MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
JULIANE KOKOTT
od 7. veljače 2013. ( 1 )
Predmet C‑546/11
Dansk Jurist- og Økonomforbund, koji djeluje za Erika Toftgaarda
protiv
Indenrigs- og Sundhedsministeriet
(Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Højesteret [Danska])
„Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja — Direktiva 2000/78/EZ — Zabrana diskriminacije na temelju dobi — Nacionalna odredba kojom je kod ukidanja službeničkog radnog mjesta predviđen nastavak isplate plaće tijekom tri godine ako službenik nije dosegao dob od 65 godina — Iznimka na temelju članka 6. stavka 2. Direktive — Sustavi socijalne sigurnosti vezani za rad — Doseg iznimke — Opravdanje različitog postupanja na temelju članka 6. stavka 1. Direktive“
I – Uvod
1.
U Danskoj službenici koji su otpušteni zbog ukidanja svojeg radnog mjesta zadržavaju daljnje tri godine svoju izvornu plaću. No službenici koji su dosegnuli starosnu dob od 65. godina i zbog toga mogu, ali ne moraju, ići u mirovinu nemaju pravo na ovu naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja. U ovom se predmetu postavlja pitanje treba li u tom ograničenju vidjeti diskriminaciju na temelju dobi koje je suprotno Direktivi Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja ( 2 ).
2.
Pri tome je Sud prvi put pozvan da raspravi opseg iznimke od zabrane diskriminacije za sustav socijalne sigurnosti vezan za rad koja je predviđena u članku 6. stavku 2. ( 3 ).
II – Pravni okvir
A – Pravo Unije
3.
Područje primjene Direktive 2000/78 određeno je u članku 3.:
„1. U granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na:
[…]
(c)
zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće;
[…]
3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na isplate bilo koje vrste koje se provode iz javnih ili sličnih sustava, uključujući javne sustave socijalne sigurnosti i socijalne zaštite.
[…]”
4.
Članak 6. Direktive 2000/78, kojim je uređeno „opravdano različito postupanje na temelju dobi”, glasi:
„1. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.
Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:
(a)
postavljanje posebnih uvjeta za pristup zapošljavanju i strukovnom osposobljavanju, za zapošljavanje i obavljanje zanimanja, uključujući uvjete u pogledu otkaza i naknada za rad, za mlade osobe, starije radnike i osobe koje su dužne skrbiti o drugima, radi poticanja njihove strukovne integracije ili osiguranja njihove zaštite;
(b)
određivanje minimalnih uvjeta u pogledu dobi, radnog iskustva ili godina provedenih u službi za pristup zapošljavanju ili određenim prednostima vezanim uz zaposlenje;
[…]
2. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad, obuhvaćajući, u okviru tih sustava, određivanje različitih dobnih granica za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika te korištenje, u okviru tih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da nemaju za posljedicu diskriminaciju na temelju spola.”
B – Nacionalno pravo
5.
U Danskoj je Direktiva 2000/78 prenesena na temelju Lov om forbud mod forskelsbehandling på arbejdsmarkedet m.v. ( 4 ). Članak 6.a služi prenošenju članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78. On dopušta utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje u sustavima socijalne sigurnosti ( 5 ) i korištenje mjerila starosti u aktuarskim izračunima u okviru tih sustava.
6.
Članak 32. stavci 1. i 4. Zakona o službenicima (Tjenestemandslov) ( 6 ) koji se primjenjivao u trenutku otkaza Eriku Toftgaardu predviđao je:
„Svaki javni službenik čije su funkcije prestale preustrojem njegove službe ili načina rada koji je imao za posljedicu ukidanje njegova radnog mjesta ima pravo na naknadu plaće u razdoblju od tri godine, osim u slučajevima iz stavaka 3. do 5. dalje navedenih.
[…]
Pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja nema službenik koji je:
1.
raspoređen na drugo radno mjesto ili mu je ponuđeno radno mjesto koje on ima obvezu prihvatiti sukladno člancima 12. i 13.;
2.
dosegao starosnu dob od 65 godina;
3.
dosegao minimalnu starosnu dob za umirovljenje, ili
4.
na dan otkaza u nemogućnosti, iz zdravstvenih razloga ili zbog neprikladnosti za obavljanje posla, stupiti na radno mjesto koje ima obvezu prihvatiti sukladno člancima 12. i 13.”
7.
Naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja isplaćuje tijelo za imenovanje i službenik ima obvezu biti joj na raspolaganju tijekom razdoblja u kojem ima pravo na plaću. Ako mu tijelo za imenovanje ponudi odgovarajuće zamjensko radno mjesto, obvezan ga je prihvatiti. Ako ga ne prihvati, službenik gubi pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja.
8.
Člankom 29. bila je predviđena opća obveza umirovljenja dosezanjem 70. godine koja je, međutim, 19. lipnja 2008. ukinuta, dakle, nakon umirovljenja E. Toftgaarda.
9.
Prema Tjenestemandspensionslovu ( 7 ), službenici stječu pravo na mirovinu koje ovisi o trajanju njihove službe kao službenika, uključujući razdoblje u kojem su primali naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja. U situaciji u kojoj bi službenik načelno imao pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, a koja mu, međutim, zbog ograničenja koje se primjenjuje na službenike koji imaju manje od 65 godina, koje je predviđeno Zakonom o službenicima, nije isplaćena, mirovinska prava stječu se i za razdoblje u kojem naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja nije isplaćena službeniku zbog dobne granice.
III – Činjenično stanje, prethodna pitanja i postupak pred Sudom
10.
E. Toftgaard radio je kao prefekt u okrugu Vejle. Otpušten je 8. svibnja 2006. s učinkom od 31. prosinca 2006. Od tog trenutka imao je pravo na mirovinu jer je već imao 66 godina. Otkaz je bio obrazložen ukidanjem njegova radnog mjesta u vezi s preustrojem regionalne uprave. E. Toftgaard izjavio je da ne želi otići u mirovinu, nego biti raspoređen na drugo radno mjesto te da je s tim u vezi spreman prihvatiti smanjenje plaće.
11.
Poslodavac je odbio E. Toftgaardu isplatiti naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja na koju službenici koji dobiju otkaz zbog ukidanja radnog mjesta zapravo imaju pravo tijekom tri godine. On je to obrazložio člankom 32. Zakona o službenicima, prema kojem pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja ne postoji ako je službenik u trenutku otkaza imao 65 godina te zbog toga ima pravo na službeničku mirovinu i opću državnu starosnu mirovinu. Sa 65 godina E. Toftgaard imao je pravo, ali ne i obvezu umirovljenja.
12.
To odbijanje da se isplati naknadu za vrijeme trajanja raspolaganja E. Toftgaard smatra diskriminacijom na temelju dobi. Stoga je on, zastupan po Dansk Jurist- og Økonomforbund ( 8 ), podnio protiv svojeg poslodavca Indenrigs- og Socialministeriet ( 9 ) tužbu pred Østre Landsret ( 10 ). Nakon što je ta tužba odbijena, podnio je žalbu Højesteretu. Højesteret smatra da je za odluku u sporu potrebno tumačenje članka 6. stavaka 1. i 2. Direktive 2000/78.
13.
Stoga je odlukom od 7. listopada 2011., koju je tajništvo Suda zaprimilo 26. listopada 2011., Højesteret prekinuo postupak i uputio Sudu sljedeća prethodna pitanja:
1.
Treba li članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 shvatiti u smislu da države članice mogu predvidjeti da utvrđivanje starosne dobi, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanih uz rad, za umirovljenje ili stjecanje prava na mirovinu ne predstavlja diskriminaciju ako se navedeni sustavi odnose na starosnu ili invalidsku mirovinu?
2.
Treba li članak 6. stavak 2. shvatiti u smislu da se mogućnost određivanja starosne dobi primjenjuje samo na umirovljenje u tim sustavima ili se mogućnost određivanja starosne dobi također odnosi i na stjecanje prava u tim sustavima?
3.
U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: Može li izraz „sustav socijalne sigurnosti vezan za rad” iz članka 6. stavka 2. uključivati sustav kao što je onaj o naknadi plaće za vrijeme trajanja raspolaganja (rådighedsløn) iz članka 32. podstavka 1. Zakona o službenicima, prema kojem, po osnovi posebne zaštite za slučaj stavljanja na raspolaganje uslijed ukidanja njegova radnog mjesta, službenik ima pravo nastaviti primati naknadu plaće tijekom tri godine te nastaviti stjecati mirovinska prava, pod uvjetom da je dostupan za raspoređivanje na zamjensko radno mjesto?
4.
Treba li članak 6. stavak 1. Direktive 2000/78 navedene direktive tumačiti u smislu da ne predstavlja prepreku nacionalnom propisu, kao što je članak 32. stavak 4. točka (2) Zakona o službenicima, koji predviđa da, u slučaju ukidanja njegovog radnog mjesta, naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja neće biti isplaćena službeniku koji je dosegao starosnu dob koja mu omogućuje da koristi prava na državnu starosnu mirovinu?
14.
U postupku pred Sudom, osim tužitelja u glavnom postupku, zastupanog po DJØF, i Kommunernes Landsforening ( 11 ), pisana i usmena očitovanja podnijele su i danska i britanska vlada te Europska komisija. Danske Regioner pisano se očitovao zajedno s KL‑om.
IV – Pravna ocjena
A – Prvo prethodno pitanje
1. Područje primjene Direktive 2000/78 ratione personae i ratione materiae
15.
Prvo valja ispitati može li se Direktiva 2000/78 primijeniti u ovom predmetu. Prema njezinu članku 3. stavku 1. točki (c), Direktiva 2000/78 se „u granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, […] primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće”.
16.
Kao vodeći službenik danskog područnog tijela E. Toftgaard je bio zaposlenik u „javnom sektoru” odnosno u „javnom tijelu” te stoga spada u područje primjene Direktive 2000/78 ratione personae.
17.
Iz članka 3. stavka 3. u vezi s uvodnom izjavom 13. navedene direktive jasno proizlazi da se ona ne primjenjuje na sustave socijalnog osiguranja i socijalne zaštite čije se pogodnosti ne smatraju plaćom u smislu koji se pripisuje tom pojmu radi primjene članka 157. stavka 2. UFEU‑a ( 12 ), kao ni na bilo koju vrstu plaćanja od strane države s ciljem osiguranja pristupa zaposlenju ili zadržavanja zaposlenja.
18.
Primjenjivost Direktive u ovom slučaju mogla bi proizlaziti iz toga da naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja treba smatrati plaćom u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a ili iz toga da je treba obuhvatiti pojmom „otkaza”. Smatram da je ovo prvo točno.
19.
U skladu s ustaljenom praksom Suda kao plaću u smislu članka 157. stavka 2. UFEU‑a valja shvatiti sva primanja u gotovini ili naravi, sadašnja ili buduća, pod uvjetom da ih, makar i posredno, poslodavac plaća radniku u vezi sa zaposlenjem ( 13 ).
20.
Obveza plaćanja proizlazi samo iz zaposlenja. Naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja isplaćuje se mjesečno tijekom tri godine i odgovara visini plaće koju je službenik primao prije stavljanja na raspolaganje ( 14 ). Doduše, tu se naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja ne isplaćuje odmah kao protučinidbu za stvaran rad kod poslodavca, nego službenik mora biti na raspolaganju te je obvezan svakodobno prihvatiti odgovarajuće zamjensko radno mjesto koje mu ponudi njegov poslodavac. Ako ga ne prihvati, gubi pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja.
21.
Plaćanje se obavlja na temelju zaposlenja. Na to da radni odnos i dalje postoji upućuje i to da službenik tijekom primanja naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja i dalje stječe mirovinska prava. Po tome se naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja razlikuje od otpremnine kojom pravni odnos između poslodavca i radnika konačno završava te se za odlazak radnika iznos otpremnine isplaćuje odjednom.
22.
Kod naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja ne radi se ni o plaćanjima od strane države s ciljem osiguranja pristupa ili zadržavanja zaposlenja, kako su navedena u uvodnoj izjavi 13. Naime, u ovom slučaju država, u svojoj funkciji poslodavca u javnom sektoru, isplaćuje naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja.
23.
Stoga se Direktiva 2000/78 primjenjuje i ratione materiae. Stoga u nastavku valja ispitati postoji li različito postupanje na temelju dobi.
2. Različito postupanje u smislu članka 2. stavka 2. Direktive 2000/78
24.
U skladu s člankom 1. u vezi s člankom 2. stavkom 1. Direktiva 2000/78 zabranjuje diskriminaciju na temelju dobi u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja. Diskriminacija je svako različito postupanje koje nije opravdano.
25.
Prema članku 2. stavku 2. točki (a) u vezi s člankom 1. Direktive smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji samo u slučaju kada se na temelju dobi prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama.
26.
Budući da naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja ne pripada službenicima koji su dosegli starosnu dob od 65 godina, nego oni tada primaju samo nižu mirovinu, odredba kao što je članak 32. Zakona o službenicima dovodi do izravne diskriminacije na temelju dobi.
27.
KL i danska vlada smatraju da je ovo različito postupanje opravdano na temelju članka 6. stavka 2. Direktive.
3. Opravdanje prema članku 6. stavku 2. Direktive 2000/78
28.
U njemačkoj verziji članak 6. stavka 2. Direktive dopušta državama članicama „dass bei den betrieblichen Systemen der sozialen Sicherheit die Festsetzung von Altersgrenzen als Voraussetzung für die Mitgliedschaft oder den Bezug von Altersrente oder von Leistungen bei Invalidität einschließlich der Festsetzung unterschiedlicher Altersgrenzen im Rahmen dieser Systeme für bestimmte Beschäftigte oder Gruppen bzw. Kategorien von Beschäftigten und die Verwendung von Alterskriterien im Rahmen dieser Systeme für versicherungsmathematische Berechnungen keine Diskriminierung wegen des Alters darstellt, solange dies nicht zu Diskriminierungen wegen des Geschlechts führt” [da utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad, obuhvaćajući, u okviru tih sustava, određivanje različitih dobnih granica za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika te korištenje, u okviru tih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da nemaju za posljedicu diskriminaciju na temelju spola] ( 15 ).
29.
Prvo pitanje suda koji je uputio zahtjev tiče se opsega ove iznimke. Spadaju li pod članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 samo sustavi vezani za rad, koji se odnose na dob i invalidnost ili sve vrste sustava socijalne sigurnosti vezanih za rad (na primjer, i oni koji se odnose na bolest ili nezaposlenost)? Ovo se pitanje može razjasniti na temelju danske jezične verzije članka 6. stavka 2. Direktive. U njoj je riječ samo o sustavima socijalne sigurnosti vezanim za rad, a ne spominju se pojmovi dobi i invaliditeta ( 16 ). S druge strane, u svim ostalim jezičnim verzijama upućuje se na starosnu ili invalidsku mirovinu.
30.
Kao što proizlazi iz ustaljene sudske prakse, odredbe prava Unije treba tumačiti i primjenjivati na ujednačen način, u svjetlu verzija na svim jezicima Europske unije ( 17 ). Formulacija korištena u jednoj od jezičnih verzija ne može u dotičnoj zemlju služiti kao jedini temelj za tumačenje određene odredbe ili u tom pogledu imati prednost u odnosu na ostale jezične verzije. Takav pristup naime ne bi bio u skladu sa zahtjevom ujednačene primjene prava Unije ( 18 ).
31.
U slučaju razlika između jezičnih verzija predmetna odredba mora se tumačiti s obzirom na opću strukturu i svrhu propisa kojeg je ona dio ( 19 ).
32.
Prema tekstu svih jezičnih verzija, osim danske, članak 6. stavak 2. Direktive ne treba se primjenjivati na sve vrste sustava socijalne sigurnosti vezanih za rad nego samo na starosne ili invalidske mirovine.
33.
Da je zakonodavac Unije člankom 6. stavkom 2. Direktive htio općenito uputiti na sve sustave vezane za rad, kao što to danska vlada smatra, on ne bi bio u svim ostalim jezičnim verzijama izričito naveo dva konkretna sustava, a posebno nije dodao riječ kao što je „osobito”, koja bi upozoravala na primjerično nabrajanje.
34.
Na primjer, iz francuske jezične verzije osobito jasno proizlazi da navođenje dvaju konkretnih sustava socijalne sigurnosti nije bilo samo primjerično. Tamo su sustavi socijalne sigurnosti vezani za rad formulirani umetanjem koje je razgraničeno zarezima, pri čemu je jasno da je navođenje starosne ili invalidske mirovine taksativno ( 20 ).
35.
Ako bi se više nego izričito navedene sustave socijalne sigurnosti izuzelo, trebalo bi očekivati da je u Direktivi izričito navedeno koje bi vrste sustava socijalne sigurnosti trebalo obuhvatiti. Tako se u Direktivi o zabrani diskriminacije 2006/54 o jednakom postupanju prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada ( 21 ) izričito navodi obuhvaćene sustave. Takvo navođenje je, doduše, suvišno ako članak 6. stavak 2. ionako treba obuhvatiti samo dva tamo izričito navedena sustava, to jest starosne ili invalidske mirovine.
36.
U prilog uskom tumačenju članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78 idu osobito teleološki argumenti i hijerarhijski viša zabrana diskriminacije.
37.
Direktiva konkretizira načelo zabrane diskriminacije na temelju dobi, koje se smatra općim načelom prava Unije ( 22 ) te je utvrđena u članku 21. stavku 1. Povelje o temeljnim pravima. Od 1. prosinca 2009. ona u skladu s člankom 6. stavkom 1. UEU‑a ima istu pravnu snagu kao Ugovori. Odstupanje od zabrane diskriminacije na temelju dobi treba se u načelu usko tumačiti ( 23 ). I iz tog razloga se članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 ne smije široko tumačiti na način da obuhvaća sve vrste sustava socijalne sigurnosti vezane za rad.
38.
Članak 6. stavak 2. Direktive 2000/78 obuhvaća dakle samo sustave starosnih i invalidskih mirovina. Budući da se kod isplate kao što je danska naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja ne radi niti o starosnoj niti o invalidskoj mirovini, u ovom slučaju otpada primjena članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78.
4. Privremeni zaključak
39.
Iznimka iz članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78 primjenjiva je samo na sustave socijalne sigurnosti vezane za rad koji se odnose na starosne ili invalidske mirovine.
B – Drugo prethodno pitanje
40.
Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev želi znati odnosi li se mogućnost utvrđivanja starosne dobi prema članku 6. stavku 2. Direktive 2000/78 samo na umirovljenje u sustavu socijalne sigurnosti vezanom uz rad ili i na stjecanje prava na mirovinu u tom sustavu.
41.
Odgovor na ovo pitanje nije potreban s obzirom na moj odgovor na prvo pitanje, prema kojem isplata kao što je naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja načelno ne spada u područje primjene članka 6. stavka 2.
C – Treće prethodno pitanje
42.
Treće prethodno pitanje postavljeno je samo za slučaj da je odgovor na prvo prethodno pitanje niječan te ga - s obzirom na odgovor na potonje - također ne treba raspraviti. Budući da se ne odnosi niti na dob niti na invalidnost, naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja ne spada u područje primjene članka 6. stavka 2. Direktive, može ostati otvoreno, radi li se kod nje uopće o isplati iz sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad.
D – Četvrto prethodno pitanje
43.
Četvrtim prethodnim pitanjem traži se odgovor na pitanje može li se različito postupanje na temelju dobi u vezi s isplatom naknade, kao što je danska naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, opravdati na temelju članka 6. stavka 1. Direktive.
1. Opravdanje različitog postupanja na temelju članka 6. stavka 1. Direktive
44.
U skladu s člankom 6. stavkom 1. prvim podstavkom Direktive 2000/78 države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, „ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja prikladni i nužni”.
45.
Ovom formulacijom Direktiva 2000/78 u konačnici opisuje načelo proporcionalnosti kao zahtjev za opravdanje različitog postupanja koji je priznat u pravu Unije. U cjelini opravdanje izravne diskriminacije na temelju članka 6. stavka 1. Direktive zahtijeva stoga da se odgovarajuća mjera zasniva na legitimnom cilju i uspješno prođe test proporcionalnosti ( 24 ).
a) Legitimni cilj
46.
Legitimni ciljevi u smislu članka 6. stavka 1. prvog podstavka Direktive 2000/78 su, čak i ako nabrajanje nije taksativno, ciljevi socijalne politike, kao što su oni iz područja politike zapošljavanja, tržišta rada i strukovnog obrazovanja ( 25 ).
47.
O ciljevima, koji se nastoje ostvariti člankom 32. Zakona o službenicima, sam tekst zakona ne daje nikakve podatke. Ne može se razaznati zašto su službenici koji su već dosegli 65 godina te stoga mogu primati mirovinu isključeni iz korištenja naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja. No, i drugi aspekti izvedeni iz općeg konteksta zakonske odredbe mogu omogućiti utvrđivanje cilja koji stoji iz nje ( 26 ).
48.
Pojašnjenje ciljeva članka 32. Zakona o službenicima daju u ovom slučaju zakonodavni materijali koji su reproducirani u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje.
49.
Naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja potječe iz 1919. kada se još zvala „naknada za pripravnost”. Svrha naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja jest osigurati neovisnost službenika o osobnom i političkom pritisku te zaštititi ih od korjenitih promjena njihovih odnosa. Godine 1969. uvedene su izmjene u pogledu naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja. Među ostalim, primanje naknade ograničeno je na tri godine i traje najdulje dok se ne dosegne starosna dob utvrđena za odnosno radno mjesto. U zakonodavnim materijalima izmjene su bile obrazložene uspostavom ravnoteže između, s jedne strane, želje države da javnu upravu prilagodi i učinkovitije je oblikuje, te, s druge strane, zaštite neovisnosti službenika.
50.
Izmjenom zakona iz 1991. pristup naknadi plaće za vrijeme trajanja raspolaganja bio je tada ograničen na način da osobe koje su dosegnule starosnu dob od 67 godina (poslije sniženo na 65) više nemaju pravo na nju.
51.
U obrazloženju zakona to je ograničenje obrazloženo time da općenito valja poći od toga da službenici koji su dosegnuli dob za umirovljenje ne bi trebali biti raspoređeni na drugo radno mjesto. Stoga oni nisu ispunjavali opći uvjet za primanje naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, to jest da stoje na raspolaganju za drugo radno mjesto. Ako je službenik uvelike prekoračio 60 godina, vrlo je neizgledno da je voljan prihvatiti novo radno mjesto koje je povezano s odgovarajućim prilagodbama. Umjesto toga prirodno je da takav službenik ode u mirovinu.
52.
Danska je vlada naglasila značenje legitimne državne potrebe da se upravu restrukturira i učinkovitije oblikuje. No kod službenika koji već ima pravo na mirovinu redovito ne postoji legitimno očekivanje uprave da službenik bude na raspolaganju za novo radno mjesto. Osim toga vlada je istaknula potrebu za zaštitom službenika o kojoj se vodi računa putem naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja. Međutim, ova potreba za zaštitom ne postoji ako je službenik već zaštićen mirovinom.
53.
Naknadom plaće za vrijeme trajanja raspolaganja danski zakonodavac nedvojbeno nastoji ostvariti cilj socijalne politike: zaštititi neovisnosti službenika od političkog i osobnog pritiska osiguravanjem da ukidanje radnih mjesta i restrukturiranja u javnoj službi budu socijalno prihvatljiva.
54.
Komisija međutim smatra da u okviru ispitivanja opravdanosti nije odlučan opći cilj koji se nastoji ostvariti naknadom plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, to jest prilagodljivost uprave i zaštita službenika. Umjesto toga bitan je cilj koji se nastoji ostvariti ograničenjem. Cilj koji se nastoji ostvariti ograničenjem jest općenito isključiti službenike koji nisu na raspolaganju za novo radno mjesto iz korištenja naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja. Taj se cilj tiče samo unutarnjih interesa poslodavca i stoga ga se ne može okarakterizirati kao cilj socijalne politike koji služi općem interesu u smislu članka 6. stavka 1.
55.
Ovaj se aspekt tiče, međutim, prikladnosti odnosno nužnosti mjere ( 27 ), koje će se u nastavku ispitati.
b) Ne postoji očito neprikladna mjera
56.
Sud je presudio da države članice raspolažu širokom marginom prosudbe pri odabiru mjera za ostvarenje svojih ciljeva u području socijalne politike i politike zapošljavanja ( 28 ). To znači da je dovoljno da donesene mjere jednostavno nisu očito neprikladne za postizanje traženog cilja ( 29 ).
57.
Odredbom kao što je članak 32. Zakona o službenicima osigurava se da se naknadom plaće za vrijeme trajanja raspolaganja koriste samo službenici koji još ne primaju mirovinu. Pravo na tu naknadu imaju dakle samo osobe kod kojih se s visokom vjerojatnošću može zaključiti da su uistinu na raspolaganju za novo radno mjesto. Cilj je mjere ostvariti pojednostavljenje restrukturiranja uprave uz očuvanje neovisnosti službenika, a s obzirom na konkretnu potrebu za zaštitom odnosnog službenika. Mjera o kojoj je ovdje riječ nije očito neprikladna za ostvarenje tog cilja.
c) Nužnost
58.
Mjera je „nužna” ako se željeni legitimni cilj ne može ostvariti blažom, jednako prikladnom mjerom.
59.
Člankom 32. Zakona o službenicima službenici s dospjelim pravom na mirovinu paušalno su isključeni iz prava na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja. Njime se ne uzima u obzir, žele li oni doista otići u mirovinu ili radije žele ostati na raspolaganju za novo radno mjesto. Naime, sa 65 godina službenici imaju samo pravo otići u mirovinu. No oni na to nisu obvezni. Do 2008. ta je obveza na odlazak u mirovinu nastupala sa 70. godinom. U međuvremenu je prema navodima suda koji je uputio zahtjev ta granica čak i ukinuta.
60.
Nedvojbeno bi individualna procjena raspoloživosti službenika, koji imaju pravo na mirovinu, bilo blaže sredstvo.
61.
Kao što je već navedeno, države članice raspolažu, međutim, širokom marginom prosudbe pri odabiru mjera za ostvarenje svojih ciljeva u području socijalne politike i politike zapošljavanja ( 30 ).
62.
Danski je zakonodavac dobnu granicu obrazložio time da se redovito može uzeti da službenici koji imaju pravo na mirovinu nisu skloni ili prikladni za drugo radno mjesto. Iza paušalnog isključenja tih osoba iz naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja mogla bi stoga stajati i promišljanja o pojednostavljenju uprave, to jest izbjegavanju konkretnog ispitivanja, stoji li službenik na raspolaganju za novo radno mjesto.
63.
Široka margina prosudbe koja je priznata državama članicama otvara im načelno mogućnost da radi pojednostavljenja uprave odustanu od procjene odnosnog individualnog slučaja; zakonodavac može u okviru proporcionalnosti provesti razvrstavanje prema općim kriterijima ( 31 ).
64.
Doduše, danskim je pravilom za službenike s manje od 65 godina predviđena konkretna individualna procjena pojedinačnog slučaja u pogledu pitanja stoji li službenik na raspolaganju za druga radna mjesta. Ovdje bi bilo na sudu koji je uputio zahtjev da ispita kako točno izgleda individualna procjena pojedinačnog slučaja kod mlađih službenika i zašto bi takva individualna procjena pojedinačnog slučaja upravo u pogledu službenika s više od 65 godina dovela do nesnošljivog upravnog opterećenja.
65.
No i uz uvažavanje legitimnog interesa uprave da se izbjegne prekomjerno opterećenje, postojalo je manje restriktivno sredstvo. Blaže sredstvo, kojim bi se i poslodavac poštedio od prekomjernog upravnog opterećenja, bilo bi službeniku nametnuti teret dokaza u pogledu njegove raspoloživosti.
66.
U svakom slučaju, margina prosudbe država članica ne može imati za učinak onemogućavanje provedbe načela zabrane diskriminacije na temelju dobi ( 32 ). No u ovom slučaju dolazi upravo do takvog onemogućavanja. Odredba kao što je članak 32. Zakona o službenicima, koja poslodavca automatski oslobađa obveze isplate naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, čim službenik dosegne starosnu dob od 65 godina i time stekne pravo na mirovinu, dovodi do opasnosti da poslodavac radije ukine radne mjesta onih službenika koji su dosegli dob za umirovljenje. Za poslodavca je financijski privlačnije da otpusti one koji su dosegli dob za umirovljenje, dakle osobe određene životne dobi.
67.
Stoga odredba kao što je članak 32. Zakona o službenicima prelazi ono što bi bilo potrebno da se osigura da naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja pripadne samo onim službenicima koji stoje na raspolaganju za novo radno mjesto.
d) Ne postoji pretjerano ograničavanje
68.
Ako bi se ispostavilo da mjera jest nužna, trebalo bi ispitati je li ona neproporcionalna u užem smislu jer pretjerano ograničava interese službenika ( 33 ).
69.
U tom pogledu danska vlada naglašava da službenici od 65. godine imaju manju potrebu za zaštitom od mlađih službenika jer imaju pravo na isplatu mirovine.
70.
Može biti u interesu službenika da nastavi raditi iako je već imao pravo na mirovinu. Razlog za to može biti, s jedne strane, financijske naravi (službenik još ne želi prihvatiti financijske gubitke povezane s mirovinom) ili pak osobne naravi. Danski zakonodavac je sam 2008. ukinuo starosnu dob od 70 godina od koje je službenik morao ići u mirovinu.
71.
Pravo na rad u konačnici je priznato i u članku 15. stavku 1. Povelje o temeljnim pravima.
72.
Članak 32. Zakona o službenicima u najmanju ruku otežava onim službenicima koji bi već mogli primati mirovinu da i nadalje profesionalno budu aktivni ( 34 ). Iz zahtjeva za prethodnu odluku jasno ne proizlazi znači li starosna dob da službenik ne samo da nema pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja nego ni da ne smije dalje raditi na drugome radnom mjestu u javnoj službi.
73.
Sud je odlučio da automatsko umirovljenje kod se dosegne određena dob može biti opravdano ( 35 ). Kao mjeru koja je, u usporedbi s automatskim umirovljenjem, manje restriktivna moglo bi se stoga također opravdati uskratu financijskog poticaja pri traženju novog posla.
74.
Sud istodobno naglašava da načelo proporcionalnosti zahtijeva da se cilj nastoji postići dosljedno i sustavno. No u ovom se slučaju ne čini dosljednim kada danski zakonodavac s jedne strane ukida apsolutnu starosnu dob za umirovljenje postavljenu na 70 godina, a s druge strane za slučaj ukidanja radnih mjesta zapravo postavlja dob za umirovljenje već na 65 godina. Naime, ukidanjem apsolutne starosne dobi za umirovljenje zakonodavac pokazuje da dosezanje određene dobi ne smatra prikladnom poveznicom za pitanje umirovljenja.
75.
U mojem mišljenju u predmetu Andersen ( 36 ), u kojemu je riječ bila o usporedivoj odredbi (starosna dob za isplatu otpremnine) usredotočila sam se na to jesu li radnici na temelju odredbe koju je tamo trebalo ispitati morali prihvatiti penale za prijevremeno umirovljenje i ostala umanjenja najvišeg iznosa mirovine koji su mogli ostvariti.
76.
To na prvi pogled ne izgleda da je slučaj kod predmetne odredbe. Prema Zakonu o službeničkim mirovinama, službenici stječu pravo na mirovinu koja ovisi o trajanju njihove službe kao službenika. U razdoblju u kojem bi službenik primao naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, ali je zbog svoje dobi zapravo nije primao, i dalje bi stjecao mirovinska prava. Tijekom tri godine, u kojima bi teoretski postojalo pravo na naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, ne dolazi stoga do gubitka mirovinskih prava.
77.
No da je službeniku tijekom tri godine bila isplaćena naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja i da mu je ponuđeno novo radno mjesto, mogao je na tom mjestu još dulje stjecati mirovinska prava (izvorno do 70. godine, a nakon ukidanje te starosne dobi za umirovljenje i dulje).
78.
Znatne negativne posljedice mogu se vidjeti i u znatnoj razlici između prava na mirovinu i naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, koja bi inače bila isplaćena tijekom tri godine. Osobito ako se radi o znatnom iznosu razlike između prava na mirovinu i naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, treba pretpostaviti da to za službenika koji u svoj osobni financijski plan još nije uključio umirovljenje dovodi do znatnih negativnih posljedica. Bila bi zadaća suda koji je uputio zahtjev da to u konačnici razjasni.
2. Privremeni zaključak
79.
Odredba kao što je članak 32. Zakona o službenicima nije nužna za postizanje cilja koji se njome nastoji ostvariti. Stoga se izravnu diskriminaciju na temelju dobi, koja je s njome povezana, ne može opravdati na temelju članka 6. stavka 1. Direktive 2000/78.
V – Zaključak
80.
Stoga predlažem Sudu da na prethodna pitanja odgovori kako slijedi:
1.
Članak 6. stavak 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja primjenjiv je samo u pogledu sustava socijalne sigurnosti vezanih za rad koji se odnose na starosne ili invalidske mirovine.
2.
Ako službenicima u slučaju otkaza zbog ukidanja njihova radnog mjesta bude isplaćivana naknada plaće za vrijeme trajanja raspolaganja, pod uvjetom da stoje na raspolaganju za novo radno mjesto, tada nije u skladu s člancima 2. i 6. Direktive 2000/78 da se tu naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja uskrati službenicima koji kod odlaska iz službe imaju pravo na mirovinu a da se u obzir ne uzme želi li odnosni službenik doista primati mirovinu ili je na raspolaganju za novo radno mjesto.
( 1 ) Izvorni jezik: njemački
( 2 ) SL L 303, str. 16., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.
( 3 ) O jednom drugom aspektu članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78 radi se u predmetu C‑476/11, Kristensen; vidjeti o tome moje mišljenje od današnjeg dana.
( 4 ) Forskelsbehandlingslov (Zakon o zabrani diskriminacije), Zakon br. 459 od 12. lipnja 1996., među ostalim, zabrani diskriminacije na tržištu rada. Zakonom o izmjeni br. 1417 od 22. prosinca 2004. u Zakon o zabrani diskriminacije uvedena su mjerila koja se odnose na dob i invaliditet. Zakon o izmjeni stupio je na snagu 28. prosinca 2004.
( 5 ) Moje isticanje
( 6 ) Vidjeti pročišćeni tekst br. 531 od 11. lipnja 2004.
( 7 ) Zakon o službeničkim mirovinama, u verziji primjenjivoj na ovaj slučaj, Zakon br. 230 od 19. ožujka 2004. od 19. ožujka 2004.
( 8 ) Danski sindikat pravnika i ekonomista, u daljnjem tekstu: DJØF
( 9 ) Ministarstvo unutarnjih poslova i socijalne skrbi, sada Indenrigs- og Sundhedsminsteriet (ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva)
( 10 ) Županijski sud istok
( 11 ) Udruga danskih općina kojoj je dopušteno intervenirati u glavnom postupku, u daljnjem tekstu: KL.
( 12 ) Vidjeti presude 1. travnja 2008., Maruko (C‑267/06, Zb., str. I‑1757., t. 41.), od 10. svibnja 2011., Römer (C‑147/08, Zb., str. I‑3591., t. 32.), i od 6. prosinca 2012., Dittrich (C‑124/11, C‑125/11 i C‑143/11, t. 31.).
( 13 ) Vidjeti presude od 4. lipnja 1992., Bötel (C‑360/90, Zb., str. I‑3589., t. 12.), od 9. veljače 1999., Seymour‑Smith i Perez (C‑167/97, Zb., str. I‑623, t. 29.), i Dittrich (navedena u bilješci 12., t. 35.).
( 14 ) Vidjeti u tom smislu presudu Maruko (navedena u bilješci 12., t. 48.).
( 15 ) Moje isticanje
( 16 ) U danskoj jezičnoj verziji nedostaje i pojam „stjecanje prava”.
( 17 ) Presude od 7. prosinca 1995., Rockfon (C‑449/93, Zb., str. I‑4291., t. 28.), od 2. travnja 1998., EMU Tabac i dr. (C‑296/95, Zb., str. I‑1605., t. 36.), i od 8. prosinca 2005., Jyske Finans (C‑280/04, Zb., str. I‑10683., t. 31.)
( 18 ) Presuda od 12. studenog 1998, Institute of the Motor Industry (C‑149/97, Zb., str. I‑7053., t. 16.)
( 19 ) Presude od 9. ožujka 2000., EKW i Wein & Co (C‑437/97, Zb., str. I‑1157, t. 42.), i od 1. travnja 2004., Borgmann (C‑1/02, Zb., str. I‑3219., t. 25.)
( 20 ) „… les États membres peuvent prévoir que ne constitue pas une discrimination fondée sur l'âge la fixation, pour les régimes professionnels de sécurité sociale, d’âges d’adhésion ou d’admissibilité aux prestations de retraite ou d’invalidité […]”.
( 21 ) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, str. 23.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5. svezak 1., str. 246.)
( 22 ) Presuda od 19. siječnja 2010., Kücükdeveci (C‑555/07, Zb., str. I‑365., t. 21.)
( 23 ) Vidjeti presudu od 12. siječnja 2010, Petersen (C‑341/08, Zb., str. I‑47., t. 60.).
( 24 ) Vidjeti o tome moje mišljenje od 6. svibnja 2010. Predmet Ingeniørforeningen i Danmark („Andersen”) (C‑499/08, Zb., str. I‑9343, t. 42. do 47.).
( 25 ) Presude od 5. ožujka 2009., Age Concern England (C‑388/07, Zb., str. I‑1569., t. 46.), od 18. lipnja 2009., Hütter (C‑88/08, Zb., str. I‑5325., t. 41.), i od 13. rujna 2011., Prigge i dr. (C‑447/09, Zb., str. I‑8003., t. 80.). U predmetu Prigge Sud odlučio je da cilj kao što je sigurnost zračnog prometa ne spada u ciljeve navedene u članku 6.stavku 1. prvom podstavku Direktive 2000/78 (t. 81.).
( 26 ) Presude od 16. listopada 2007., Palacios de la Villa (C‑411/05, Zb., str. I‑8531., t. 56. i 57.), Age Concern England (navedena u bilješci 25., t. 44. i 45.) i Petersen (navedena u bilješci 23., t. 39. i 40.)
( 27 ) Vidjeti također moje mišljenje u predmetu Andersen (navedeno u bilješci 24., t.. 51. do 52.) kao i presudu od 12. listopada 2010. u tom predmetu (C‑499/08, Zb., str. I‑9343., t. 29.).
( 28 ) Presude Palacios de la Villa (navedena u bilješci 26., t. 68.), od 12. listopada 2010., Rosenbladt (C‑45/09, Zb., str. I‑9391., t. 41), i Kücükdeveci (navedena u bilješci 22., t. 38.)
( 29 ) Vidjeti o tome moje mišljenje u predmetu Andersen (navedeno u bilješci 24., t. 54.).
( 30 ) Vidjeti t. 56. ovog mišljenja.
( 31 ) Vidjeti mišljenje u predmetu Andersen (navedeno u bilješci 24., t. 62.) kao i moje mišljenje od 1. travnja 2004. u predmetu Hlozek (C‑19/02, Zb., str. I‑11491, t. 57. do 58.).
( 32 ) Presuda Age Concern England (navedena u bilješci 25., t. 51.) i Andersen (navedena u bilješci 27., t. 33.)
( 33 ) Vidjeti presudu i mišljenje Andersen (navedeno u bilješci 27. odnosno 24.).
( 34 ) Vidjeti u tom smislu presudu Andersen (navedena u bilješci 27., t. 45.).
( 35 ) Presuda Palacios de la Villa (navedena u bilješci 26.)
( 36 ) Mišljenje Andersen (navedeno u bilješci 24., t. 73.). Vidjeti također presudu Andersen (navedena u bilješci 27., t. 46.).
Full & Egal Universal Law Academy