© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. godina. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund) i nije obavezujući za Sud. Više informacija može se pronaći u punoj izjavi o autorskim pravima na kraju ovog dokumenta.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court. For further information see the full copyright indication at the end of this document.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour. Pour plus de renseignements veuillez lire l’indication de copyright/droits d’auteur à la fin du présent document.
Informator o sudskoj praksi Suda br. 156
Oktobar 2012. godine
Djokaba Lambi Longa protiv Holandije (dec.) - 33917/12
Odluka 9.10.2012. godine [Odjeljenje III]
Član 1
Jurisdikcija država
Jurisdikcija u vezi sa pritvorom u Jedinici za pritvor Ujedinjenih nacija (Hag) pritvorenika iz Konga koji je prebačen je u pritvor Međunarodnog krivičnog suda: predstavka neprihvatljiva
Činjenice –2005. godine podnosilac predstavke, državljanin Konga, uhapšen je u Kinšasi i optužen za učešće ili saučesništvo u ubistvu. Njegov pritvor u istrazi produžavan je nekoliko puta. U martu 2011. godine podnosilac predstavke prebačen je iz pritvora u Demokratskoj Republici Kongo u pritvor u Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu da bi dao dokaze kao svjedok odbrane, što je on i učinio u martu i aprilu 2011. godine. U junu 2011. godine on je predao zahtjev za azil holandskim vlastima i tražio od Međunarodnog krivičnog suda da naloži obustavu njegovog udaljenja u Demokratsku Republiku Kongo. U julu 2011. godine Sudsko vijeće I Međunarodnog krivičnog suda odlučilo je da sud mora da pruži odgovarajuću mogućnost holandskim vlastima da razmotre zahtjev za azil podnosioca predstavke i podnosiocu predstavke da pripremi svoje argumente. U septembru 2011. godine Služba za imigraciju i naturalizaciju Holandije obavijestila je podnosioca predstavke da pošto on nije u jurisdikciji Holandije nije moguće da traži azil i da će se njegov zahtjev tretirati kao zahtjev za zaštitu koji treba razmotriti u svjetlu zabrane vraćanja (refoulment) na osnovu Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine i člana 3 Evropske konvencije. Kasnije je podnosilac predstavke osporio zakonitost svog pritvora pred holandskim sudovima koji su zauzeli stav da iako je Holandija bila spremna da razmotri zahtjev podnosioca predstavke za zaštitom i tražila od Međunarodnog krivičnog suda da produži pritvor podnosiocu predstavke, njegov pritvor nije iz tog razloga došao pod jurisdikciju ili kontrolu holandskih vlasti. Ped Evropskim sudom podnosilac predstavke žalio se po članu 5 stav 1 Konvencije da je njegov produženi pritvor u Jedinici za pritvor Ujedinjenih nacija bio nezakonit. Pravni osnov za pritvor iz Konga, istekao je u julu 2007. godine i nije obnovljen. Međunarodni krivični sud nije imao zakonskog osnova da ga drži u pritvoru nakon što je on dao dokaze. Holandske vlasti nisu nikada tvrdile da postoji osnov za pritvor podnosioca predstavke u domaćem pravu Holandije. On je takođe naveo da je došlo do povrede člana 13 Konvencije jer on nije imao nikakvo djelotvorno sredstvo u domaćem pravnom sistemu da ospori zakonitost svog pritvora. U septembru 2012. godine podnosilac predstavke povukao je svoj zahtjev za azil. On je trenutno pritvoren u Jedinici za pritvor Ujedinjenih nacija u Zatvoru Ševeningen u Hagu.
Pravo – Član 37 stav 1: Iako je podnosilac predstavke povukao svoj zahtjev za azil, što je nedvojbeno sadržavalo odustajanje od njegovih napora da traži nalog od holandskih vlasti da ga oslobode iz pritvora, on nije o tome obavijestio sam Sud (pravilo 47 stav 6), niti je povukao svoju predstavku. Sud je tako ostavljen u situaciji u kojoj nije bilo jasno da li podnosilac predstavke ipak želi da se Sud bavi meritumom njegovog predmeta. Međutim, njegova predstavka pokrenula je značajna pitanja u odnosu na primjenu člana 1 Konvencije. Konkretno, ona se dotakla suštinskih aspekata funkcionisanja međunarodnih krivičnih sudova sa sjedištem na teritoriji Strana ugovornica i istraživala ovlašćenja da se pojedinac drži u pritvoru. Štaviše, odgovor na pitanja koja su postavljena u ovoj predstavci bio je hitno potreban s obzirom na nesigurnost koja je nastala zbog nedavne presude domaćih sudova u sličnom predmetu. Sud je stoga odlučio da ne izbriše predstavku sa svoje liste.
Član 1: Što se tiče činjenice da se podnosilac predstavke pozvao na teritorijalni princip, po mišljenju Suda, bilo bi nezamislivo za bilo koji krivični sud, domaći ili međunarodni da nema ovlašćenja da obezbijedi prisustvo svjedoka. Ovlašćenje da se oni drže u pritvoru, bilo zato što nisu spremni da svjedoče ili su pritvoreni iz nekih drugih razloga, nužna je posljedica. Ovo ovlašćenje podrazumjevalo se u slučaju NATO Sporazuma o Statusu snaga, čijim se članom VII državi koja šalje snage daje ekstrateritorijalno ovlašćenje da sudi i nadzire; eksplicitna odredba za takvo ovlašćenje data je za Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u Pravilu 90 bis njegovog Pravilnika o postupku i dokazima. Podnosilac predstavke doveden je u Holandiju kao svjedok odbrane u krivičnom suđenju koje je bilo u toku pred Međunarodnim krivičnim sudom. On je već bio pritvoren u njegovoj zemlji porijekla i bio je lišen slobode i u pritvoru Međunarodnog krivičnog suda. Činjenica da je podnosilac predstavke bio lišen slobode na holandskom tlu nije sama po sebi bila dovoljna da se postave pitanja koja su se odnosila na zakonitost njegovog pritvora u okviru "jurisdikcije" Holandije u smislu u kom taj izraz treba da se shvati za svrhe člana 1. Sve dok podnosilac predstavke nije bio vraćen u Demokratsku Republiku Kongo niti predat holandskim vlastima, pravni osnov za njegov pritvor bio je aranžman u koji je stupio sa Međunarodnim krivičnim sudom i vlastima Demokratske Republike Kongo po članu 93 stav 7 Statuta Međunarodnog krivičnog suda. Sve u svemu, pritvor podnosioca predstavke imao je osnov u odredbi međunarodnog prava kojom se uređuje funkcionisanje Međunarodnog krivičnog suda i koja je obavezujuća i za Holandiju.
Što se tiče navoda da Međunarodni krivični sud nije ponudio dovoljne garancije za poštovanje ljudskih prava, on je imao ovlašćenja po Pravilima 87 i 88 svog Pravilnika o postupku i dokazima da naloži zaštitne mjere ili neke druge specijalne mjere da bi obezbijedio da se ne povrijede temeljna prava svjedoka. Nije moglo biti odlučujuće to što nalozi koje je izdalo Sudsko vijeće koristeći svoja navedena ovlašćenja ne bi nužno doveli do oslobađanja podnosioca predstavke iz pritvora od strane organa Demokratske Republike Kongo, kako je izgleda sugerisao podnosilac predstavke. Konvencijom se ne uvodi državi koja se saglasila da bude domaćin međunarodom krivičnom sudu na svojoj teritoriji teret razmatranja zakonitosti lišenja slobode po aranžmanima koji su zakonito sklopljeni između tog tribunala i države koja nije potpisnica Konvencije.
Završni argument podnosioca predstavke bio je da, pošto se Holandija saglasila da ispita njegov zahtjev za azil, nužno slijedi da je Holandija na sebe preuzela da izvrši reviziju zakonitosti njegovog pritvora u prostorijama Međunarodnog krivičnog suda - i da naloži njegovo oslobađanje, po svoj prilici na njenu teritoriju, ukoliko utvrdi da je njegov pritvor nezakonit. Sud, sa svoje strane, nije vidio takvu vezu u svjetlu svoje dobro utvrđene sudske prakse, prema kojoj pravo na politički azil nije sadržano ni u Konvenciji ni u njenim Protokolima; Konvencijom se ne garantuje, kao takvo, nijedno pravo da se uđe, boravi ili ostane u državi u kojoj lice nije državljanin; i na kraju, države, u principu, nisu imale nikakvu obavezu da omoguće stranim državljanima da čekaju ishod imigracionog postupka na njihovoj teritoriji.
Zaključak: predstavka je neprihvatljiva (nespojiva ratione personae).
(V. i Galić v. the Netherlands (dec.), br. 22617/07, i Blagojević v. the Netherlands (dec.), br. 49032/07, odluke od 9. juna 2009. godine, Informator br. 120)
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava
Ovaj sažetak Sekretarijata ne obavezuje Sud.
Informatori o sudskoj praksi
© Savjet Evrope/Evropski sud za ljudska prava, 2013. godina.
Zvanični jezici Evropskog suda za ljudska prava su engleski i francuski. Ovaj prevod urađen je uz pomoć Fonda za ljudska prava Savjeta Evrope (/humanrightstrustfund). On nije obavezujući za Sud i Sud ne preuzima odgovornost za njegov kvalitet. Prevod se može preuzeti sa baze podataka o sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava HUDOC () ili sa bilo koje druge baze podataka kojoj ga je Sud dostavio. Prevod se može reprodukovati za nekomercijalne svrhe pod uslovom da se navede puni naziv predmeta, sa gore navedenom izjavom o autorskim pravima i pominjanjem Fonda za ljudska prava. Ukoliko je namjera da se bilo koji dio ovog prevoda upotrijebi za komercijalne svrhe, molimo vas da se obratite na adresu publishing@.
© Council of Europe/European Court of Human Rights, 2013.
The official languages of the European Court of Human Rights are English and French. This translation was commissioned with the support of the Human Rights Trust Fund of the Council of Europe (/humanrightstrustfund). It does not bind the Court, nor does the Court take any responsibility for the quality thereof. It may be downloaded from the HUDOC case-law database of the European Court of Human Rights () or from any other database with which the Court has shared it. It may be reproduced for non-commercial purposes on condition that the full title of the case is cited, together with the above copyright indication and reference to the Human Rights Trust Fund. If it is intended to use any part of this translation for commercial purposes, please contact publishing@.
© Conseil de l’Europe/Cour européenne des droits de l’homme, 2013
Les langues officielles de la Cour européenne des droits de l’homme sont le français et l’anglais. La présente traduction a été effectuée avec le soutien du Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme du Conseil de l’Europe (/humanrightstrustfund). Elle ne lie pas la Cour, et celle-ci décline toute responsabilité quant à sa qualité. Elle peut être téléchargée à partir de HUDOC, la base de jurisprudence de la Cour européenne des droits de l’homme (), ou de toute autre base de données à laquelle HUDOC l’a communiquée. Elle peut être reproduite à des fins non commerciales, sous réserve que le titre de l’affaire soit cité en entier et s’accompagne de l’indication de copyright ci-dessus ainsi que de la référence au Fonds fiduciaire pour les droits de l’homme. Toute personne souhaitant se servir de tout ou partie de la présente traduction à des fins commerciales est invitée à le signaler à l’adresse suivante : publishing@.
Full & Egal Universal Law Academy