjena u načinu rada zatvora.
Državni odvjetnik obustavio je istragu jer nije bilo dokaza da je počinjeno ikakvo kazneno djelo.
Zatvorenikova obitelj podnijela je prijavu zbog ubojstva i nepružanja pomoći osobi u opasnosti. Istragom je utvrđeno da je A.S. na dva psihijatrijska pregleda tijekom ožujka govorio o svojim planovima za budućnost. Istražni sudac obustavio je istragu jer nije bilo nikakvih dokaza o nemaru, budući da ništa nije upućivalo na to da je A.S. sklon suicidu.
Obitelj je potom podnijela tužbu za naknadu štete koja je odbijena jer su domaći sudovi utvrdili da, iako je podnositelj patio od šizofrenije, ništa u njegovoj medicinskoj dokumentaciji nije ukazivalo na sklonost suicidu.
U zahtjevu Sudu podnositeljice su prigovorile da nacionalne vlasti nisu poduzele nikakve radnje da zaštite život njihovog brata.
OCJENA SUDA
A.S. se nalazio u redovnom zatvorskom sustavu jer domaće vlasti nisu utvrdile da kod njega postoji rizik od suicida. Sud je stoga morao ispitati jesu li domaće vlasti mogle prepoznati stvarni i neposredni rizik od suicida kod podnositelja.
Sud je naglasio da je podnositelj bio dvostruko osjetljiv – i kao osoba lišena slobode i kao osoba koja pati od psihičkog poremećaja.
Opće je poznata činjenica da kod osoba koje boluju od šizofrenije postoji visok stupanj rizika od suicida. Međutim, ništa u zdravstvenom kartonu A.S., niti u kaznenim spisima nije ukazivalo na bilo kakav rizik od suicida. Štoviše, izgleda da je baš njegovo pritvaranje pripomoglo tome da se njegova bolest stavi pod kontrolu. U obrascu za procjenu rizika od suicida koji je ispunjen po njegovom dolasku u zatvor nije zabilježen takav rizik. A.S. nije pravio nikakve probleme dok je bio u zatvoru, iznosio je planove za budućnost i prihvatio liječenje.
Sud smatra da otkazivanje obiteljskog posjeta i prekid veze s partnericom nisu mogli sami po sebi promijeniti ocjenu nadležnih vlasti o postojanju rizika od suicida. Naime, posjet je bio samo odgođen za kasniji datum, ne i zabranjen. Osim toga, nije poznato jesu li zatvorske vlasti uopće znale za prekid veze između A.S. i njegove partnerice.
U tom svjetlu, Sud smatra da su domaći sudovi bili u pravu kada su zaključili da ponašanje A.S. nije ukazivalo na postojanje rizika od suicida. Posljedično, nema osnova za tvrdnju da su nacionalne vlasti znale ili trebale znati da postoji stvaran i neposredan rizik od suicida. Zbog toga nisu bili dužne poduzeti nikakve dodatne mjere prema A.S., osim medicinskog tretmana koji su mu bile pružile.
Stoga nije došlo do povrede članka 2. Konvencije.
Full & Egal Universal Law Academy