© Ured zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava. Sva prava pridržana. Dopuštenje za ponovno objavljivanje ovog sažetka dano je isključivo u svrhu uključivanja u HUDOC bazu podataka Suda.
© Office of the Agent of the Republic of Croatia before the European Court of Human Rights. All rights reserved. Permission to re-publish this summary has been granted for the sole purpose of its inclusion in the Court’s database HUDOC.
© Bureau de l’Agent de la République de Croatie devant la Cour européenne des droits de l’homme. Tous droits réservés. L’autorisation de republier ce résumé a été accordée dans le seul but de son inclusion dans la base de données HUDOC de la Cour.
SAŽETAK ODLUKE
ĐUZEL PROTIV HRVATSKE
zahtjev broj 45360/10
odluka od 7. siječnja 2014. godine
ČINJENICE
Podnositelj je vlasnik hotela u Baškoj Vodi koji je sagrađen 1962. godine i upisan u zemljišne knjige.
Podnositelj je imao namjeru provesti rekonstrukciju hotela, pa je 16. listopada 2001. godine zatražio lokacijsku dozvolu i dostavio svu dokumentaciju, u skladu s propisima koji su tada bili na snazi (Odluka o donošenju Prostornog plana općine Makarska i Odluka o odredbama za provođenje u izgrađenim naseljima na području općine Baška Voda).
Dok je odlučivanje po njegovom zahtjevu još uvijek bilo u tijeku, Ministarstvo okoliša i prostornog uređenja naložilo je općini Baška Voda da stavi izvan snage Odluku o odredbama za provođenje u izgrađenim naseljima na području općine Baška Voda, nakon što je Ministarstvo utvrdilo da je Odluka suprotna važećim zakonima, te da odredbe te Odluke samo ponavljaju odredbe sličnog dokumenta u odnosu na općinu Makarska, a za koje je već utvrđeno da su protivne zakonu.
Slijedom utvrđenja Ministarstva, općina Baška Voda je ukinula Odluku, a podnositeljev zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole je odbijen s obrazloženjem da općina Baška Voda nema važećih dokumenata prostornog uređenja, pa ne može izdavati lokacijske dozvole.
Povodom podnositeljeve žalbe, Ministarstvo, kao drugostupanjsko tijelo, poništilo je prvostupanjsko rješenje i naložilo prvostupanjskom tijelu da ispita može li se o zahtjevu za izdavanje lokacijske dozvole odlučiti temeljem prostornog plana šireg područja županije.
U ponovljenom postupku utvrđeno je da u tom trenutku ne postoji dokument prostornog uređenja temeljem kojeg bi se mogli utvrditi elementi izgradnje nužni za izdavanje lokacijske dozvole.
Upravni sud odbio je podnositeljevu upravnu tužbu, a njegova ustavna tužba je odbačena.
Prostorni plan Baške usvojen je 2. travnja 2009. godine. Nakon toga, podnositelj nije podnio novi zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.
OCJENA SUDA
Sud je ocijenio da situacija na koju se žali podnositelj predstavlja kontrolu upotrebe vlasništva u smislu stavka 2. članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Prema tom članku, država ima pravo kontrolirati pravo vlasništva u skladu s općim interesom i provodeći u tu svrhu zakone koje smatra nužnima, s time da mora postojati proporcionalan odnos između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se njime želi ostvariti.
Sud primjećuje da je poništenje Odluke općine Baška Voda, nakon što je Ministarstvo utvrdilo nepravilnosti pri njezinom donošenju, bilo utemeljeno na zakonu. Posljedično, budući da je lokacijska dozvola upravni dokument koji može biti izdan samo na temelju dokumenata o prostornom uređenju, Sud prihvaća da je odbijanje podnositeljevog zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole bilo u skladu sa domaćim zakonima.
Nadalje, Sud smatra da su odluke koje se odnose na prostorni razvoj i planiranje imale legitiman cilj „u skladu s općim interesom“, sukladno stavku 2. Protokola br. 1. uz Konvenciju.
U pogledu proporcionalnosti miješanja, Sud primjećuje da podnositelj nije dokazao da je poništavanje dokumenata o prostornom planiranju utjecalo na njegova vlasnička prava ili vrijednost njegove imovine ili da je došlo do štete u pogledu njegovih imovinskih prava.
Štoviše, podnositelj nije bio spriječen koristiti svoju imovinu, mogao je njome upravljati i koristiti je u komercijalne svrhe.
Doduše, podnositelj je kroz duže vremensko razdoblje bio u neizvjesnosti u pogledu razvojnih mogućnosti, zbog nepostojanja dokumenata o prostornom uređenju. No, Sud prihvaća da je postupak donošenja prostornog plana složen i osjetljiv.
U svakom slučaju, Sud zaključuje da podnositelj nije imao bezuvjetno pravo dobiti lokacijsku dozvolu i izvršiti planirane radove, niti su vlasti bile dužne izdati mu lokacijsku dozvolu na temelju dokumenata o prostornom planiranju.
U konačnici, nakon usvajanja prostornog plana općine Baška Voda podnositelj nije podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.
Slijedom navedenog, Sud je zahtjev proglasio očigledno neosnovanim.
Full & Egal Universal Law Academy