© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015. Ovaj prevod je finansiran uz podršku Human Rights Trust-a Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). Ovaj prevod nije obavezujući za Sud. Za više informacije pogledajte napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyight indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européene des droits de l’homme 2015. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pur les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyrights/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna bilješka o sudskoj praksi Suda br. 177
August-september 2014.
Trabelsi protiv Belgije - 140/10
Presuda od 4.9.2014 [Odjel V]
Član 3.
Izručenje
Izručenje u zemlju koja nije članica, u kojoj se podnositelj predstavke, u slučaju osude, suočava sa rizikom doživotne kazne bez mogućnosti smanjenja: povreda
Član 34.
Ometanje ostvarivanja prava na podnošenje žalbe
Izručenje u Sjedinjene Američke Države, uprkos stvarnom riziku od doživotne kazne bez mogućnosti smanjenja ili pomilovanja, protivno privremenoj mjeri koju je izrekao Evropski sud: povreda
Činjenice – Podnositelj predstavke, koji ima državljanstvo Tunisa, izručen je iz Belgije u Sjedinjence Američke Države, gdje će mu se suditi za krivična djela terorističke naravi. Belgijske vlasti su ga izručile uprkos činjenici da je Evropski sud, temeljem člana 39. Poslovnika Suda, ukazao da belgijske vlasti ne bi trebale izručiti podnositelja predstavke u SAD prije nego se okonča postupak pred ovim sudom.
Pravo – Član 3.: Podnositelj predstavke je izručen Sjedinjenim Američkim Državama, gdje se protiv njega vodi postupak na temelju optužbi za teroristička djela povezana sa Al-kaidom, zbog čega mu prijeti maksimalna kazna doživotnog zatvora. Ova kazna je diskreciono pravo suda, koji se može opredijeliti za blažu kaznu zatvora u trajanju određenog broja godina.
U skladu sa pristupom koji je zauzet u predmetu Babar Ahmad i drugi* i s obzirom na ozbiljnost terorističkih djela koje se podnositelju predstavke stavljaju na teret i činjenicu da sud kaznu može izreći tek kada u obzir uzme sve olakšavajuće i otežavajuće oklonosti, diskreciona kazna doživotnog zatvora koja bi mogla biti izrečena podnositelju predstavke ne bi bila potpuno nesrazmjerna.
Sve od predmeta Soering** naovamo, Sud u predmetima izručenja uvijek mora cijeniti rizik koji podnositelju predstavke prijeti temeljem člana 3. ex ante – odnosno, u ovom konkretnom slučaju, prije njegove moguće osude u Sjedinjenim Američkim Državama – radije nego ex post facto.
Američko zakonodavstvo ne omogućava uvjetni otpust u slučajevima izricanja doživotne kazne, bilo da je izrečena kao obavezna ili diskreciona kazna, ali postoji nekoliko mogućih načina smanjenja takvih kazni. U svakom slučaju, pojašnjenja američkih vlasti i njihovo pozivanje na primjenjive odredbe američkog zakonodavstva koje uređuje smanjenje kazne i predsjednička pomilovanja odmjeravanje dosta su općenita i nejasna i ni u kom se slučaju ne mogu smatrati dostatno konkretnim. Na koncu, bez obzira na data uvjerenja, doživotna kazna koja bi mogla biti izrečena podnositelju predstavke ne može se smatrati kaznom koja bi se mogla smanjiti u konktekstu člana 3. Konvencije***. Izlažući podnositelja predstavke riziku tretmana suprotnog tim odredbama, Vlada je aktivirala svoju odgovornost, kao tužena država, prema Konvenciji.
Zaključak: povreda (jednoglasno).
Član 34.: Nijedan argument koji je belgijska vlada iznijela ne opravdava kršenje privremene mjere koju je izrekao Sud. Na primjer, kada je odlučivala o tome da odbije pomenutu privremenu mjeru, belgijska država nije trebala sudsku ocjenu diplomatskih uvjerenja američkih vlasti i osnovanost predstavke zamijeniti svojom vlastitom.
Potkopana je djelotvornost ostvarivanja prava na predstavku, koje zahtijeva da Sud mora biti u stanju da razmotri predstavku u uobičajenoj proceduri u bilo kojoj fazi postupka koji se vodi. Podnositelj predstavke, koji se nalazi u samici u jednom američkom zatvoru, lišen je direktnog kontakta sa svojim predstavnikom pred ovim Sudom. Radnje koje je Vlada poduzela otežale su podnositelju predstavke da ostvari svoje pravo na predstavku, a shodno tome i prava zajamčena članom 34. Konvencije. Dakle, svjesnim kršenjem navedene privremene mjere koju je Sud izrekao shodno pravilu 39. Poslovnika Suda, tužena država je prekršila svoje obaveze iz člana 34. Konvencije.
Zaključak: kršenje člana 34. (jednoglasno).
Član 41.: 60,000 eura u odnosu na nematerijalnu štetu; Zahtjev za materijalnu štetu je odbijen.
* Vidi Babar Ahmad i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 24027/07, 10. april 2012., Informativna bilješka br. 151.
** Vidi Soering protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 14038/88, 7. juli 1989.
*** Vidi Vinter i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [GC], 66069/09, 130/10 and 3896/10, 9. juli 2013., Informativna bilješka br. 165.
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2015.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2015
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2015
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy