© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2016. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2016. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2016. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda 185
Maj 2015. godine
Y. protiv Slovenije - 41107/10
Presuda od 28.5.2015 [Odjeljenje V]
Član 8.
Pozitivne obaveze
Član 8-1
Poštivanje privatnog života
Nepružanje zaštite ličnog integriteta žaliteljice u krivičnom postupku koji se odnosio na seksualnu zloupotrebu: povreda
Činjenice – 2001. godine, podnositeljica predstavke, u dobi od 14 godina, je navodno bila žrtva seksualnih nasrtaja u više navrata koje je počinila osoba X, porodični prijatelj. Nakon što je majka podnositeljice predstavke podnijela krivičnu prijavu, pokrenuta je istraga 2003. godine, te krivični postupak protiv osobe X. 2007. godine. Naklon što su održali ukupno 12 ročišta 2009. godine, domaći sudovi su oslobodili osobu X. svih optužbi uz obrazloženje da vještak nije prihvatio neke od navoda podnositeljice predstavke koji su se odnosili na fizičko stanje osobe X, što je, prema domaćim sudovima, onemogućilo da se dokaže van svake razumne sumnje krivica osobe X. Žalba državnog tužitelja protiv te presude je odbijena 2010. godine. Zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podniijela podnositeljica predstavke državnom tužitelju pri Vrhovnom sudu je odbijen nekoliko mjeseci kasnije.
Pravo – Član 8: Sud je morao ispitati da li je tužena država poduzela adekvatne mjere da bi zaštitila pravo podnositeljice predstavke na poštivanje njenog privatnog života, a naročito na njen lični integritet u pogledu načina na koji je ispitana za vrijeme krivičnog postupka koji je vođen protiv njenog navodnog seksualnog zlostavljača. S tim ciljem, on je morao uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava koju član 8. garantira podnositeljici predstavke kao žrtvi koja je pozvana da svjedoči u krivičnom postupku i prava na odbranu, tj. prava optuženog da pozove svjedoke i da izvrši unakrsno ispitivanje, što je predviđeno članom 6. stav 3. tačka (d). Za razliku od stava u drugim sličnim predmetima koje je Sud ispitivao, u ovom predmetu Sud je morao ispitati to pitanje sa stanovišta navodne žrtve.
U ovom predmetu, u interesu pravičnog postupka je bilo da osoba X. ima mogućnost da unakrsno ispita podnositeljicu predstavke, naročito zbog toga što su svjedočenjem podnositeljice predstavke na suđenju predočeni jedini direktni dokazi u ovom predmetu i što su ostali predočeni dokazi bili proturječni.
Međutim, imajući u vidu činjenicu da se krivični postupci koji se odnose na seksualne delikte često percipiraju kao veoma neugodni i da produžavaju neugodno iskustvo žrtve, te da direktno sučeljavanje između onih koji su optuženi za seksualni delikt i njihovih navodnih žrtava uključuje rizik od dalje traumatizacije za žrtve, unakrsno ispitivanje branjenika bi trebalo biti predmet najpažljivijeg ispitivanja domaćih sudova. Naime, nekoliko međunarodnih instrumenata, uključujući neke koje je usvojila Evropska unija, propisuju da je potrebno garantirati izvjesna prava žrtvama, inter alia, seksualne zloupotrebe, uključujući obavezu države da ih zaštiti od zastraživanja i ponavljanja viktimizacije kada svjedoče o zloupotrebi.
U tom pogledu Sud je istakao da se ispitivanje podnositeljice predstavke proteglo na četiri ročišta u trajanju od sedam mjeseci, što je dug period koji je po sebi problematičan, naročito zbog izostanka bilo kakvog očiglednog razloga za duge intervale između ročišta. Nadalje, na dva od tih ročišta, osoba X. je unakrsno ispitivala podnositeljicu predstavke osobno osporavajući konstantno vjerodostojnost njenih odgovora i upućujući joj pitanja lične prirode. Prema mišljenju Suda, cilj tih pitanja je bio napad na kredibilitet podnositeljice predstavke te degradiranje njenog karaktera. Međutim, uprkos obavezi sudskih vlasti da kontroliraju formu i sadržaj pitanja i komenatara osobe X. i da, ako je potrebno, interveniraju, predsjednik suda nije intevenirao adekvatno da bi ublažio ono što je očigledno bilo bolno iskustvo za podnositeljicu predstavke.
U vezi s tvrdnjom podnositeljice predstavke da je advokat osobe X. trebao biti izuzet iz postupka zato što ju je konsultirao u vezi sa seksulanim napastvovanjem neposredno nakon što su se desili navedeni događaji, Sud je ustanovio da primjenjivo domaće pravo, ili način na koji je ono primijenjeno na ovaj predmet, nije dovoljno vodilo računa o intresima podnositeljice predstavke. Naime, činjenica da je advokat osobe X. podvrgao podnositeljicu predstavke unakrsnom ispitivanju je imala negativno psihološko dejstvo koje je bilo znatno intenzivnije od onog koji bi podnositeljica predstavke imala da ju je ispitavao neki drugi advokat. Osim toga, bilo koje informacije koje je advokat, u tom svojstvu, mogao dobiti od nje su trebale biti tretirane kao povjerljive, te ih nije smjela koristiti osoba koja imala suprotne interese u istom predmetu.
Sud je također istakao neadekvatnost pitanja koja je postavljao ginekolog podnositeljici predstavke, kojeg je imenovao okružni sud da bi ustanovio da li je podnositeljica imala seksualne odnose u relevantno vrijeme. U tom pogledu se traži od vlasti da osiguraju da svi učesnici u postupku koji su pozvani da pomognu u istrazi ili procesu odlučivanja tretiraju žrtve i ostale svjedoke dostojanstveno te da im ne uzrokuju nepotrebnu nelagodu. Međutim, ginekologu koji je određen je nedostajala ne samo potrebna edukacija za vođenje razgovora sa žrtvama seksualne zloupotrebe nego je čak upućivao optužujuća pitanja podnositeljici predstavke i opaske koje prevazilaze opseg njegovog zadatka i njegove medicinske ekspertize. Posljedica toga je bila činjenica da je podnositeljica predstavke stavljena u položaj da se brani, što je nepotrebno povećalo tenzije krivičnog postupka.
Iako su domaće vlasti poduzele niz mjera da bi spriječile dalju traumatizaciju podnositeljice predstavke, takve mjere su se konačno pokazale nedovoljnim da bi podnositeljici predstavke omogućile zaštitu potrebnu kako bi se uspostavila odgovarajuća ravnoteža između njenih prava i interesa, koje je garantira član 8, i prava na odbranu dodijeljnih osobi X. na osnovu člana 6. Konvencije.
Zaključak: povreda (šest glasova prema jednom).
Sud je jednoglasno ustanovio i povredu člana 3. zbog toga što vlasti tužene države nisu osigurale brzu istragu o navodima podnositeljice predstavke o seksualnoj zloupotrebi i krivično gonjenje.
Član 41: 9500 EUR po osnovu nematerijalne štete.
(Vidi također, S.N. protiv Švedske, 34209/96, od 2. jula 2002, Informativna naznaka 44; Aigner protiv Austrije, 28328/03, od 10. maja 2012; i Informativni list o nasilju nad ženama)
© Vijeće Evrope /Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Registrara nije obavezujući za Sud.
Kliknite ovdje za Informativne bilješke o sudskoj praksi
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2016
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet s baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno s navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2016
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2016
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy