© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud. Ako su vam potrebne dodatne informacije, pogledajte naznaku o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document
Informativna naznaka o sudskoj praksi Suda broj 115
Januar 2009. godine
Cooperatieve Producentenorganisatie van de Nederlandse Kokkelvisserij U.A. protiv Nizozemske - 13645/05
Odluka 20.1.2009 [Odjeljenje III]
Član 6.
Građanski postupak
Član 6-1
Pravično suđenje
Kontradiktorni postupak
Odbijanje Suda pravde Evropske zajednice da dozvoli trećem licu da odgovori na mišljenje državnog pravobranitelja: neprihvatljiva
U julu 1999. godine i julu 2000. godine, podnositeljica predstavke-asocijacija, je dobila dozvolu da lovi školjke u području koje je zaštićeno propisima o zaštiti okoline Evropske zajednice.
Dvije nevladine organizacije za zaštitu okoline su pokrenule sudski postupak 2001. godine tvrdeći da lovljenje školjki mehaničkim napravama uzrokuje dugoročnu, čak nepovratnu štetu ekološki osjetljivim područjima. Domaći sud je uputio prethodno pitanje Sudu pravde Evropske zajednice (Evropski sud pravde) na osnovu člana 234. Ugovora Evropske zajednice. Nevladine organizacije, asocijacija-podnositeljica predstavke, tužena Vlada i Evropska komisija su dostavile svoja zapažanja Evropskom sudu pravde. Nakon postupka u pisanoj formi, Evropski sud pravde je održao usmenu raspravu. Nakon toga, mišljenje državnog pravobranitelja je pročitano javno. Asocijacija-podnositeljica predstavke je zatražila dozvolu da dostavi odgovor u pisanoj formi na to mišljenje; kao alternativu, obnavljanje usmenog postupka; i kao drugu alternativu, neku drugu mogućnost da dā odgovor na to mišljenje. Evropski sud pravde je odbio taj zahtjev uz obrazloženje da, inter alia, podnositeljica predstavke-asocijacija nije dostavila nikakve precizne informacije kojima bi dokazala da je obnavljanje usmenog postupka korisno ili potrebno. Evropski sud pravde je donio odluku o prethodnom pitanju 2004. godine u kojoj je istakao da, imajući u vidu pravo Zajednice, tužena Vlada može dodijeliti dozvolu za lov na školjke mehaničkim napravama podnositeljici predstavke-asocijaciji pod uslovom da je dokazano van naučne sumnje da takav lov ne bi nanosio štetu prirodnom staništu navednog područja. Domaći sud je dozvolio učesnicima u postupku da odgovore u pisanoj formi na presudu Evropskog suda pravde te je održao raspravu prije nego što je donio presudu. Budući da je ustanovio, usljed nedostatka suprotnih naučnih dokaza, da postoje “znatne” posljedice lova na školjke mehaničkim napravama po prirodno stanište, on je poništio dozvolu za lov na školjke mehaničkim napravama koju je imala podnositeljica predstavke-asocijacija. Podnositeljica predstavke-asocijacija se žalila da je povrijeđeno njeno pravo na kontradiktoran postupak zbog odbijanja Evropskog suda pravde da joj dozovoli da dostavi odgovor na mišljenje državnog pravobranitelja.
Neprihvatljiva: Sud je ispitao predmet pretpostavljajući da je član 6. primjenjiv na postupak odlučivanja prethodnog pitanja Evropskog suda pravde. U mjeri do koje se žalbeni navodi podnositeljice predstavke trebaju shvatiti na način da su usmjereni protiv same Evropske zajednice, koja ima odvojen pravni subjektivitet kao međunarodna međuvladnina organizacija, te nije strana u Konvenciji, predstavka je nesukladna ratione personae odredbama Konvencije.
Međutim, odgovornost Kraljevine Nizozemske kao tužene stranke je pokrenuto, imajući u vidu da je žalbeni navod podnositeljice predstavke zasnovan na djelovanju Evropskog suda pravde, što je zatražio domaći sud pred kojim se postupak odvijao (uporedi, Boivin protiv Francuske, u Informativnoj naznaci broj 111). Tumačanje koje je Evropski sud pravde pružio u pogledu prava Zajednice je mjerodavno, te ga domaći sud ne može ignorirati. Međutim, postoji presumpcija da strana ugovornica poštuje zahtjeve iz Konvencije kada izvršava pravne obaveze koje proizilaze iz njenog članstva u nekoj međunarodnoj organizaciji kojoj je prenijela dio svog suvereniteta sve dok relevantna organizacija štiti osnovana prava, kako u pogledu materijalnih garancija prava, tako i u pogledu mehanizama kontrole njihovog poštivanja, na način koji se može smatrati najmanje jednakim načinu zaštite koji nudi Konvencija (vidi, Bosphorus Hava Yollari Turizm Ve Ticaret Anonim Şirketi (“Bosphorus Airways”) protiv Irske [VV] u Informativnoj naznaci broj 76). Ta presumpcija se ne primjenjuje samo na mjere koje poduzima strana ugovornica nego i na postupke u okviru same međunarodne organizacije te, naročito, na postupke Evropskog suda pravde. U tom pogledu, takva zaštita ne mora biti identična zaštiti koju pruža član 6. Konvencije; presumpcija se može dovesti u pitanje samo ako se smatra, u okolnostima određenog predmeta, da je zaštita prava iz Konvencije očigledno izostala. Prilikom ispitivanja da li je postupak pred Evropskim sudom pravde osigurao ekvivalentnu zaštitu prava podnositeljice predstavke, Sud je pridao značaj mogućnosti predviđenoj članom 61. Pravila postupka Evropskog suda pravde – mogućnosti koju treba prihvatiti kao realnu, a ne jednostavno teoretsku - nalaganje obnavljanja usmenog postupka nakon što je državni pravobranitelj pročitao svoje mišljenje, te činjenici da se zahtjev za obnavljanje postupka koji podnese jedna od stranaka ispituje u meritumu. Osim toga, domaći sud je mogao ponovo podnijeti zahtjev Evropskom sudu pravde za ispitivanje prethodnog pitanja da je smatrao da on sam nije u stanju da odluči o predmetu na osnovu takve prve odluke. U svjetlu tih zaključaka, Sud je zaključio da podnositeljica predstavke-asocijacija nije osporila presumpciju da je postupak pred Evropskim sudom pravde omogućio jednaku zaštitu njenih prava: očigledno neosnovana.
Vidi također, Emesa Sugar N.V. protiv Nizozemske, u Informativnoj naznaci broj 71.
© Vijeće Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2012.
Službeni jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod je realiziran zahvaljujući pomoći Fonda povjerenja Vijeća Evrope (/humanrightstrustfund). On ne obavezuje Sud, niti Sud preuzima bilo kakvu odgovornost za njegov kvalitet. On može biti preuzet sa baze podataka sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava, HUDOC, () ili bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud proslijedio. On može biti reproduciran u nekomercijalne svrhe pod uslovom da puni naziv predmeta bude citiran, zajedno sa navedenom naznakom o autorskim pravima i pozivanjem na Fond povjerenja za ljudska prava. Poziva se bilo koja osoba koja želi da se služi ovim prevodom, u potpunosti ili djelomično, u komercijalne svrhe da kontaktira publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2012.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2012.
Les langues officielles de la Court européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou toute autre base de donnée à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante: publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights
This summary by the Registry does not bind the Court.
Click here for the Case-Law Information Notes
Full & Egal Universal Law Academy