© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 117
Mart 2009. godine
Times Newspapers LtD protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Br. 1 i 2) - 3002/03 – 23676/03
Presuda od 10.3.2009 [Odjeljenje IV]
Član 10.
Član 10-1
Sloboda izražavanja
Pravilo prema kojem novi razlog za pokretanje postupka nastaje svaki put kad je klevetnički članak dostupan na Internetu: nema povrede
Činjenice: Predmet se odnosi na primjenu common-law pravila, u kontekstu Interneta, prema kojem uzastopno objavljivanje iste klevetniče izjave pruža poseban osnov za pokretanje postupka
U decembru 1999. godine, jedne novine-podnosilac predstavke su objavile dva članka koja su navodno predstavljala klevetu u vezi sa privatnim licem G.L. Ta dva članaka su stavljena na Internet stranicu novina. G.L. je pokrenuo postupak zbog klevete protiv novina, glavnog urednika i dvojice novinara koji su bili autori članaka. Tuženi su se u svojoj odbrani pozvali na relativni imunitet, tvrdeći da su optužbe, koje su sadržane u člancim, a takve vrste i ozbiljnosti da su oni imali dužnost da ih objave i da je javnost imala pravo da ih zna. Dok je postupak po prvoj tužbi zbog klevete bio u toku, članci su i dalje bili pristupačni na Internet stranici novina, kao dio arhive novina. U decembru 2000. godine, G.L. je podnio novu tužbu zbog klevete, budući da su članci i dalje bili objavljeni u arhivi novina. Novine su nakon toga dodale naznaku da su članci predmet postupka pokrenutog zbog klevete, te da se ne smiju reproducirati, niti se na njih smije pozivati bez konsultiranja pravne službe. U postupku po drugoj tužbi, novine su iznijele odbranu pozivajući se na pravilo o jednom objavljivanju, prema kojem samo prvo objavljivanje nekog članka stavljenog na Internet može biti razlog za podnošenje tužbe zbog klevete, a ne i naknadna preuzimanja od strane korisnika Interneta. Primjenjujući pravilo uspostavljeno u predmetu Duke of Brunswick v. Harmer [1849] 14 QB 154, prema kojem uzastopna objavljivanja klevetničke izjave pružaju osnov za podnošenje odvojene tužbe, Visoki sud (High Court) je odlučio da novi razlog za podnošenje tužbe nastaje svaki put kada postoji pristup klevetničkim informacijama (“pravilo koje se odnosi na objavljivanje na Internetu”). Apelacioni sud je potvrdio tu odluku ističući da je administriranje arhive relativno beznačajan aspekt slobode izražavanja i da je poželjno da se objavi upozorenje kojim se naznačava čitaocima da arhivski materijal ne smatraju istinitim čim dobiju obavještenje o njegovom karakteru koji je potencijalno klevetnički.
Pravo: Pitanje koje se u osnovi postavlja je da li je primjena pravila, koje se odnosi na objavljivanje na Internetu, “neophodna u demokratskom društvu”. Sud je prihvatio da internetske arhive predstavljaju značajan izvor za obrazovanje i istorijsko istraživanje, ali je naznačio da je slobodno polje procjene država veće u pogledu arhiva, a ne aktuelnosti, i da je zadatak štampe da osigura tačnost bez sumnje strktniji u pogledu takvih informacija. U ovom predmetu je značajno da, iako je postupak zbog klevete u pogledu dva članka pokrenut u decembru 1999. godine, nikakva kvalifikacija nije dodana arhivskoj verziji prije decembra 2000. godine. Budući da arhivu administriraju same novine i da domaći sudovi nisu naznačili da članci moraju biti povučeni svi zajedno, zahtjev da se doda odgovarajuća kvalifikacija internetskoj verziji nije disproporcionalna.
Dok Sud, u svjetlu tog zaključka, nije smatrao potrebnim da razmatra argument, prema kojem bi pravilo koje se odnosi na objavljivanje na Internetu imalo šire inhibitorsko dejstvo, on je ipak razmatrao pitanje rokova zabrane za podnošenje tužbe zbog klevete i argument novina, prema kojem predmetno pravilo pruža osnov za kontinuiranu odgovornost. Imajući u vidu okolnosti ovog predmeta, Sud je istakao da, budući da se postupci pokrenuti zbog klevete odnose na iste članke i da su oba pokrenuta u roku od petnaest uzastopnih mjeseci od dana prvobitne objave članaka na internetu, sposobnost novina da pripremi odbranu nije onemogućena protekom vremena. Međutim, kada je postupak zbog klevete pokrenut nakon dugo vremena, on može, zbog izostanka izuzetnih okolnosti, pokrenuti pitanje disproporcionalnog miješanja u slobodu štampe iz člana 10.
Zaključak: nema povrede (jednoglasno).
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights
This summary by the Registry does not bind the Court.
Click here for the Case-Law Information Notes
Full & Egal Universal Law Academy