© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava 2014. Ovaj prevod je nastao uz podršku Fiducijarnog fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). Tekst prevoda ne obavezuje Sud. Za sve dodatne informacije pročitajte ceo tekst obaveštenja o autorskom pravu na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe Cour européenne des droits de l’homme, 2014. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna beleška o sudskoj praksi Suda br. 168
Novembar 2013.
X c. Lettonie [GC] - 27853/09
Presuda od 26.11.2013 [Veliko veće]
Član 8
Član 8-1
Poštovanje porodičnog života
Odsustvo produbljenog razmatranja svih relevantnih elemenata prilikom odlučivanja o povratku deteta primenom Haške konvencije : kršenje
Činjenično stanje – Podnosilac predstavke je, 2005, živeći tada u Australiji s T., svojim partnerom, rodila ćerku. U rodnom listu deteta nije navedeno ime oca a nije urađen nikakav test očinstva. Godine 2008, podnosilac predstavke je napustila Australiju sa svojom ćerkom i vratila se u svoju rodnu Letoniju. Z. je tada pred australijskim sudovima zatražio priznavanje svojih roditeljskih prava prema detetu, tvrdeći da je podnosilac predstavke otišla iz Australije sa ćerkom bez njegove saglasnosti, kršeći Hašku konvenciju o građanskopravnim aspektima međunarodne otmice dece. Australijski sud je presudio da T. i podnosilac predstavke zajednički dele obavezu čuvanja deteta i da će se razmatranje slučaja nastaviti po povratku deteta u Australiju. Čim su bili obavešteni od strane australijskih organa, nadležni letonski organi su saslušali podnosioca predstavke koja je osporila primenljivost Haške konvencije uz obrazloženje da jedino ona ima obavezu čuvanja deteta. Letonski sudovi su dali za pravo T., zaključujući da nije na njima da osporavaju zaključke australijskih organa o davanju roditeljskog prava. Stoga su naložili podnosiocu predstavke da dete vrati u Australiju u roku od šest nedelja. U martu 2009, T. je uzeo dete koje je bilo s podnosiocem predstavke, i otišao s detetom u Australiju. Najzad, australijski sudovi su presudili da je T. jedini staratelj deteta i da majka može da posećuje dete samo pod nadzorom socijalnih službi i da ne sme da mu se obraća na letonskom jeziku.
U presudi izrečenoj 13. decembra 2011. (videti informativnu belešku 147), jedno veće Suda je zaključilo, s pet glasova protiv dva, da je prekršen član 8 Konvencije, smatrajući da je odsustvom produbljenog razmatranja svih relevantnih elemenata, kad su letonski sudovi presudili da podnosilac predstavke mora da vrati svoju ćerku u skladu s Haškom konvencijom, to mešanje učinjeno nesrazmernim.
Pravo – Član 8 : Sud je pozvan da razmotri da li je mešanje u prava koja podnosilac predstavke crpi iz člana 8, a koje proističe iz presuda domaćih sudova, bilo «neophodno u demokratskom društvu». U tom cilju, Sud podseća da, prilikom utvrđivanja da li je u presudama domaćih sudova vođeno računa o pravičnoj ravnoteži između interesa koji su istovremeno u igri – interesa deteta, interesa oba roditelja i interesa javnog poretka – u granicama prostora za slobodnu procenu koji je na raspolaganju tuženoj državi, viši interes deteta mora biti glavni predmet razmatranja. U tom pogledu, da bi se došlo do harmoničnog tumačenja Evropske konvencije i Haške konvencije, oni elementi koji bi mogli da predstavljaju izuzetak od hitnog povratka deteta primenom članova 12, 13 i 20 Haške konvencije moraju najpre stvarno biti uzeti u obzir od strane nadležnog sudije koji mora da donese dovoljno obrazloženu odluku u tom smislu, a da potom budu ocenjeni u svetlu člana 8 Evropske konvencije. Iz toga proističe da se članom 8 Konvencije nameće domaćim organima jedna proceduralna obaveza, tako što se zahteva, u okviru razmatranja zahteva za povratak deteta, da jedno odbranjivo navođenje «ozbiljnog rizika» za dete u slučaju povratka bude predmet jednog efektivnog razmatranja i jedne obrazložene odluke. Što se tiče tačne prirode «ozbiljnog rizika», izuzetak koji je u tom smislu predviđen članom 13 b) Haške konvencije odnosio se samo na situacije koje prevazilaze ono što jedno dete može razumno podneti.
U konkretnom slučaju, Sud ističe da se pred letonskim sudovima podnosilac predstavke pozvala na više elemenata da bi se utvrdilo da li povratak u Australiju predstavlja za njeno dete neki «ozbiljan rizik», ističući i postojanje krivičnih presuda protiv T. i navodeći maltretiranja koja je ovaj činio. Podnosilac predstavke je, posebno, u svojoj žalbi priložila i uverenje koje je izdao psiholog u kome se zaključuje postojanje rizika od traume deteta u slučaju da dete bude odmah odvojeno od majke. Iako je bilo na domaćim sudovima da utvrde postojanje «ozbiljnog rizika» za dete, i iako je pregled kod psihologa bio neposredno vezan za viši interes deteta, regionalni sud je odbio da razmatra zaključke te ekspertize u svetlu odredbi člana 13 b) Haške konvencije. Istovremeno, domaći sudovi su takođe propustili da razmotre pitanje da li je majka mogla da prati svoju ćerku u Australiju i da održava kontakt s njom. Budući da domaći sudovi nisu propisno razmotrili navode podnosioca predstavke, proces odlučivanja u domaćem pravu nije zadovoljio proceduralne zahteve inherentne članu 8 Konvencije, te je podnosilac predstavke bila predmet jednog nesrazmernog mešanja u njeno pravo na poštovanje njenog porodičnog života
Zaključak : kršenje (devet glasova protiv osam).
Član 41 : nije podnet nikakav zahtev za obeštećenje.
(Videti takođe Maumousseau et Washington c. France, 39388/05, 6. decembar 2007, Informativna beleška 103, i Neulinger et Shuruk c. Suisse [GC], 41615/07, 6. jul 2010, Informativna beleška 132)
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak je sastavio sekretarijat Suda i on ne obavezuje Sud.
Kliknite ovde da biste pristupili Informativnim beleškama o sudskoj praksi
© Savet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2014.
Engleski i francuski jezik su službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava. Ovaj prevod je realizovan uz podršku Trast fonda za ljudska prava Saveta Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud snosi bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. Može se preuzeti iz baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili iz bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud prosledio. Može se objavljivati u nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede ceo naslov predmeta, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i uz pominjanje Trast fonda za ljudska prava. Molimo vas da kontaktirate publishing@ ukoliko nameravate da koristite bilo koji deo ovog prevoda u komercijalne svrhe.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2014.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2014.
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy