© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. Ovaj prevod je finansiran uz podršku Human Rights Trust-a Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). Ovaj prevod nije obavezujući za Sud. Za više informacije pogledajte napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyight indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européene des droits de l’homme 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pur les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyrights/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna bilješka o sudskoj praksi Suda br. 176
Juli 2014.
Svinarenko i Slyadnev protiv Rusije [GC] - 32541/08 i 43441/08
Presuda od 17.7.2014. [VV]
Član 3.
Ponižavajuće postupanje
Korištenje metalnog kaveza u kojem su optuženici držani tokom suđenja u krivičnom postupku: povreda
Činjenice – Oba podnositelja predstavke optužena su za krivična djela, uključujući pljačku. Na nizu ročišta pred sudom, držani su u zatvorenom prostoru koji je sa četiri strane ograđen metalnim šipkama, a čiji je stropni dio pokriven žicom.
U presudi od 11. decembra 2012. godine Vijeće Suda je jednoglasno konstatiralo da je zatvaranje podnositelja predstavke u kavez predstavljalo ponižavajuće postupanje protivno članu 3. Konvencije.
Pravo – član 3: Vlada je tvrdila da je, u cilju osiguravanja odgovarajućih uvjeta za održavanje ročišta, pribjegavanje kavezu bilo opravdano, s obzirom na krivičnu historiju podnositelja predstavke, nasilnu prirodu krivičnih djela koja im se stavljaju na teret i straha koji je bio prisutan kod žrtava i svjedoka u odnosu na podnositelje predstavke.
Sud je konstatirao, iako su red i sigurnost u sudnici neophodni za valjano provođenje postupka i dostizanje pravde, sredstva kojima se to postiže ne smiju obuhvaćati mjere obuzdavanja koje su toliko striktne da potpadaju pod domašaj člana 3., koji zabranjuje mučenje i nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje u apsolutnom smislu.
Podnositeljima predstavke se sudilo u javnom postupku pred porotom. Na ročištima je prisustvovalo oko 70 svjedoka. U takvim okolnostima, izloženost očima javnosti u kavezu zasigurno je potkopala njihov ugled i pobudila u njima osjećaj poniženja, bespomoćnosti, straha, tjeskobe i inferiornosti. Ovom tretmanu su bili podvrgnuti tokom čitavog suđenja, koje je trajalo preko godinu dana, gdje je gotovo svakog mjeseca bilo po nekoliko ročišta. Također, zasigurno su imali opravdane strahove da će njihova izloženost u kavezu potkopati pretpostavku nevinosti, jer će kod sudija stvoriti utisak da se radi o opasnim osobama. Sud nije našao uvjerljive argumente koji ukazuju da je optužene bilo neophodno držati u kavezu tokom suđenja radi njihovog fizičkog obuzdavanja, sprečavanja njihovog bijega, suzbijanja nereda ili agresivnog ponašanja ili njihove zaštite od napada izvana. Ovakva kontinuirana praksa se, stoga, može shvatiti samo kao sredstvo degradiranja i ponižavanja osobe stavljene u kavez. Shodno tome, podnositelji predstavke su bili izloženi patnji čiji je intenzitet premašio neizbježnu razinu patnje koja je bila svojstvena njihovom pritvoru tokom ročišta, a njihovo zatvaranje u kavez je dostiglo "minimalnu razinu okrutnosti" zbog koje potpada pod opseg člana 3.
U proteklih nekoliko godina, Vijeće je donijelo niz presuda kojima je utvrdilo povrede člana 3. u slučajevima gdje upotreba kaveza nije bila opravdana sigurnosnim razlozima. Međutim, Veliko vijeće ne smatra da bi upotreba kaveza u ovom kontekstu ikada mogla biti opravdana u svjetlu člana 3. U svakom slučaju, čak i ako pretpostavimo da bi to mogao biti slučaj, Vlada nije potkrijepila svoje navode da su podnositelji predstavke predstavljali prijetnju po sigurnost.
Sud je ponovo istakao da poštivanje ljudskog dostojanstva čini srž Konvencije, te da cilj i svrha Konvencije kao instrumenta za zaštitu pojedinaca zahtijevaju da se njezine odredbe tumače i primjenjuju tako da se njezine garancije učine praktičnima i djelotvornima. S obzirom na svoju objektivno ponižavajuću prirodu, držanje osobe u metalnom kavezu tokom suđenja samo po sebi predstavlja uvredu ljudskog dostojanstva. Držanje podnositelja predstavke u metalnom kavezu u sudnici, dakle, predstavlja ponižavajuće postupanje protivno članu 3.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Sud je također utvrdio, jednoglasno, povredu člana 6., stav 1. zbog dužine trajanja krivičnog postupka.
Član 41: po 10.000 eura svakom podnositelju predstavke u odnosu na nematerijalnu štetu.
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy