CASE OF WAŁĘSA v. POLAND - [Croatian Translation] summary by the Office of the Representative of the Republic of Croatia

© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.

© Office of the Representative of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.

© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.

SAŽETAK PRESUDE

WAŁĘSA PROTIV POLJSKE

PRESUDA VIJEĆA OD 20. STUDENOG 2023.

ZAHTJEV BR. 50849/21

Strukturni problemi pravosudnog sustava Poljske,

koji uključuju i postupak izvanredne revizije,

 dovode do opetovanih povreda prava na pošteno suđenje

te zahtijevaju poduzimanje žurnih i sveobuhvatnih zakonodavnih i drugih mjera

u postupku izvršenja presude

ČINJENICE

Podnositelj zahtjeva, Lech Wałęs je poljski političar, jedan od vođa velikog radničkog štrajka 1980. i suosnivač, a potom i vođa neovisnog sindikata Solidarnost, koji je zbog svoje borbe protiv komunističkih vlasti 1983. nagrađen Nobelovom nagradom za mir. Podnositelj zahtjeva ujedno je bio i prvi demokratski predsjednik Poljske u razdoblju od 1990. do 1995. Kada se 2000. ponovno kandidirao na predsjedničkim izborima, podnositelj je dao „lustracijsku izjavu“ koju su u Poljskoj morali dati svi kandidati koji su se kandidirali za obavljanje javnih dužnosti, a sukladno kojoj je podnositelj tvrdio da nije surađivao s tajnim službama u razdoblju od 1944. do 1990. Istinitost njegove izjave potvrdili su poljski sudovi, a Institut za nacionalno sjećanje 2005. podnositelju zahtjeva dodijelilo je i status žrtve komunističkog režima. Međutim, status podnositelja kao žrtve bio je predmet mnogih javnih rasprava i polemika zbog stava određenog dijela stanovništva, mahom podržavatelja i članova stranke Pravo i pravda, da je podnositelj bio suradnik tajnih službi. Gostujući u televizijskoj emisiji u kojoj se raspravljalo o dodijeli statusa žrtve komunističkog režima podnositelju zahtjeva, g. Wyszkowski, član bivše antikomunističke oporbe koji se kasnije priklonio politikama i stavovima stranke Pravo i pravda, izjavio je da je tijekom 1970.-ih podnositelj bio plaćeni suradnik tajnih službi. Podnositelj je protiv njega pokrenuo parnični postupak zbog klevete. G. Wyszkowski je pravomoćno osuđen 2011. te mu je naloženo objaviti javnu ispriku. No 2020. glavni državni odvjetnik, koji je ujedno bio i ministar pravosuđa te član tada vladajuće stranke Pravo i pravda[1], podnio je izvanrednu reviziju protiv pravomoćne presude ističući da je presudu potrebno ponovno ispitati zbog poštovanja načela demokratske države u kojoj se jamči sloboda govora te provedbe načela socijalne pravde. Vijeće za izvanrednu reviziju i javne poslove (VIR) je 2021. preinačilo pravomoćnu presudu, ukinuvši obvezu g. Wyszkowskom objaviti javnu ispriku podnositelju.

PRIGOVORI

Podnositelj zahtjeva prigovorio je pred ESLJP-om zbog povrede prava na pošteno suđenje, smatrajući da VIR ne predstavlja zakonom uspostavljeni neovisan i nepristran sud te da je preispitivanje i izmjena pravomoćne presude u postupku izvanredne revizije predstavljalo povredu načela pravne sigurnosti, dok je preinaka pravomoćne presude predstavljala povredu prava na poštovanje privatnog života.

OCJENA ESLJP-a

 Članak 6.

(i)                 Pravo na zakonom ustanovljen neovisan i nepristran sud

Ocjenjujući predstavlja li VIR sud uspostavljen zakonom, ESLJP je uputio na svoja utvrđenja u predmetu Guðmundur Andri Ástráðsson protiv Islanda [VV][2] (br. 26374/18, stavci 211.-234., 1. prosinca 2020.) u kojem je ESLJP razjasnio značenje prava na zakonom uspostavljen sud, naglasivši da je u državi utemeljenoj na načelu vladavine prava pojmu „suda“ svojstveno da je sastavljen od sudaca izabranih na temelju objektivnih kompetencija i moralnog integriteta potrebnih za obavljanje sudačke dužnosti. Stoga, „zakonom uspostavljen sud“ svakako podrazumijeva i postupak imenovanja sudaca koji ne smije biti obilježen nepravilnostima koje bi dovele u pitanje istaknuto pravo. U tom smislu, ESLJP je razvio i test ispitivanja eventualnih nepravilnosti u tri koraka:

(i)     Je li došlo do očite povrede nacionalnog prava;

(ii)   Odnosi li se kršenje nacionalnog prava na bilo koje temeljno pravilo postupka imenovanja sudaca; te

(iii) Jesu li navodna kršenja prava na „zakonom ustanovljen sud“ bila učinkovito preispitana i ispravljena od strane nacionalnih sudova.

Primjenjujući taj test, ESLJP je zaključio da su ozbiljne nepravilnosti u postupku imenovanja sudaca u VIR ugrozile njegov legitimitet u tolikoj mjeri da se on ne može smatrati „sudom“ koji je „uspostavljen zakonom“ u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije. Posljedično, predmet podnositelja predstavlja samo još jedan u nizu u kojem je ESLJP utvrdio povredu članka 6. Konvenciju u odnosu na Poljsku u predmetima u kojima je recentno odlučivao o prigovorima istaknutim zbog neovisnosti i nepristranosti sudstva u tuženoj državi.[3]

Dodatno, ESLJP je primijetio da je u nacionalnom postupku podnositelj neuspješno tražio izuzeće svih sudaca koji su činili VIR, osporavajući da je njihovo imenovanje u sporno vijeće Vrhovnog suda bilo u skladu s vladavinom prava. Njegov zahtjev za izuzećem sudaca odbačen je (odnosno odbijen u odnosu na jednog suca) bez dodatnog objašnjena od strane suca pojedinca VIR-a koji je u predmetu podnositelja ujedno bio i sudac izvjestitelj. ESLJP je primijetio da je u Poljskoj VIR bio isključivo nadležan odlučivati o izuzeću sudaca čime su, pored svih ostalih ovlasti koje je VIR imao, njegove ovlasti proširene i na pitanja koja se odnose na neovisnost poljskog pravosuđa. ESLJP je smatrao da to predstavlja neprihvatljivo odstupanje od temeljnog načela nemo iudex in causa sua i nespojivo je s pravom na pošteno suđenje.

ESLJP je stoga utvrdio da je podnositelju povrijeđeno pravo na zakonom uspostavljen neovisan i nepristran sud koji se jamči člankom 6. Konvencije.

(ii)                Pravna sigurnost

Pravna sigurnost, odnosno pravo stranaka u postupku da se ne dovodi u pitanje pravomoćna sudska odluka, u biti pretpostavlja poštovanje načela res iudicata. Na temelju tog načela, nijedna stranka nije ovlaštena tražiti preispitivanje pravomoćne i obvezujuće presude samo radi ostvarivanja ponovnog suđenja i nove odluke o predmetu. Preispitivanje se ne bi trebalo koristiti kao prikrivena žalba. Puka mogućnost da postoje dva mišljenja o predmetu nije dostatan razlog za ponovno ispitivanje predmeta. Stoga, odstupanje od načela res iudicata opravdano je samo kada je to nužno zbog značajnih i uvjerljivih okolnosti poput: ispravljanja temeljnog nedostatka ili pogrešne primjene prava (Guðmundur Andri Ástráðsson protiv Islanda [VV], br. 26374/18, stavak 238., 1. prosinca 2020.). U svjetlu gore navedenih općih načela, ESLJP je prvo ocijenio način na koji je uređena sporna izvanredna revizija, a onda i učinke koje je ukidanje pravomoćne presude od strane VIR-a imalo za podnositelja.

U kontekstu općih značajki izvanredne revizije, ESLJP je iznio niz razloga zašto poljski sustav izvanredne revizije pred VIR-om nije smatrao sukladnim s Konvencijom. Naime, ESLJP je negativnim ocijenio činjenicu da postupak najčešće pokreće glavni državni odvjetnik koji je nakon zakonskih izmjena iz 2017. istovremeno obnašao i funkciju ministra pravosuđa, te da su razlozi za podnošenje i dopuštanje izvanredne revizije bili nejasni i općeniti poput „poštovanje načela socijalne pravde“, a što je zauzvrat ostavljalo prostor za proizvoljnost i arbitrarne odluke. Ujedno, pravomoćne odluke mogu se osporavati i na temelju „očite proturječnosti između bitnih zaključaka suda i sadržaja dokaza prikupljenih u predmetu, što u praktičnom smislu znači da godinama nakon spornih događaja i djelujući kao sud treće ili četvrte instance, VIR može odlučivati o činjenicama predmeta.

Osim kritike tko i iz kojih razloga može pokrenuti postupak izvanredne revizije, ESLJP je spornim smatrao i vremenski rok u kojem se moglo tražiti preispitivanje pravomoćnih presuda. Naime, sukladno zakonskim iznimkama izvanredna revizija mogla se podnijeti i u odnosu na presude stare 20 godina.

Konačno, pozivajući se na svoja prethodna utvrđenja vezana uz nepravilnosti i način na koji su suci, članovi VIR-a, odabrani i imenovani te narušenost legitimiteta tog sudačkog tijela (Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske, br. 49868/19 i 57511/19, 8. studenog 2021.), ESLJP je ponovio da se VIR ne može smatrati niti neovisnim i nepristranim, niti sudom uspostavljenim zakonom u smislu Konvencije. Činjenica da je u okviru izvanredne revizije VIR-u dodijeljena široka ovlast preispitivati pravna i činjenična utvrđenja pravomoćnih presuda, prema zaključku ESLJP-a samo dodatno naglašava značaj problema.

ESLJP je utvrdio da je postupak izvanredne revizije u biti predstavljao prikrivenu žalbu kojom je preispitan predmet okončan pravomoćnom presudom prije više od 9 godina, a koji je prethodno ispitan na 6 razina nadležnosti. ESLJP nije pronašao postojanje bilo kakvih uvjerljivih okolnosti koje bi išle u prilog ponovnom otvaranju predmeta jer izvanredna revizija nije poslužila za ispravljanja temeljnih nedostataka u postupku pred nižim sudovima poput: zlouporabe postupka, očite pogreške u primjeni materijalnog prava ili ozbiljne povrede sudskog postupka (OOO Link Oil SPB protiv Rusije (odl.), br. 42600/05, 25. lipnja 2009.). Obrazloženje VIR-a da je spornom presudom g. Wyszkowskom izrečena pretjerano stroga i nerazmjerna sankcija, i to ne samo u smislu poljskog Ustava već i članka 10. Konvencije, ESLJP je smatrao neprihvatljivim jer je sukladno pravomoćnoj presudi jedino trebao objaviti javnu ispriku. Slijedom navedenog, sve okolnosti predmeta ukazivale su na zaključak da je ministar pravosuđa dvojbene državne mehanizme iskoristio za svoje osobno razračunavanje i progon podnositelja, koristeći pritom svoje iznimne zakonske ovlasti pri osporavanju pravomoćnosti nepovoljne presude g. Wyszkowskog, s kojim je politički blisko povezan. ESLJP je stoga zaključio da je navedeno nedvojbeno predstavljalo zlouporabu pravnih postupaka od strane državne vlasti utvrdivši povredu članka 6. Konvencije i zbog povrede načela pravne sigurnosti.

 Članak 8.

Poljska Vlada je isticala da izmjena pravomoćne presude nije značajno utjecala na ugled i privatan život podnositelja da bi članak 8. Konvencije bio primjenjiv (Denisov protiv Ukrajine [VV][4], br. 76639/11, 25. rujna 2018.).

Međutim, uzimajući u obzir da je podnositelj zahtjeva jedna od najpoznatijih osoba iz suvremene Poljske povijesti zbog vodstva sindikata Solidarnost i antikomunističkih aktivnosti zbog kojih je dobio i Nobelovu nagradu za mir, ESLJP je odbacio prigovor poljske vlade o neprimjenjivosti članka 8. Konvencije. Naime, očito je da su izjave g. Wyszkowskog u kojima podnositelja zahtjeva optužuje za plaćenu suradnju s komunističkom tajnom službom 1970.-ih, u suprotnosti s onim što se uobičajeno smatra njegovim najvećim životnim postignućem. Posljedično, VIR-ovo ukidanje pravomoćne presude kojom je g. Wyszkowskom naloženo da se javno ispričat zbog spornih izjava, nužno je imalo negativan utjecaj na podnositeljev privatan život, zbog čega je ESLJP utvrdio da je članak 8. Konvencije primjenjiv.

Oslanjajući se na gore navedene zaključke temeljem kojih je utvrdio povredu članka 6. Konvencije, ESLJP je zaključio da miješanje u privatan život podnositelja nije bilo zakonito. Konkretnije, nije se temeljilo na zakonu koji bi podnositelju pružio odgovarajuću zaštitu protiv proizvoljnosti i spriječio zlouporabu postupka od strane glavnog državnog odvjetnika.

Stoga je ESLJP u predmetu podnositelja utvrdio i povredu članka 8. Konvencije.

Članak 46. i Pravilo 61. Poslovnika Suda

Uzastopne pravosudne reforme koje su u Poljskoj provedene nakon 2017. značajno su povećale utjecaj izvršne vlasti na sudsku vlast te su dovele do slabljenja sudstva kao autonomne grane državne vlasti (Grzęda protiv Poljske [VV][5], br. 43572/18, stavak 358., 15. ožujka 2022.). Posljedično, od kada je donio presudu u predmetu Xero Flor w Polsce sp. z o.o protiv Poljske. (br. 4907/18, 7. svibnja 2021.) ESLJP je do dana donošenja presude u predmetu podnositelja donio 10 presuda u kojima je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. Konvencije, uglavnom zbog povrede prava na zakonom uspostavljen neovisan i nepristran sud, a vezano uz neki aspekt spornih pravosudnih reformi. Pritom, dodatnih 492 zahtjeva koji su dostavljeni ESLJP-u i odnose se na pravosudnu reformu (od kojih su 202 zahtjeva već komunicirana), čekaju na rješavanje.

No, iako se samo nekolicina predmeta koji su trenutno u tijeku pred ESLJP-om odnosi na postupke izvanredne revizije, dvostruka povreda članka 6. stavka 1. Konvencije utvrđena u predmetu podnositelja ukazuje na postojanje strukturnih ili sustavnih problema koji su međusobno povezani i koji bi u Poljskoj mogli kontinuirano utjecati na brojne osobe te dovesti do novih povreda.

Članak 46. i Pravilo 61. Poslovnika Suda

Uzastopne pravosudne reforme koje su u Poljskoj provedene nakon 2017. značajno su povećale utjecaj izvršne vlasti na sudsku vlast te su dovele do slabljenja sudstva kao autonomne grane državne vlasti (Grzęda protiv Poljske [VV][6], br. 43572/18, stavak 358., 15. ožujka 2022.). Od kada je donio prvu presudu o ovoj problematici u predmetu Xero Flor w Polsce sp. z o.o protiv Poljske. (br. 4907/18, 7. svibnja 2021.) ESLJP je do dana donošenja presude u predmetu podnositelja donio 10 presuda u kojima je utvrdio povredu članka 6. stavka 1. Konvencije zbog povrede prava na zakonom uspostavljen neovisan i nepristran sud radi spornih pravosudnih reformi. Usto, dodatnih 492 zahtjeva pred ESLJP-om koji se tiču tih reformi, čekaju na rješavanje.

U lipnju 2023. Odbor ministara izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog toga što poljske vlasti odbijaju izvršavati presude ESLJP-a pozivajući se pritom na praksu poljskog Ustavnog suda[7] koji smatra da ESLJP svojom praksom stvara nove norme i prava međunarodnog prava, različite od onih koje su države članice prihvatile kada su pristupile Konvenciji. Po mišljenju poljskog Ustavnog suda te "nove norme" nastale tumačenjem članka 6. stavka 1. Konvencije bile su nespojive s poljskim Ustavom.

U svjetlu svega iznesenog i uzimajući u obzir ozbiljnost situacije, ESLJP je sukladno Pravilu 61. Poslovnika Suda pokrenuo postupak donošenja pilot presude zbog utvrđenih strukturnih problema..

Imajući u vidu i činjenicu da su se poljske vlasi oglušile na upute koje je ESLJP iznio u svojim ranijim presudama, ESLJP je donio pilot presudu kojom je, u okviru općih mjera koje Poljska mora provesti, izrekao jasne i detaljne smjernice koje se moraju poduzeti kako bi se stalo na kraj sistematičnim kršenjima članka 6. stavka 1. Konvencije i nacionalno pravno uređenje uskladilo s načelom vladavine prava. Također, iščekujući usvajanje istaknutih općih mjera, slični predmeti koje ESLJP još nije komunicirao Poljskoj odgodit će se na godinu dana od objave ove presude. 

 PRAVEDNA NAKNADA

30.000 EUR na ime neimovinske štete

[1] To je bilo moguće zbog zakonskih izmjena iz 2017., kojim izmjenama je i pri Vrhovnom sudu osnovano posebno Vijeće za izvanrednu reviziju i javne poslove (dalje: VIR). Za više informacija o spornoj zakonskoj reformi upućujemo na presudu ESLJP, Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske (br. 49868/19 i 57511/19, stavci 272.-355., 8. studenog 2021.).

[2] Sažetak presude dostupan je i na hrvatskom jeziku.

[3] Reczkowicz protiv Poljske (br. 43447/19, stavci 216.-282.. srpnja 2021.), Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske (br. 49868/19 i 57511/19, stavci 272.-355., 8. studenog 2021.), Advance Pharma sp. z o.o. protiv Poljske, br. 1469/20, stavci 4.-78. i 95.-225., 3. veljače 2022.)

[4] Sažetak presude dostupan je i na hrvatskom jeziku.

[5] Sažetak presude dostupan je i na hrvatskom jeziku.

[6] Sažetak presude dostupan je i na hrvatskom jeziku.

[7] Presuda poljskog Ustavnog suda posl. br.: K 7/21 od 22. ožujka 2022.