MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 7. veljače 2013. ( 1 )
Predmet C‑476/11
HK Danmark, koji zastupa Glennie Kristensen
protiv
Experian A/S
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Vestre Landsret (Danska))
„Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Direktiva 2000/78/EZ — Zabrana diskriminacije na temelju dobi — Sustavi socijalne sigurnosti vezani za rad — Doprinosi poslodavca za mirovinsko osiguranje — Program utvrđenih doprinosa — Progresivnost doprinosa poslodavca na temelju dobi — Članak 6. stavak 2. Direktive — Doseg iznimke“
I – Uvod
1.
Smije li poduzetnik progresivno određivati visinu doprinosa poslodavca za mirovinsko osiguranje ovisno o dobi svojih radnika ili se kod toga radi o nezakonitoj diskriminaciji na temelju dobi? O ovom je pitanju riječ u zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio Vestre Landsret i koji Sudu daje priliku da svoju sudsku praksu u vezi s diskriminacijom na temelju dobi podrobnije razradi ( 2 ).
2.
Konkretno, Vestre Landsret želi znati je li mirovinski sustav, kojim je predviđena progresivnost visine doprinosa na temelju dobi, obuhvaćen člankom 6. stavkom 2. Direktive o jednakom postupanju 2000/78/EZ ( 3 ). Sud je prvi puta pozvan protumačiti ovu odredbu ( 4 ).
II – Pravni okvir
A – Pravo Unije
3.
Okvir prava Unije u ovom predmetu određen je Direktivom 2000/78. U skladu s člankom 1. svrha ove direktive je:
„utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja.”
4.
Pod naslovom „Pojam diskriminacije” članak 2. Direktive 2000/78 određuje sljedeće:
„1. Za potrebe ove Direktive ‚načelo jednakog postupanja’ znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.
2. Za potrebe stavka 1.:
(a)
smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1.;
[…]”
5.
Područje primjene Direktive 2000/78 određeno je u njezinu članku 3.:
„1. U granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na:
[…]
(c)
zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće;
[…]
3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na isplate bilo koje vrste koje se provode iz javnih ili sličnih sustava, uključujući javne sustave socijalne sigurnosti i socijalne zaštite.
[…]”
6.
Članak 6. Direktive 2000/78, kojim je uređeno „[o]pravdano različito postupanje na temelju dobi”, glasi:
„1. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.
Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:
(a)
postavljanje posebnih uvjeta za pristup zapošljavanju i strukovnom osposobljavanju, za zapošljavanje i obavljanje zanimanja, uključujući uvjete u pogledu otkaza i naknada za rad, za mlade osobe, starije radnike i osobe koje su dužne skrbiti o drugima, radi poticanja njihove strukovne integracije ili osiguranja njihove zaštite;
(b)
određivanje minimalnih uvjeta u pogledu dobi, radnog iskustva ili godina provedenih u službi za pristup zapošljavanju ili određenim prednostima vezanim uz zaposlenje;
[…]
2. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad, obuhvaćajući, u okviru tih sustava, određivanje različitih dobnih granica za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika te korištenje, u okviru tih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da nemaju za posljedicu diskriminaciju na temelju spola.”
B – Nacionalno pravo
7.
U Danskoj je Direktiva 2000/78 prenesena na temelju Lov om forbud mod forskelsbehandling på arbejdsmarkedet m.v. (Forskelsbehandlingslov, u daljnjem tekstu: Zakon o zabrani diskriminacije) ( 5 ).
8.
Članak 1. Zakona o zabrani diskriminacije sadržava definiciju pojma diskriminacije koja odgovara članku 2. Direktive. Članak 2. uređuje zabranu diskriminacije radnika, među ostalim, u odnosu na zapošljavanje, otkaz i plaću. Za slučaj diskriminacije kod plaće članak 3. sadržava osnovu za zahtjev za isplatu razlike.
9.
Članak 6. a Zakona o zabrani diskriminacije služi prenošenju članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78. On glasi kako slijedi:
„Neovisno o člancima 2. do 5., ovaj zakon ne sprječava utvrđivanje starosne dobi za stjecanje prava u sustavima socijalne sigurnosti vezanima za rad ili korištenje, u okviru ovih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima. Korištenje mjerila starosti ne smije imati za posljedicu diskriminaciju na temelju spola.”
III – Činjenično stanje i prethodna pitanja
10.
Od studenoga 2007. do listopada 2008. G. Kristensen bila je zaposlena kod Experian A/S (u daljnjem tekstu: Experian) u odjelu usluga za stranke.
11.
Experian raspolaže sustavom mirovinskog osiguranja. Experian nema obvezu na temelju zakona ili kolektivnog ugovora nuditi strukovno mirovinsko osiguranje za slučaj starosti. Umjesto toga sustav mu se temelji na odnosnom ugovoru o radu između Experiana i njegovih radnika. Članstvo u mirovinskom sustavu obvezno je za sve radnike Experiana i počinje automatski nakon devet mjeseci rada u poduzetniku. Sustavom je predviđeno da Experian uplaćuje dvije trećine doprinosa, a odnosni radnici preostalu trećinu. Visina doprinosa određuje se postotkom osnovne plaće, i to progresivno na sljedeći način:
—
Radnik ispod 35 godina: radnikov udjel iznosi 3 %, a udjel Experiana 6 %;
—
Radnik između 35 i 44 godina: radnikov udjel iznosi 4 %, a udjel Experiana 8 %;
—
Radnik iznad 45 godina: radnikov udjel iznosi 5 %, a udjel Experiana 10 %.
12.
G. Kristensen je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa imala 29 godina. Stoga je Experian, kao što je bilo predviđeno ugovorom o radu, uplaćivao 6 % njezine osnovne plaće u strukovno mirovinsko osiguranje. Mjesečna plaća G. Kristensen sastojala se od dogovorene osnovne plaće od 21500 DKK, uvećane za mirovinski doprinos poslodavca od 6 %, tako da je iznosila 22790 DKK mjesečno. Da je dob G. Kristensen bila između 35 i 45 godina, ona bi zbog tada višeg doprinosa poslodavca za mirovinsko osiguranje dobivala 23220 DKK mjesečno, a da je imala više od 45 godina, dobivala bi 23650 DKK mjesečno.
13.
Tužitelj u glavnom postupku, Handels- og Kontorfunktionærernes Forbund Danmark (HK) ( 6 ), koji zastupa G. Kristensen, vidi u tome povredu zabrane diskriminacije na temelju dobi prema članku 2. Zakona o zabrani diskriminacije pa je podnio tužbu radi naknade štete i povrata doprinosa za mirovinsko osiguranje.
14.
Sud koji je uputio zahtjev smatra da se postavlja pitanje je li tumačenje koje je Experian predložio, prema kojem su mirovinski doprinosi progresivni na temelju dobi zakoniti prema članku 6. a Zakona o zabrani diskriminacije, u skladu s člankom 6. stavkom 2. Direktive.
15.
Stoga je odlukom od 14. rujna 2011., koju je tajništvo Suda zaprimilo 19. rujna 2011., Vestre Landsret prekinuo postupak i uputio Sudu sljedeća prethodna pitanja:
1.
Treba li iznimku propisanu u članku 6. stavku 2. Direktive 2000/78 tumačiti na način da dopušta državama članicama da općenito izuzmu sustave socijalnog osiguranja vezanog za rad od zabrane izravne ili neizravne diskriminacije na temelju dobi navedene u članku 2. Direktive, pod uvjetom da ona nema za posljedicu diskriminaciju na temelju spola?
2.
Treba li iznimku propisanu u članku 6. stavku 2. Direktive 2000/78 tumačiti na način da ništa ne sprječava državu članicu da održi na snazi pravnu situaciju na temelju koje poslodavac može uplaćivati, kao dio plaće, mirovinske doprinose progresivne na temelju dobi, čime zapravo poslodavac plaća mirovinski doprinos, primjerice, od 6 % za radnike mlađe od 35 godina, 8 % za radnike u dobi između 35 i 44 godina i 10 % za radnike starije od 45 godina, pod uvjetom da ona nema za posljedicu diskriminaciju na temelju spola?
IV – Postupak pred Sudom
16.
U postupku pred Sudom pisana i usmena očitovanja iznijeli su, pored HK‑a i Experiana, danska vlada i Europska komisija. U pisanom dijelu postupka sudjelovale su usto belgijska, njemačka, nizozemska i španjolska vlada.
V – Pravna ocjena
Prvo prethodno pitanje
17.
U pogledu prvog prethodnog pitanja Vestre Landsreta dvojim, poput Komisije, o relevantnosti pitanja za ishod spora. Je li konkretni sustav mirovinskog osiguranja obuhvaćen Direktivom, proizlazi, naime, već iz odgovora Suda na drugo prethodno pitanje, tako da šire tumačenje članka 6. stavka 2. nije potrebno za odluku u glavnom postupku. Stoga neću odgovoriti na prvo prethodno pitanje.
Drugo prethodno pitanje
18.
Svojim drugim prethodnim pitanjem Vestre Landsret želi znati dopušta li Direktiva državi članici da održi na snazi pravnu situaciju prema kojoj u okviru mirovinskog sustava poslodavac može predvidjeti progresivnost doprinosa na temelju dobi.
19.
Direktiva 2000/78 načelno zabranjuje diskriminaciju pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, ali u članku 6. dopušta državama članicama da za neke slučajeve predvide da određene mjere ne predstavljaju diskriminaciju na temelju dobi. Danska je u svakom slučaju iskoristila ovu ovlast u pogledu članka 6. stavka 2. te je tu odredbu putem članka 6.a Zakona o zabrani diskriminacije prenijela u nacionalno pravo. Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da dansko ministarstvo rada članak 6. a Zakona o zabrani diskriminacije tumači na način da je mirovinski sustav, kao što je onaj Experianov, obuhvaćen tom odredbom i time zakonit.
20.
Stoga se postavlja pitanje je li to tumačenje spojivo s člankom 6. stavkom 2. Direktive. U biti dakle treba ispitati može li se sustav mirovinskog osiguranja, kao što je onaj koji primjenjuje Experian, podvesti pod članak 6. stavak 2.
1. Primjenjivost Direktive
21.
Prvo valja ispitati primjenjivost Direktive. Prema članku 3. stavku 1. točki (c) Direktiva se „u granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, […] primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće”.
22.
Njezino područje primjene s obzirom na članak 3. stavak 3. u vezi s uvodnom izjavom 13. ne obuhvaća sustave socijalnog osiguranja i socijalne zaštite u koje se vrše uplate koje se ne smatraju plaćom u smislu koji se pripisuje tom pojmu radi primjene članka 157. UFEU‑a, kao ni bilo koju vrstu plaćanja od strane države s ciljem osiguranja pristupa zaposlenju ili zadržavanja zaposlenja ( 7 ).
23.
Kao što to navode i Komisija i belgijska vlada, za primjenjivost Direktive je stoga u ovom slučaju relevantno mogu li se doprinosi poslodavca za mirovinsko osiguranje izjednačiti s plaćom u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a ( 8 ). Smatram da je tako.
24.
U skladu s ustaljenom praksom Suda kao „plaću” u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a valja shvatiti „sva primanja u gotovini ili naravi, sadašnja ili buduća, pod uvjetom da ih, makar i posredno, poslodavac plaća radniku u vezi sa zaposlenjem” ( 9 ). Kao što je nezavisni odvjetnik N. Jääskinen nedavno naveo u svojem mišljenju u predmetu Römer ( 10 ), Sud time zastupa široko shvaćanje pojma plaće koji osobito uključuje sve vrste mirovinskih doprinosa.
25.
Za strukovne starosne mirovine Sud je shodno tome već odlučio da ih treba smatrati plaćom ( 11 ). No, za razliku od predmeta Barber ( 12 ) i ostalih upravo navedenih predmeta ( 13 ), ovaj se slučaj ne tiče isplate mirovine umirovljenom radniku, nego tekućih plaćanja doprinosa poslodavca u sustav mirovinskog osiguranja. Kod plaćanja Experiana ne radi se stoga o utvrđenim naknadama isplaćenima radniku (takozvani programi utvrđenih naknada), nego o utvrđenim doprinosima u mirovinsko osiguranje (takozvani programi utvrđenih doprinosa). Međutim, i ove uplate doprinosa treba također smatrati plaćom.
26.
S jedne strane se kod doprinosa radi o sadašnjoj tekućoj naknadi jer ih se mjesečno doznačuje za svakog radnika Experiana nakon devet mjeseci rada u poduzetniku. S druge strane, obveza plaćanja proizlazi samo iz ugovora o radu i doprinosi se plaćaju isključivo za radnike Experiana ( 14 ). To plaćanje dakle proizlazi neposredno iz ugovora o radu te predstavlja protučinidbu za rad kod Experiana. No ono se ne vrši izravno samom radniku, nego na njegov osobni račun kod mirovinskog osiguranja. Na upit Suda Experian je na raspravi naveo da svaki radnik sam raspolaže svojim mirovinskim računom i da zajedno sa svojim savjetnikom za mirovinska pitanja sam odlučuje kako će uložiti ušteđeni iznos kako bi kasnije primao mirovinu. Slijedom navedenog, plaćanje doprinosa predstavlja plaću u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a ( 15 ).
2. Različito postupanje u smislu članka 2. stavka 2. Direktive
27.
Kao što proizlazi iz njezina članka 1. u vezi s člankom 2. stavkom 1., Direktiva zabranjuje i izravnu i neizravnu diskriminaciju na temelju dobi u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, pri čemu pod diskriminacijom treba shvatiti svako neopravdano različito postupanje ( 16 ).
28.
Prema članku 2. stavku 2. točki (a) u vezi s člankom 1. Direktive smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji samo u slučaju kada se na temelju dobi prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama; dakle različito se postupanje izravno temelji na dobi.
29.
Plaća radnika Experiana sastoji se, kao što sud koji je uputio zahtjev navodi, iz odnosne osnovne plaće i mirovinskog doprinosa progresivnog na temelju dobi. Budući je G. Kristensen u trenutku kada se zaposlila imala manje od 35 godina, doprinos poslodavca koji je Experian za nju doznačio u mirovinski sustav iznosio je 6 % od njezine osnovne plaće. Njezina ukupna mjesečna plaća (osnovna plaća uvećana za doprinos poslodavca u iznosu od 6 %) bila je dakle niža od plaće koju bi primio stariji radnik (osnovna plaća uvećana za doprinos poslodavca u iznosu od 8 % za radnika s više od 35 godina i osnovna plaća uvećana za doprinos poslodavca u iznosu od 10 % za radnika s više od 45 godina). Niži iznos plaće i time lošije postupanje izravno su vezani za dob. Experianov sustav mirovinskog osiguranja dovodi stoga do različitog postupanja na temelju dobi u smislu članka 2. stavka 2. točke (a) u vezi s člankom 1. Direktive 2000/78.
3. Opravdanost različitog postupanja
30.
No progresivnost mirovinskih doprinosa ne predstavlja nezakonitu diskriminaciju na temelju dobi kada je različito postupanje opravdano.
a) Opravdanost prema članku 6. stavku 2. Direktive
31.
Experian zastupa stajalište da sustav mirovinskog osiguranja spada pod članak 6. stavak 2. Direktive te da je stoga opravdan. HK zauzima suprotno stajalište. HK također ističe da članak 6. stavak 2. uopće nije primjenjiv na ovaj slučaj.
i) Primjenjivost članka 6. stavka 2. Direktive
32.
Članak 6. stavak 2. sadržava pravilo u vezi s različitim postupanjem na temelju dobi u okviru sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad. HK osporava njegovu primjenjivost na ovaj slučaj argumentom da se ne radi o diskriminaciji u okviru takvog sustava, nego o diskriminaciji u ranijem trenutku, to jest u trenutku isplate plaće. Experian se stoga ne može pozivati na članak 6. stavak 2. No to mi nije uvjerljivo.
33.
Isplata od strane Experiana vrši se u obliku plaćanja doprinosa u mirovinski sustav na mirovinski račun odnosnog radnika. Stoga se nedvojbeno radi o isplati u okviru mirovinskog sustava. To plaćanje, kao što je već gore raspravljeno ( 17 ), treba smatrati plaćom u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a, što je pretpostavka za primjenjivost Direktive.
34.
Kada bi se tvrdilo, kao što to čini HK, da članak 6. stavak 2. nije primjenjiv kada se kod uplata u okviru sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad radi o plaći, članak 6. stavak 2. u cijelosti bi bio bespredmetan. Naime, ako bi se prihvatilo da se Direktiva primjenjuje na sustave socijalne sigurnosti vezane za rad, to bi uvijek automatski dovodilo do neprimjenjivosti članka 6. stavka 2. Činjenica da za svoju primjenjivost na takve sustave Direktiva zahtijeva izjednačavanje konkretne uplate poslodavca s plaćom i da istovremeno sadržava izuzeće za sustave socijalne sigurnosti vezane za rad ukazuje na to da je argumentacija HK‑a pogrešna te da kvalifikacija uplate kao plaće ne može automatski dovesti do neprimjenjivosti članka 6. stavka 2.
35.
Stoga se kod doprinosa poslodavca radi o uplati u okviru sustava socijalne sigurnosti vezanih za rad, tako da je članak 6. stavak 2. Direktive primjenjiv.
ii) Pretpostavke iz članka 6. stavka 2.
36.
Time se postavlja pitanje je li konkretni mirovinski sustav obuhvaćen tom odredbom. Članak 6. stavak 2. sadržava tri varijante ( 18 ), u okviru kojih je korištenje mjerila starosti zakonito, to jest, prvo, utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad ( 19 ), drugo, utvrđivanje starosne dobi za stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu i, treće, korištenje mjerila starosti u aktuarskim izračunima.
– Starosna dob za umirovljenje
37.
Prva varijanta iz članka 6. stavka 2. dopušta utvrđivanje starosne dobi za sudjelovanje u sustavima socijalne sigurnosti vezanih za rad. Različito postupanje kod iznosa doprinosa na temelju dobi radnika bilo bi, dakle, opravdano kada bi se kod progresivnosti na temelju dobi radilo o pretpostavci za sudjelovanje u Experianovom sustavu mirovinskog osiguranja.
38.
Kod tumačenja članka 6. stavka 2. treba uzeti u obzir da Direktiva 2000/78 sama ne uspostavlja načelo jednakog postupanja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, koje svoj izvor ima u raznim međunarodnim ugovorima te zajedničkim ustavnim tradicijama država članica, nego bi samo trebala stvoriti opći okvir za borbu protiv raznih oblika diskriminacije na tim područjima, među ostalim, i na temelju dobi ( 20 ). Sud je zabranu diskriminacije na temelju dobi priznao kao izraz tog općeg načela prava Unije ( 21 ). Direktivom 2000/78 ovo se načelo samo konkretizira ( 22 ). Osim toga, prema članku 6. stavku 1. UEU‑a Povelja Europske unije o temeljnim pravima ima istu pravnu snagu kao Ugovori. Člankom 21. stavkom 1. Povelje zabranjuje se „svaka diskriminacija na bilo kojoj osnovi kao što je […] dob”. Zbog toga se iznimke od zabrane diskriminacije moraju načelno usko tumačiti ( 23 ).
39.
HK i španjolska vlada stoga smatraju da Experianov sustav mirovinskog osiguranja nije obuhvaćen člankom 6. stavkom 2. Direktive. Oni tvrde da progresivnost na temelju dobi nije „pretpostavka” za sudjelovanje. Budući da nakon devet mjeseci rada u poduzetniku svaki radnik automatski sudjeluje u mirovinskom sustavu, „pretpostavke” za sudjelovanje uređene su neovisno o dobi. Kod progresivnosti na temelju dobi radi se prije o različitom postupanju u oblikovanju sudjelovanja, dakle u pogledu „načina” sudjelovanja koji nije obuhvaćen člankom 6. stavkom 2.
40.
Ipak, kao i Experian, njemačka, belgijska i nizozemska vlada te Komisija, smatram da je članak 6. stavak 2. primjenjiv na ovaj slučaj. Doduše, iznimke od zabrane diskriminacije, kao što to s pravom ističu HK i španjolska vlada, moraju se usko tumačiti ( 24 ). Obveza uskog tumačenja ne protivi se, međutim, takvim mjerama koje su blaže od mjera koje bi i kod uskog tumačenja bile zakonite. To je ovdje slučaj.
41.
Prema svojem jasnom tekstu, članak 6. stavak 2. Direktive dopušta državama članicama utvrđivanje starosne dobi za sudjelovanje. Dakle, Experian bi mogao predvidjeti sustav u kojem bi na primjer radnici s manje od 35 godina izričito bili isključeni iz mirovinskog osiguranja. Potpuno isključenje iz sudjelovanja nedvojbeno ima za radnika dalekosežnije posljedice nego sudjelovanje s nižim uplatama doprinosa.
42.
Ali ako bi se čak i samo sudjelovanje moglo učiniti ovisnim o određenoj starosnoj dobi, tada bi bio zakonit i sustav kod kojeg svi radnici neovisno o svojoj dobi smiju sudjelovati u mirovinskom osiguranju, a samo se iznos doprinosa razlikuje prema dobi. Inače bi Direktiva dovela do takve proturječnosti da bi blaži oblici različitog postupanja bili nezakoniti, a teži oblici različitog postupanja zakoniti.
43.
Progresivnost doprinosa na temelju dobi, kako ju je Experian predvidio, predstavlja manje restriktivno rješenje u usporedbi s utvrđivanjem starosne dobi ispod koje je sudjelovanje izričito isključeno. Stoga je ono obuhvaćeno prvom varijantom iz članka 6. stavka 2.
– Zahtjev dodatnog nadzora proporcionalnosti
44.
Između nekih stranaka u postupku bilo je sporno treba li u okviru članka 6. stavka 2. provesti nadzor proporcionalnosti. HK to potvrđuje ukazujući na to da se kod članka 6. stavka 2. radi o iznimci od zabrane diskriminacije, koja uvijek mora biti proporcionalna. Experian i danska vlada zastupaju suprotno stajalište. Članak 6. stavak 2. sadržava „opću” iznimku od zabrane diskriminacije na temelju dobi, tako da nadzor proporcionalnosti nije potreban. Dijelim ovo stajalište.
45.
Prije svega, tekst te odredbe, u usporedbi s člankom 6. stavkom 1., ukazuje na to tumačenje. I dok se u članku 6. stavku 1. zahtijeva nadzor proporcionalnosti, u stavku 2. nema takvog zahtjeva. Da je zakonodavac predvidio dodatni nadzor zakonitosti, on bi to izričito odredio. A contrario se stoga može zaključiti da u okviru članka 6. stavka 2. takav nadzor proporcionalnosti nije potreban.
46.
Razlika između stavka 1. i stavka 2. članka 6. proizlazi već iz nastanka norme. U izvornom nacrtu Direktive prvo su bila predviđena samo pravila o starosnoj mirovini kao dodatna točka u članku 5. ( 25 ) (koji je kasnije postao sadašnji članak 6. stavak 1.). Članak 5. izričito je zahtijevao da različito postupanje bude „opravdano legitimnim ciljem te prikladno i potrebno za postizanje tog cilja”. I u kasnijim verzijama nacrta Direktive pravila o mirovinskom osiguranju bila su još sadržana u sadašnjem članku 6. stavku 1. ( 26 ) te je njihova primjena podlijegala nadzoru proporcionalnosti.
47.
Kao što proizlazi iz dokumenta Vijeća Europske unije od 20. listopada 2000. (br. 12494/00, str. 15.), pravila o sustavima socijalne sigurnosti vezanima za rad bila su tek kasnije dodana u stavak 1. Potom su ponovno sastavljena u zasebni stavak (vidjeti prijedlog članka 6. stavka 3. u upravo spomenutom dokumentu Vijeća koji odgovara sadašnjem članku 6. stavku 2.). Pri tome nije preuzeta formulacija iz članka 6. stavka 1. u pogledu nadzora proporcionalnosti. S tim u vezi dodana je i uvodna izjava 25. Direktive ( 27 ), kojom je određeno da razlike u postupanju povezane sa starosnom dobi zahtijevaju posebne propise koji se mogu razlikovati ovisno o stanju u pojedinoj državi članici. Činjenica da je za sustave socijalne sigurnosti vezane za rad zakonodavac sastavio novi stavak s različitim tekstom ukazuje na to da u pogledu zabrane diskriminacije ti sustavi podliježu pretpostavkama različitima od mjera u okviru članka 6. stavka 1. Inače se tu odredbu moglo ostaviti kao dodatnu točku u okviru stavka 1., odnosno moglo se izričito zahtijevati nadzor proporcionalnosti.
48.
Ovo shvaćanje potvrđuje i šira struktura Direktive. Kao što to danska vlada navodi, i na drugim mjestima u Direktivi nalaze se, naime, odredbe koje izričito zahtijevaju nadzor proporcionalnosti, kao i takve odredbe koje ga uopće ne zahtijevaju. Tako je na primjer člankom 3. stavkom 4., koji se odnosi na oružane snage, predviđena iznimka od načela diskriminacije na temelju dobi a da se izričito ne zahtijeva nadzor proporcionalnosti. S druge strane, članak 4. stavak 1. određuje da različito postupanje u vezi s obavljanjem zanimanja ne predstavlja diskriminaciju „ako je svrha opravdana, a zahtjev proporcionalan”. Zakonodavac je time jasno razdvojio situacije koje su načelno izuzete od zabrane diskriminacije od onih koje dodatno podliježu nadzoru proporcionalnosti.
49.
Ovo tumačenje odgovara i svrsi članka 6. stavka 2. Cilj je te odredbe ukloniti prepreke koje sprječavaju širenje mirovinskog osiguranja te zajamčiti funkcionalnost mirovinskog osiguranja. Budući da su postojeća pravila u različitim državama članicama, s jedne strane, vrlo različita i, s druge strane, vrlo složena, države članice bi u tom pogledu trebale imati široku marginu prosudbe ( 28 ).
50.
Iz toga proizlazi da, suprotno onomu što tvrdi HK, dodatni nadzor proporcionalnosti nije potreban. S obzirom na to, moglo bi se postaviti pitanje krši li članak 6. stavak 2. Povelju time što predviđa opću iznimku od zabrane diskriminacije a da ne zahtijeva nadzor proporcionalnosti. Valjanost te odredbe nije, međutim, predmet ovog zahtjeva za prethodnu odluku.
– Privremeni zaključak
51.
Zaključno se može utvrditi da je sustav mirovinskog osiguranja, kao što je onaj koji Experian primjenjuje, obuhvaćen člankom 6. stavkom 2. Direktive.
b) Opravdanost prema članku 6. stavku 1. Direktive
52.
Za slučaj da se Sud ne složi s tim stajalištem, u obzir dolazi opravdanje prema članku 6. stavku 1. Direktive. Na to se Experian podredno poziva. Doduše, sud koji je uputio zahtjev nije pitao za tumačenje članka 6. stavka 1., ali kako bi mu se mogao dati koristan odgovor u nastavku ću ipak podredno zauzeti stajalište o tome.
53.
Prema članku 6. stavku 1. različito postupanje na temelju dobi neće se smatrati diskriminacijom ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje, te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni ( 29 ). U konačnici je dakle bitno to da se predmetna mjera temelji na legitimnom cilju i da uspješno prođe nadzor proporcionalnosti ( 30 ).
54.
Nacionalni sud je jedini nadležan ocijeniti činjenice u sporu o kojemu odlučuje i protumačiti mjerodavno nacionalno zakonodavstvo. Na njemu je da utvrdi opravdavaju li, i po potrebi u kojoj mjeri, „legitimni” ciljevi u smislu članka 6. stavka 1. Direktive 2000/78 određenu odredbu. U svojoj odluci o prethodnom pitanju Sud može nacionalnom sudu dati smjernice za tumačenje ( 31 ).
i) Legitimni cilj
55.
Što se tiče cilja mjere, Sud je već odlučio da države članice kao i, ako je primjenjivo, socijalni partneri na nacionalnoj razini raspolažu širokom marginom prosudbe pri odabiru cilja utvrđenog, među ostalim, u području socijalne politike i politike zapošljavanja ( 32 ). Pri tome se u svakom slučaju mora raditi o ciljevima socijalne politike, kao što su oni na području politike zapošljavanja, tržišta rada ili stručnog osposobljavanja ( 33 ).
56.
Experian ističe da progresivnost doprinosa na temelju dobi treba omogućiti, s jedne strane, starijim radnicima da stvore dovoljnu ušteđevinu za mirovinu čak i onda kada počnu raditi u Experianu tek u poodmaklom razdoblju svoje karijere.
57.
S druge strane, mlađi bi radnici trebali već rano biti uključeni u sustav mirovinskog osiguranja. Ali oni su u pravilu zainteresirani za to da slobodno raspolažu većim dijelom svoje plaće, umjesto da istu ulože u mirovinsko osiguranje. Progresivnost doprinosa na temelju dobi (i time također progresivnosti doprinosa radnika) trebala bi stoga doprinijeti rasterećenju mlađih radnika.
58.
Želeći starijim radnicima omogućiti da i kod kraćeg razdoblja plaćanja stvore dovoljnu ušteđevinu kako bi im se isplaćivala razumna mirovina, a mlađe radnike već rano uključiti u mirovinski sustav, a da ih se istovremeno financijski previše ne optereti s obzirom na još dalek cilj, Experianovim sustavom mirovinskog osiguranja nastoji se ostvariti legitiman cilj socijalne politike na području politike zapošljavanja i tržišta rada. Oslanjanjem na takve ciljeve različito postupanje na temelju dobi može se načelno opravdati s obzirom na prednosti vezane uz zaposlenje (vidjeti članak 6. stavak 1. prvi podstavak u vezi s drugim podstavkom točkom (b) Direktive 2000/78).
59.
Međutim, ostaje za ispitati je li radi postizanja takvih legitimnih ciljeva proporcionalno to da sa rastom starosti radnika rastu i doprinosi poslodavca. Kao što proizlazi iz teksta članka 6. stavka 1., progresivnost na temelju dobi je proporcionalna ako je „primjerena i nužna” te ako dovede do toga da se ostvare željeni ciljevi a da se pri tome mlađe radnike ne preoptereti.
ii) Mjera nije očito neprimjerena
60.
Progresivnost na temelju dobi je „primjerena” onda kada je prikladna da se njome postigne željeni cilj, to jest kada može omogućiti starijim radnicima dovoljnu ušteđevinu na njihovu računu mirovinskog osiguranja i mlađim radnicima dopustiti da već rano počnu u njemu sudjelovati a da ih se istovremeno financijski previše ne optereti.
61.
S obzirom na diskrecijsku ovlast koja proizlazi iz široke margine prosudbe država članica u pogledu odabira mjera za ostvarenje njihovih ciljeva na području socijalne politike i politike zapošljavanja ( 34 ), uloga Suda ograničena je na to da osigura da donesene mjere ne izgledaju nerazumno ( 35 ), ili – drugim riječima – da donesene mjere očito nisu neprikladne za postizanje cilja ( 36 ).
62.
Nije vidljivo da bi progresivnost doprinosa na temelju dobi bila očito neprikladna za postizanje željenih ciljeva. Stoga je, u potpunosti razumljivo da su za starije radnike, koji su kod Experiana počeli raditi kasno, i zbog čega su na račun mirovinskog osiguranja uplaćivali kraće razdoblje, potrebne više uplate doprinosa kako bi na kraju svoje karijere mogli raspolagati dovoljnim iznosom. Experianov sustav omogućuje i mlađim radnicima da u njemu sudjeluju.
iii) Nužnost
63.
Progresivnost doprinosa na temelju dobi morala bi osim toga ipak biti i nužna. Mjera je „nužna” ako se željeni cilj ne može ostvariti blažom, jednako prikladnom, mjerom.
64.
Zamisliva blaža alternativa, kojom bi se starijim radnicima omogućilo da stvore dovoljan iznos na svojem računu mirovinskog osiguranja, bila bi prije svega ta da se sa svim radnicima jednako postupa u pogledu plaćanja doprinosa (prema postotcima koji trenutačno važe za radnike s više od 45 godina). No tako se ne bi mogao postići cilj da se mlađe radnike previše ne optereti jer bi u tom slučaju i doprinos radnika bio viši.
65.
Osim toga bi problematično moglo biti to da je Experian paušalno predvidio više doprinose za sve starije radnike a da nije uzeo u obzir imaju li oni stvarno potrebu za višim iznosima. Povećavanje doprinosa koristi, naime, svakom starijem radniku, neovisno o tome je li riječ o radniku koji kod Experiana radi više godina pa je kod njega mogao uštedjeti doprinose tijekom dužeg razdoblja (i shodno tome nema veću potrebu za plaćanjem doprinosa) ili o novom radniku (koji možda nije ništa uštedio ili je uštedio male iznose). Osim toga, ni kod novih radnika ne pravi se razlika ovisno o tome raspolažu li oni dostatnim mirovinskim osiguranjem iz svojih ranijih radnih odnosa.
66.
Stoga se postavlja pitanje može li se progresivnost iznosa doprinosa koja ovisi o potrebi ili, eventualno,, progresivnost iznosa doprinosa ovisno o trajanju (teorijski još mogućeg) rada u poduzetniku smatrati blažom, jednako prikladnom, mjerom za postizanje željenog cilja.
67.
U tom pogledu valja ipak ponovno uzeti u obzir marginu prosudbe kojom države članice raspolažu na području socijalne politike ( 37 ). Ona ne može, međutim, imati za učinak onemogućavanje provedbe načela zabrane diskriminacije na temelju dobi ( 38 ). Načelno postoji mogućnost da se zbog pojednostavljivanja i umjesto ispitivanja odnosnog pojedinačnog slučaja radnike razvrsta u određene skupine slučajeva na temelju standardizirane kategorizacije prema općim kriterijima ( 39 ). Stoga se mogu zahtijevati samo takve (blaže) mjere koje su u okviru funkcionalnog sustava izvedive i gospodarski prihvatljive.
68.
Osim toga, valja imati na umu da nije zadaća poduzetnika da stavi na raspolaganje mirovinski sustav koji se zasniva na osobnoj potrebi svakog radnika. Brinuti se za dostatno osnovno mirovinsko osiguranje prije je zadaća državnih sustava na koje se Direktiva 2000/78 ne primjenjuje. Stoga odlučno može biti samo to da je odnosni sustav mirovinskog osiguranja sam za sebe usklađen. Svojim radnicima, neovisno o trenutku kada su počeli raditi i neovisno o njihovim ranijim radnim odnosima, Experian želi ponuditi funkcionalno mirovinsko osiguranje. Osim toga, Experian ističe da ispitivanje pojedinačne potrebe radnika nije tehnički moguće. Iz tih razloga otpada i progresivnost doprinosa ovisno o potrebi.
69.
Problematično je još i to da je visina ukupnog doprinosa za mirovinsko osiguranje varijabilno oblikovana. Što se uključivanja mlađih radnika tiče, od kojih se početno treba zahtijevati niže osiguranje, postavlja se pitanje može li se ono postići i varijabilnim oblikovanjem samo udjela radnika, dok bi doprinosi poslodavca ostali isti. Doprinos poslodavca nema, naime, konkretan učinak na neto plaću kojom mlađi radnici mjesečno raspolažu. Stoga mlađi radnik ne „osjeća” je li doprinos poslodavca viši ili niži, dok doprinos radnika ima neposredan učinak na stvarno raspoloživu mjesečnu plaću. Na temelju postojećih podataka ne može se ocijeniti radi li se pri tome o (gospodarski) prihvatljivoj alternativi. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da odluči o ovom pitanju.
iv) Ne postoji preopterećenje
70.
Čak i ako je progresivnost na temelju dobi ipak najblaža mjera za postizanje legitimnih ciljeva, ostaje još za ispitati dovodi li ta mjera do preopterećenja. Iz načela proporcionalnosti proizlazi, naime, da mjere koje negativno utječu na pravo zajamčeno pravom Unije, to jest ovdje zabranu diskriminacije na temelju dobi, ne mogu pojedincima uzrokovati poteškoće koje su neproporcionalne željenim ciljevima ( 40 ).
71.
S tim u vezi valja, s jedne strane, imati na umu da je taj sustav obvezan za sve radnike, koji se zbog toga ne mogu odlučiti za neplaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje i da im se umjesto toga isplate odgovarajući iznosi. Nije uvjerljiv ni argument, koji je iznio Experian, da mlađi radnici koji žele višu ukupnu plaću mogu istu postići pojedinačnim pregovaranjem. Ne može biti stvar pojedinačnog radnika da nepovoljnije postupanje na temelju dobi, koje je svojstveno određenom sustavu, spriječi ili ispravi dogovorom na temelju pojedinačnog ugovora. To vrijedi osobito zbog slabijeg pregovaračkog položaja u kojem se radnik u pravilu nalazi naspram poslodavca.
72.
U ovom slučaju ne treba, međutim, isključiti da će se negativne posljedice različitog postupanja ispraviti prednostima koje su s njima povezane. Doduše, radi se o različitom postupanju u visini do 4 % osnovne plaće, i time u slučaju G. Kristensen o 866 DKK ( 41 ) manje mjesečno. To nedvojbeno nije zanemariv iznos. Ipak valja imati na umu da G. Kristensen, s jedne strane, ima koristi od Experianovog sustava mirovinskog osiguranja jer se mjesečno uplaćuju doprinosi u njezino mirovinsko osiguranje. S druge strane, kod nižih doprinosa poslodavca i doprinos radnika je niži, tako da i sama G. Kristensen mora na svoj mirovinski račun doznačiti samo 3 % svoje osnovne plaće. Da je imala više od 45 godina, njezin bi vlastiti udjel iznosio 5 %. Doduše, u konačnici mora odvagnuti ove okolnosti nadležni nacionalni sud.
v) Privremeni zaključak
73.
Zaključno, mjera kao što je ona sporna u ovom slučaju može biti opravdana ako predviđena progresivnost doprinosa na temelju dobi služi cilju da se starijim radnicima omogući da stvore dovoljnu ušteđevinu za mirovinu i onda kada počnu raditi u dotičnom poduzetniku tek u poodmaklom razdoblju svoje karijere te da se istovremeno na temelju progresivnosti ovisnoj o dobi mlađe radnike već zarana uključi u mirovinsko osiguranje, a da ih se odmah u prvim godinama previše ne optereti doprinosima za mirovinsko osiguranje. To ipak vrijedi samo ako se na gospodarski prihvatljiv način ne može donijeti nijedna druga, jednako prikladna i izvediva, mjera za ostvarivanje tih ciljeva koja bi na mlađe radnike imala manje negativne posljedice i ako negativne posljedice različitog postupanja nisu neproporcionalne prednostima tog sustava.
vi) Poticanje privrženosti poduzetniku
74.
Belgijska vlada, osim toga, ukazuje na to da bi ta mjera mogla biti usmjerena i na to da radnike dulje vrijeme veže za poduzetnike. U postupku pred Sudom Experian se nije izjasnio o tome nastoji li se progresivnošću na temelju dobi ostvariti i taj cilj. Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev da ispita je li to tako i predstavlja li progresivnost iznosa doprinosa svojevrsnu nagradu za privrženost poduzetniku.
75.
Ako je to tako, tada bi se radilo načelno o legitimnom cilju. Barem što se mlađih radnika tiče, progresivnost ovisna o dobi čini se načelno prikladnom da radnike veže dulje vrijeme za poduzetnike. Doduše valja imati na umu da se progresivnost doprinosa ne temelji na trajanju rada u poduzetniku, nego se primjenjuje neovisno o tome i tako pogoduje i radnicima koji počnu raditi u Experianu tek u poodmaklom razdoblju svoje karijere. Stoga progresivnost na temelju dobi nije nužna. Blaže i učinkovitije sredstvo bilo bi ono kojim bi se visina doprinosa vezala uz trajanje rada u poduzetniku umjesto uz životnu dob. To sud koji je uputio zahtjev mora uzeti u obzir ako taj cilj uključi u svoju analizu.
VI – Zaključak
76.
Stoga predlažem Sudu da na prethodna pitanja odgovori kako slijedi:
1.
Članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 dopušta državi članici da održi na snazi pravnu situaciju na temelju koje poslodavac može uplaćivati, kao dio plaće, mirovinske doprinose progresivne na temelju dobi, tako što plaća mirovinski doprinos, primjerice od 6 % za radnike mlađe od 35 godina, 8 % za radnike u dobi između 35 i 44 godina i 10 % za radnike starije od 45 godina.
2.
Takav sustav mirovinskog osiguranja može biti opravdan i na temelju članka 6. stavka 1. Direktive 2000/78 ako predviđena progresivnost doprinosa na temelju dobi služi cilju da se starijim radnicima omogući da stvore dovoljnu ušteđevinu za mirovinu i onda kada počnu raditi u dotičnom poduzetniku tek u poodmaklom razdoblju svoje karijere te da se istovremeno na temelju progresivnosti ovisne o dobi mlađe radnike već zarana uključi u mirovinsko osiguranje, ali da ih se istovremeno financijski rastereti. To ipak vrijedi samo ako se na gospodarski prihvatljiv način ne može donijeti nijedna druga, jednako prikladna i izvediva, mjera za ostvarivanje tih ciljeva koja bi na mlađe radnike imala manje negativne posljedice i ako negativne posljedice različitog postupanja nisu neproporcionalne prednostima tog sustava.
( 1 ) Izvorni jezik: njemački
( 2 ) Vidjeti u tom pogledu presudu od 16. listopada 2007., Palacios de la Villa (C‑411/05, Zb., str. I‑8531.), kao i presude od 12. listopada 2010., Ingeniørforeningen i Danmark („Andersen”) (C‑499/08, Zb., str. I‑9343.), i od 6. prosinca 2012., Odar (C‑152/11).
( 3 ) Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)
( 4 ) O jednom drugom aspektu članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78 radi se u predmetu Toftgaard (C‑546/11). O tome vidjeti moje mišljenje u tom predmetu izneseno danas.
( 5 ) Zakon br. 459 od 12. lipnja 1996. o, među ostalim, zabrani diskriminacije na tržištu rada. Zakonom o izmjeni br. 1417 od 22. prosinca 2004. u Zakon o zabrani diskriminacije uvedena su mjerila koja se odnose na dob i invaliditet. Zakon o izmjeni stupio je na snagu 28. prosinca 2004.
( 6 ) Udruga trgovačkih i uredskih namještenika Danske
( 7 ) Vidjeti presudu od 10. svibnja 2011., Römer (C‑147/08, Zb., str. I‑3591, t. 32.), i presudu od 1. travnja 2008., Maruko (C‑267/06, Zb., str. I‑1757., t. 41.).
( 8 ) Budući da se ovdje radi o isključivo strukovnom mirovinskom osiguranju, a ne o isplati iz državnog proračuna odnosno isplati koja je s njima izjednačena, razlog za izuzeće iz članka 3. stavka 3. Direktive očito se ne primjenjuje. Točnije, isplate nisu neposredno uređene zakonom, nego isključivo putem ugovora o radu te se primjenjuju samo na posebnu skupinu radnika, to jest na radnike Experiana; vidjeti presudu od 17. svibnja 1990., Barber (C‑262/88, Zb., 1990., str. I‑1889., t. 22.).
( 9 ) Vidjeti presude od 25. svibnja 1971., Defrenne (80/70, Zb., 1971., str. 445., t. 6.), od 9. veljače 1982., Garland (12/81, Zb., 1982., str. 359., t. 5.), Barber (navedena u bilješci 8., t. 12.) i Römer (navedena u bilješci 7., t. 32.).
( 10 ) Mišljenje od 15. srpnja 2010. u predmetu Römer (C‑147/08, još neobjavljeno u Zborniku, t. 54.).
( 11 ) Vidjeti presude od 13. svibnja 1986., Bilka, (170/84, Zb., 1986., str. 1607., t. 22.), Barber (navedena u bilješci 8., t. 28.), i od 10. veljače 2000., Schröder (C‑50/96, Zb., 2000., str. I‑743., t. 27.). Vidjeti također uvodnu izjavu 13. Direktive 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 246.), koja glasi: „U svojoj presudi od 17. svibnja 1990. u predmetu C‑262/88 (8) Sud je odlučio da svi oblici strukovnih mirovina predstavljaju element plaće u smislu članka 141. Ugovora”.
( 12 ) Vidjeti presudu Barber (navedena u bilješci 8.).
( 13 ) Vidjeti bilješku 11.
( 14 ) Presuda Barber (navedena u bilješci 8., t. 25.)
( 15 ) Ovaj zaključak odgovara i presudi Suda od 22. prosinca 1993., Neath (C‑152/91, Zb., 1993., str. I‑6935., t. 29.), u kojoj je Sud pitanje kvalificiranja isplate kao plaće zasnovao na konkretnoj ugovornoj obvezi poslodavca. U slučaju Experiana na temelju ugovora o radu postoji samo obveza plaćanja doprinosa, a ne kasnije isplate mirovine.
