9.11.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 325/4
Presuda Suda (peto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberlandesgericht Düsseldorf — Njemačka) — IVD GmbH & Co. KG protiv Ärztkammer Westfalen-Lippe
(Predmet C-526/11) (1)
(Javna nabava - Direktiva 2004/18/EZ - Članak 1. stavak 9. drugi podstavak točka (c) - Pojam „Tijelo kojim se upravlja na temelju javnog prava” - Uvjet koji se odnosi bilo na financiranje djelatnosti bilo na nadzor nad poslovanjem bilo na nadzor nad djelatnošću od strane države, regionalnih ili lokalnih vlasti ili drugih tijela kojima se upravlja na temelju javnog prava - Liječnička komora - Zakonom predviđeno financiranje članarinama koje plaćaju članovi te komore - Iznos članarina koje određuje skupština te komore - Autonomija komore u odnosu na određivanje opsega i detaljnih pravila za izvršavanje njezinih zakonskih zadaća)
2013/C 325/05
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberlandesgericht Düsseldorf
Stranke u glavnom postupku
Tužitelj: IVD GmbH & Co. KG
Tuženik: Ärztkammer Westfalen-Lippe
u prisutnosti: WWF Druck + Medien GmbH
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Oberlandesgericht Düsseldorf — Tumačenje članka 1. stavka 9. drugog podstavka točke (c) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.) — Pojam „tijelo kojim se upravlja na temelju javnog prava” — Uvjeti većinskog financiranja i nadzora nad poslovanjem od strane države — Komora koju zakon ovlašćuje da od svojih članova ubire članarine, pri čemu iznos i korištenje tih članarina moraju biti određeni pravilnikom za čije donošenje je potrebna suglasnost države
Izreka
Članak 1. stavak 9. drugi podstavak točku (c) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama treba tumačiti u smislu da tijelo, kao što je komora kojom se upravlja na temelju javnog prava, ne ispunjava ni kriterij koji se odnosi na većinsko financiranje od strane javnih vlasti, kada se to tijelo većim dijelom financira članarinama koje uplaćuju njegovi članovi, a čiji iznos to tijelo određuje i ubire na temelju zakona koji ga na to ovlašćuje, u slučaju kada taj zakon ne određuje ni opseg niti detaljna pravila koja se odnose na aktivnosti koje spomenuto tijelo poduzima u okviru ispunjenja svojih zakonskih zadaća koje se financiraju putem članarina, a niti, samo na osnovi činjenice da je za donošenje odluke kojom to tijelo određuje iznos navedenih članarina potrebna suglasnost nadzornog tijela, kriterij koji se odnosi na nadzor nad poslovanjem tog tijela od strane javnih vlasti.
(1) SL C 25, 28.1.2012.
Full & Egal Universal Law Academy