© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK
ÜNSPED PAKET SERVISI SaN. Ve TiC. A. Ş. protiv BUGARSKE
zahtjev br. 3503/08
presuda od 13. listopada 2015.
ČINJENICE
Podnositelj zahtjeva je tursko trgovačko društvo koje se bavi uslugama prijevoza. Predmet se odnosi na zapljenu podnositeljevog kamiona tijekom kaznenog postupka u kojemu podnositelj uopće nije sudjelovao.
Dana 23. lipnja 2007. godine, bugarske vlasti zaustavile su podnositeljev kamion radi carinske kontrole. Prilikom pregleda zaplijenjena je droga u vrijednosti od oko 77.000,00 EUR. Bugarske vlasti su protiv vozača kamiona pokrenule kazneni postupak te su oduzele kamion kao dokazno sredstvo.
Dana 26. lipnja 2007. godine, podnositelj je državnom tužiteljstvu podnio zahtjev za povrat kamiona. Zahtjev je odbijen uz obrazloženje da se radi o dokaznom sredstvu koje je bugarskim tijelima potrebno do završetka kaznenog postupka. Dana 3. kolovoza 2007. godine, podnositelj je ponovno podnio zahtjev za povrat kamiona navodeći kako zadržavanje kamiona kao dokaznog sredstva više nije potrebno jer je sudski vještak izradio nalaz i mišljenje. U međuvremenu, vozač kamiona i državno tužiteljstvo postigli su sporazum o krivnji i kazni koji je predviđao i zapljenu kamiona. Dana 8. kolovoza 2007. godine, podnositelj je od suda zatražio da ne zapljeni kamion navodeći kako sukladno mjerodavnom pravu ne postoji obveza zapljene jer je vrijednost kamiona tri puta veća od vrijednosti zaplijenjene droge. Međutim, dana 14. kolovoza 2007. godine, sud je prihvatio sporazum te je podnositeljev kamion zaplijenjen.
Dana 26. svibnja 2008. godine, podnositelj je u Turskoj protiv vozača kamiona pokrenuo parnični postupak radi naknade štete, u kojem je usvojen podnositeljev tužbeni zahtjev te vozaču kamiona naložena isplata naknade štete. Međutim, vozač kamiona nije bio u mogućnosti isplatiti naknadu štete podnositelju.
Pozivajući se na čl. 1. Protokola 1. podnositelj je pred Sudom prigovarao kako je došlo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva zbog zapljene kamiona u kaznenom postupku u kojemu nije sudjelovao.
OCJENA SUDA
Sud je utvrdio kako među strankama nije sporno da zapljena podnositeljevog kamiona predstavlja miješanje u njegovo pravo na mirno uživanje vlasništva. Međutim, ono što je Sud treba utvrditi u ovom predmetu je odgovor na pitanje je li miješanje bilo zakonito, je li bilo u javnom interesu te je li postignuta pravedna ravnoteža između cilja i sredstva s kojim je cilj ostvaren.
U odnosu na pitanje zakonitosti miješanja, Sud je utvrdio kako je zapljena kamiona utemeljena na odredbama kaznenog zakona koji propisuje da će se zaplijeniti prijevozno sredstvo koje je korišteno za transport droge, osim ako vrijednost tog prijevoznog sredstva ne odgovara vrijednosti zaplijenjene droge. Sud je utvrdio kako je relevantna odredba kaznenog zakona dovoljno jasna, predvidljiva i dostupna.
Međutim, Sud je primijetio da je vrijednost kamiona tri puta veća od vrijednosti zaplijenjene droge te da domaći kazneni sud, iako je to bio dužan učiniti sukladno domaćem pravu, nije niti u jednom trenutku utvrdio i usporedio vrijednost kamiona s vrijednošću zaplijenjene droge.
Sud nije smatrao potrebnim utvrđivati je li miješanje bilo zakonito jer je utvrdio kako bez obzira na zakonitost, zapljena podnositeljevog kamiona u svakom slučaju nije bila u skladu s čl. 1. Protokola 1. jer nije postigla pravednu ravnotežu između cilja i načina na koji je cilj postignut.
Sud je primijetio kako je zapljena kamiona ostvarila legitiman cilj koji je bio u javnom interesu. Taj cilj je bila borba protiv trgovine drogom. Ispitujući je li postignuta pravedna ravnoteža između cilja i sredstva, Sud je primijetio kako domaći sudovi nisu ispitali je li zapljena bila potrebna radi ostvarivanja legitimnog cilja. Posebice nisu uzeli u obzir činjenicu da podnositelj nije znao da vozač koristi njihov kamion u cilju preprodaju droge niti je to bio dužan znati. Nedostatak takvog ispitivanja ukazuje da miješanjem nije postignuta pravedna ravnoteža između cilja (borba protiv trgovine drogom) i sredstva kojim je cilj ostvaren (zapljena kamiona).
Sud je naglasio kako bi zapljena kamiona bila u skladu sa zahtjevima Konvencije da je izvršena u postupku koji je predviđao odgovarajuće zaštitne mjere protiv proizvoljnosti sudske odluke. Međutim, takav postupak u konkretnom slučaju nije postojao, niti je predviđen mjerodavnim bugarskim pravom.
U svijetlu navedenog, Sud je utvrdio kako je zbog zapljene kamiona podnositelj pretrpio prekomjeran teret koji bi se mogao smatrati opravdanim da je podnositelj imao mogućnost učinkovito osporavati zapljenu kamiona u kaznenom postupku u kojemu nije sudjelovao. Međutim, kako podnositelj takvu mogućnost nije imao, nije postignuta pravična ravnoteža između zaplijene kamiona i javnog interesa koji se namjeravao postići.
Full & Egal Universal Law Academy