( 16 ) Vidjeti moje mišljenje od 6. svibnja 2010. u predmetu Andersen (naveden u bilješci 2., t. 28.) i tamošnja upućivanja, kao i zadnju rečenicu uvodne izjave 25. Direktive 2000/78: „Stoga je važno razlikovati opravdano različito postupanj[e], […] od diskriminacije koju treba zabraniti.”
( 17 ) Vidjeti točku 22. ovog mišljenja.
( 18 ) Ovo vrijedi barem za jezične verzije Direktive koje sam usporedila, to jest njemačku, francusku, englesku, španjolsku i talijansku verziju. Sudeći prema njezinu tekstu, danska jezična verzija prvo sadržava samo dvije varijante, to jest pristup sustavima socijalne sigurnost („adgang til”) i korištenje mjerila starosti u aktuarskim izračunima („anvendelse af alderskriteriet til aktuarberegninger inden for rammerne af disse ordninger”). Ali ova razlika nije bitna u ovom slučaju jer je utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje sadržano i u danskoj jezičnoj verziji Direktive pa je Experianov sustav mirovinskog osiguranja opravdan već prema ovoj prvoj varijanti.
( 19 ) Međutim, nije obuhvaćeno sudjelovanje u svim sustavima socijalne sigurnosti vezanima za rad, nego samo u onima koji se odnose na dob ili invalidnost; vidjeti u tom pogledu moje mišljenje od današnjeg dana u predmetu Toftgaard, C‑546/11.
( 20 ) Presude od 22. studenoga 2005., Mangold (C‑144/04, Zb., 2005., str. I‑9981., t. 74.), i od 19. siječnja 2010., Kücükdeveci, (C‑555/07, Zb., 2010., str. I‑365., t. 20.)
( 21 ) Vidjeti presudu Mangold (navedenu u bilješci 20., t. 75.).
( 22 ) Vidjeti presudu Kücükdeveci (navedenu u bilješci 20., t. 21.).
( 23 ) Vidjeti presudu od 12. siječnja 2010., Petersen (C‑341/08, Zb., 2010., str. I‑47., t. 60.).
( 24 ) Vidjeti u tom pogledu i točku 38. ovog mišljenja.
( 25 ) Vidjeti članak 5. točke (b) i (c) Komisijinog prijedloga Direktive Vijeća o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja od 25. studenoga 1999. (COM [1999] 565 final, str. 23.).
( 26 ) Vidjeti verziju članka 6. stavka 1. u dokumentu Vijeća Europske unije od 11. listopada 2000. (br. 12269/00, str. 15.), u kojem se već navodi pojam „sustavi socijalne sigurnosti vezani za rad”. Sustavi socijalne sigurnosti vezani za rad prvi put su spomenuti u dokumentu Vijeća Europske unije od 1. ožujka 2000. (br. 6434/00, str. 4. [g] kao i u članku 5. točki (b)).
( 27 ) Vidjeti Prilog dokumentu Vijeća Europske unije od 11. listopada 2000. (br. 12270/00 ADD 1, str. 5.).
( 28 ) Vidjeti s tim u vezi dokument Vijeća Europske unije od 11. listopada 2000. (br. 12270/00, str. 3.), u kojem Ujedinjena Kraljevina ukazuje na ovu marginu prosudbe.
( 29 ) Vidjeti presudu Odar (navedenu u bilješci 2., t. 37.).
( 30 ) Vidjeti u tom pogledu moje mišljenje od 6. svibnja 2010. u predmetu Andersen (naveden u bilješci 2., t. 42. do 47.).
( 31 ) Presude od 5. ožujka 2009., Age Concern England (C‑388/07, Zb., 2009., str. I‑1569., t. 47. i 48.), od 23. studenoga 2006., Asnef‑Equifax i Administración del Estado (C‑238/05, Zb., str. I‑11125., t. 40. i tamo navedena sudska praksa)
( 32 ) Vidjeti presude Mangold (navedena u bilješci 20., t. 63.) i Palacios de la Villa (navedena u bilješci 2., t. 68.).
( 33 ) Presuda Age Concern England (navedena u bilješci 31., t. 47. i 48.); presude od 18. lipnja 2009., Hütter (C‑88/08, Zb., str. I‑5325., t. 41.), i od 13. rujna 2011., Prigge i dr. (C‑447/09, Zb., str. I‑8003., t. 80.).
( 34 ) Presude Palacios de la Villa (navedena u bilješci 2., t. 68.), Mangold (navedena u bilješci 20., t. 63.), Age Concern England (navedena u bilješci 31., t. 51.), i Kücükdeveci (navedena u bilješci 20., t. 38.); vidjeti u istom smislu i uvodnu izjavu 25. Direktive 2000/78, prema kojoj su za razlike u postupanju povezane sa starosnom dobi „potrebni posebni propisi koji se mogu razlikovati ovisno o stanju u pojedinoj državi članici” (navedena u presudi Palacios de la Villa, navedena u bilješci 2., t. 69.).
( 35 ) Presude Palacios de la Villa (navedena u bilješci 2., t. 72.) i Petersen (navedena u bilješci 23., t. 70.).
( 36 ) Vidjeti moje mišljenje u predmetu Andersen (naveden u bilješci 2., t. 54.).
( 37 ) Vidjeti točku 55. ovog mišljenja.
( 38 ) Presuda Age Concern England (navedena u bilješci 31., t. 51. i navedenoj sudskoj praksi). Vidjeti i moje mišljenje u predmetu Andersen (naveden u bilješci 2., t. 63.) i od 1. travnja 2004. u predmetu Hlozek (C‑19/02, Zb., 2004., str. I‑11491., t. 59.).
( 39 ) Ponovno vidjeti moje mišljenje u predmetima Andersen (naveden u bilješci 2., t. 62.) i Hlozek (naveden u bilješci 38., t. 57. i 58.).
( 40 ) Vidjeti moje mišljenje u predmetu Andersen (naveden u bilješci 2., t. 67. i 68.) kao i presude od 11. srpnja 1989., Schräder (265/87, Zb., 1989., str. 2237., t. 21.), od 10. ožujka 2005., Tempelman i van Schaijk (C‑96/03 i C‑97/03, Zb., 2005., str. I‑1895., t. 47.), od 9. ožujka 2010., ERG i dr. (C‑379/08 i C‑380/08, Zb., 2010., str. I‑2007., t. 68.) i Andersen (navedena u bilješci 2., t. 47.).
( 41 ) U trenutku podnošenja tužbe nacionalnom sudu 860 danskih kruna odgovaralo je otprilike 115,50 eura prema važećem tečaju.
Full & Egal Universal Law Academy