DEMOPOULOS AND OTHERS v. TURKEY - [Croatian Translation] legal summary by the COE Human Rights Trust Fund

Avrupa İnsan Hakları Mahkemesi

Karar Metni

Ovaj prijevod financiran je uz podršku Zaklade za ljudska prava Vijeća Europe (/humanrightstrustfund) i kao takav ne obvezuje Sud. Za više informacija vidjeti detaljnu napomenu o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.

This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.

La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.

Obavještajna bilješka o praksi Suda br. 128

Ožujak 2010.

Demopoulos i drugi protiv Turske - 46113/99

Presuda 1.3.2010. [GC]

Članak 35.

Članak 35. st. 1.

Iscrpljenost domaćih pravnih lijekova

Učinkovito pravno sredstvo

Nemogućnost ostvarenja prava na naknadu u postupku pred Komisijom za nekretnine sukladno Zakonu br. 67/2005 zbog izvlaštenja nekretnine u sjevernom Cipru 1974.: nedopušten

Činjenice – Podnositelji zahtjeva, ciparski državljani grčko-ciparskog podrijetla, žalili su se, inter alia, da su bili lišeni vlasništva nekretnine i / ili pristupa svojim domovima u sjevernom Cipru budući je to područje 1974. bilo pod kontrolom "Turske Republike Sjeverni Cipar" ( "TRNC"). Turska Vlada osporavala je njihov zahtjev, osobito zbog činjenice da podnositelji zahtjeva nisu iscrpili domaća pravna sredstva, posebno ona predviđena Zakonom br. 67/2005.

Zakon br. 67/2005 izglasan je od strane vlasti "TRNC" i to kao odgovor na presudu Suda u pilot slučaju Xenides-Arestis protiv Turske (br. 46347/99, 22. prosinca 2005., Obavještajna bilješka br. 81), kojom je Turskoj naloženo osigurati djelotvorno pravno sredstvo kojim će se ostvarivati pravo na naknadu zbog povrede prava vlasništva na području "TRNC". Uspostavljena je Komisija za nekretnine (IPC), koja je ovlaštena naložiti povrat prava vlasništva na nekretnini, zamjenu nekretnine ili plaćanje odštete zbog oduzete imovine. Osobe koje su željele ostvariti to pravo bile su dužne uz zahtjev priložiti izvadak iz zemljišnih knjiga ili drugi dokaz o vlasništvu nekretnine. Protiv odluka IPC bila je dopuštena žalba Visokom upravnom sudu "TRNC". IPC je u studenom 2009. ispitao 433 zahtjeva od kojih je 85 riješeno i to pretežno zaključenjem nagodbe. U više od 70 slučajeva bila je dodijeljena naknada. Povrat prava vlasništva određen je u četiri slučaja dok je zamjena nekretnina dogovorena u dva slučaja.

Pravo – Članak 1. Protokola br. 1: Podnositelji zahtjeva tvrdili da nisu bili dužni iscrpiti pravno sredstvo pred IPC-om prvenstveno zato što se uvjeti nisu odnosili na njih, a drugo zato što taj zahtjev ne predstavlja učinkovito pravo sredstvo.

(a) Primjenjivost uvjeta iscrpljivanja pravnog sredstva pred IPC-om na podnositelje zahtjeva - Prvo pitanje je kronološke prirode: da li su podnositelji zahtjeva bili dužni iscrpiti pravno sredstvo koje je kao takvo osigurano tek nakon što su isti podnijeli zahtjev Sudu. Smatrajući da jesu, Sud je utvrdio da slučaj podnositelja zahtjeva predstavlja iznimku od pravila da je referentna točka za određivanje jesu li domaća pravna sredstva bila iscrpljena datum podnošenja zahtjeva, i to iz razloga što je pravno sredstvo uvedeno Zakonom br. 67/2005 jamčilo ostvarenje prava na povrat vlasništva, zamjenu nekretnine ili odštetu u sličnim slučajevima koji su se rješavali pred Sudom. Sud je odbacio paušalne podneske u kojima se navodi da obzirom da je Zakon br. 67/2005 izglasan od strane vlasti "TRNC" isti ne predstavlja sastavni dio turskog domaćeg prava. Sud nadalje smatra da činjenica da je Europska komisija za ljudska prava u među-državnom slučaju utvrdila administrativnu praksu kršenja grčko-ciparskih vlasničkih prava na području "TRNC", ne oslobađa podnositelje zahtjeva od obveze iscrpljivanja domaćih pravnih lijekova: situacija je poboljšana (kako uvođenjem novog zakona, tako i povoljnijom političkom klimom) te se morao osigurati prostor vladi da poduzme korake kako bi uklonila administrativnu praksu kršenja vlasničkih prava. Sud je također odbacio tvrdnju podnositelja zahtjeva da uvjetovanje iscrpljivanja pravnog sredstva dovodi do ozakonjenja ilegalne okupacije. Mogućnost rješavanja situacije takvih međunarodnih razmjera od iznimne je važnosti za pojedince radi zaštite njihovih prava u svakodnevici. Pravo pojedinca na zahtjev Sudu temeljem Konvencije nije zamjena za funkcioniranje pravosudnog sustava i okvira za provedbu kaznenog i građanskog prava. Nadležno domaće tijelo kojem je dostupan uvid u nekretnine, upisnike i evidencije predstavlja prikladnije tijelo za rješavanje složenih pitanja vlasništva, procjene vrijednosti i određivanje naknada za oduzetu imovinu. Čak i ako podnositelji zahtjeva nisu živjeli na području "TRNC", pravilo o iscrpljivanju pravnih lijekova primjenjuje se na njih, ukoliko im je učinkovito pravno sredstvo bilo na raspolaganju. Taj zaključak ni na koji način ne dovodi u pitanje stajalište međunarodne zajednice o uspostavi "TRNC" ili činjenice da je Vlada Republike Cipar jedina zakonita vlada na tom području. Niti taj zaključak predstavlja indirektno priznanje režima nezakonitog prema međunarodnom pravu. Prema tome, pravna sredstva dostupna na području "TRNC", osobito postupak pred IPC-om, mogu se smatrati "domaćim pravnim sredstvima" i nisu utvrđeni razlozi koji bi ukazivali na suprotno.

(b) Učinkovitost predmetnog pravnog lijeka – Učinkovitost zahtjeva pred IPC-om osporavana je iz više razloga, prvenstveno zbog prirode restitucije koja je predviđena za oduzetu imovinu, navodnih nedostataka u pogledu neovisnosti i nepristranosti, predviđene visine naknade za oduzetu imovinu i navodnog nedostatka dostupnosti i djelotvornosti.

(i) Priroda naknade: Sud je odbio tvrdnju da IPC predstavlja lažno i zakulisno tijelo. Međunarodna praksa i Sud priznati su od strane nadležnih tijela vlasti "TRNC"-a, a posebice Ustavnog suda "TRNC"-a koji je inzistirao na tumačenju zakona tako da se omogući grčko-ciparskim vlasnicima nekretnina vraćanje u posjed nekretnina ili obeštećenje. Štoviše, turska vlada više nije osporavala svoju odgovornost temeljem Konvencije za područje pod kontrolom "TRNC" i načelno je priznala pravo grčko-ciparskih vlasnika da pravnim sredstvima štite svoja prava zajamčena člankom 1. Protokola br. 1. U svakom slučaju, nije bilo osnove za zaključiti da je učinkovitost pravnog lijeka ugrožena formalnom protupravnosti ili kršenjem prava.

Glede kritika koje se odnose na navodno pretjerano restriktivan pristup glede povrata imovine grčko-ciparskim vlasnicima, Sud je ponovio da u slučaju da restitutio in integrum nije moguć, država članica imao alternativnu obvezu platiti naknadu, čak i u slučajevima očito nezakonitog i flagrantnog izvlaštenja. Po tom pitanju ne razlikuje se nezakonitost ni na međunarodnoj razini. Nekretnine su materijalne stvari čija se vrijednost može procijeniti i izraziti u novčanom ekvivalentu. Isto tako, zamjena nekretnina može se smatrati prihvatljivim oblikom obeštećenja. Trideset pet godina nakon događaja bilo bi nerazumno i nelogično da Sud pokuša nametnuti tuženoj državi obvezu restitucije u svim slučajevima, ili čak u svim slučajevima osim u onima u kojima bi to bilo materijalno nemoguće, bez da se u obzir uzmu sve okolnosti, posebice položaj trećih osoba. Zadatak Suda nikako ne može biti nametnuti bezuvjetnu obvezu vlastima da pokrene postupak prisilnog iseljenja i zatim smještanja potencijalno velikog broja muškaraca, žena i djece, čak ni u svrhu zaštite prava žrtava povrede Konvencije. Sud nije ovlašten nametnuti obvezu naknade zadovoljština zbog povreda imovinskih prava državama ugovornicama, koje su bile u najboljoj poziciji procijeniti praktičnost, prioritete i proturječne interese na domaćoj razini, čak i u situaciji poput one na sjevernom Cipru. S tim u svezi, ne može se dovesti u pitanje diskrecija nadležnih tijela koja sukladno Zakonu br. 67/2005 provode postupak restitucije.

(ii) Neovisnost i nepristranost: IPC čini pet do sedam članova, uključujući i dva neovisna međunarodna člana. Pravila o imenovanju, prestanku i uvjetima zapošljavanja članova slična su onima koja se primjenjuju na više pravosudne namještenike "TRNC"-a. Osobe koje prebivaju u nekretninama koje su grčko-ciparskog vlasništvo izričito su isključene iz članstva. Sud je mišljenja da ilegalna priroda režima sukladno međunarodnom pravu, u vidu prisutnosti turske vojske ili tijela imenovanih od strane predsjedništva "TRNC" ne može utjecati na subjektivnu ili objektivnu nepristranost ili neovisnost članova IPC-a.

(iii) Naknada: S obzirom na količinu, Sud na temelju predočenih dokaza glede visine naknade dodijeljene za oduzetu imovinu sukladno Zakonu br. 67/2005 nije mogao zaključiti da plaćeni iznosi ne predstavljaju razumnu naknadu.

(iv) Dostupnost i učinkovitost: Sud je utvrdio da, iako su tužitelji morali nedvojbeno dokazati svoje vlasništvo ili titulus, formulacija tereta dokazivanja u domaćem zakonu nije mogla biti donijeta u izolaciji od njihove primjene u praksi, niti se pokazalo da je taj uvjet doveo do odbijanja značajnog broj zahtjeva. Uvjet da tužitelji dokažu titulus ili dostave drugi dokaz o vlasništvu možda jest otežan međutim u nekim slučajevima je krajnje potreban i neizbježan. Sud je također uzeo u obzir proračunske odredbe donijete u pogledu provedbe postupka po Zakonu br. 67/2005 glede isplate naknade i jamstava danih tužiteljima i zastupnicima u svezi s pristupom sjevernom području. Dakle, Sud nije utvrdio da je postupak pred IPC-om nepropisno spor, otežan ili nedostupan niti je prigovore tužitelja koji se odnose na razna proceduralna pitanja smatrao osnovanima. Sud također nije ocijenio osnovanim tvrdnje da su tužitelji bili izloženi pritisku da zaključe nagodbe. U svakom slučaju, propisano je pravo na ulaganje žalbe Visokom upravnom sudu "TRNC"-a u slučaju da tužitelj smatra da je došlo do povrede materijalnog prava ili proceduralnih nepravilnosti.

Prema tome, Zakon br. 67/2005 predstavlja pristupačan i učinkovit okvir za povrat oduzete imovine u smislu prigovora o miješanju u prava vlasništva ciparskih Grka. Kako podnositelji zahtjeva nisu iskoristili mogućnosti i prava propisana tim Zakonom, njihov prigovor u pogledu članka 1. Protokola br. 1 morao je biti odbačen zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih lijekova.

Zaključak: nedopušten (neiscrpljivanje domaćih pravnih lijekova).

Članak 8: Zakon br. 67/2005 omogućio je tužiteljima koji polažu vlasnička prava na nekretninama da pred IPC-om pokrenu postupak radi naknade nematerijalne štete, što je dovoljno široka kategorija koja obuhvaća naknadu svih oblika gubitka prava na uživanje doma. Prema tome, prigovor podnositelja zahtjeva koji su vlasnici nekretnina u smislu članka 8. također je nedopušten zbog neiscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, obzirom da isti nisu pokrenuli postupak radi naknade nematerijalne štete pred IPC-om.

Zaključak: nedopušten (neiscrpljivanje domaćih pravnih lijekova).

Na jednu od podnositeljica zahtjeva nije se odnosio zaključak o neiscrpljivanju domaćih pravnih lijekova obzirom da nije postavila imovinskopravni zahtjev, pa stoga nije imala pravni interes pokretati postupak pred IPC-om. Međutim, činjenično, njezin prigovor da joj je uskraćen pristup vlastitom domu bio je očigledno neosnovan obzirom da je gotovo cijeli svoj život živjela negdje drugdje. Činjenica da je mogla naslijediti udio u vlasništvu na nekretnini u budućnosti predstavlja hipotetski i spekulativni element, a ne izvjesnu činjenicu. S tim u svezi, nije došlo do miješanja u njeno pravo na poštivanje doma.

Zaključak: nedopušten (očigledno neosnovan).

Službeni jezici Europskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prijevod je financiran uz podršku Zaklade za ljudska prava Vijeća Europe (/humanrightstrustfund). Ovaj prijevod ne obvezuje Sud niti je isti odgovoran za njegovu kvalitetu. Prijevod se može preuzeti iz HUDOC baze podataka sudske prakse Europskog suda za ljudska prava () ili iz bilo koje druge baze podataka s kojom ga je Sud podijelio. Prijevod se može umnožavati u nekomercijalne svrhe pod uvjetom da se navede puni naziv predmeta, zajedno s naznakom autorskih prava i referencom na Zakladu za ljudska prava. Ukoliko se bilo koji dio ovog prijevoda namjerava koristiti u komercijalne svrhe, molimo kontaktirajte publishing@.

The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.

Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.

Full & Egal Universal Law Academy