22.2.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 52/7
Presuda Suda (veliko vijeće) od 19. prosinca 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Verwaltungsgericht Berlin — Njemačka) — Rahmanian Koushkaki protiv Savezne Republike Njemačke
(Predmet C-84/12) (1)
(Područje slobode, sigurnosti i pravde - Uredba (EZ) br. 810/2009 - Članak 21. stavak 1., članak 32. stavak 1. i članak 35. stavak 6. - Postupci i uvjeti za izdavanje jedinstvenih viza - Obveza izdavanja vize - Procjena rizika nezakonitog useljavanja - Namjera podnositelja da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize - Opravdana sumnja - Margina prosudbe nadležnih tijela)
2014/C 52/11
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Verwaltungsgericht Berlin
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Rahmanian Koushkaki
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Verwaltungsgericht Berlin — Tumačenje Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (SL L 243, str. 1.) i, posebice, njezinog članka 21. stavka 1. i članka 32. stavka 1. — Postupci i uvjeti za izdavanje viza — Pravo podnositelja zahtjeva za vizu koji ispunjava uvjete ulaska da mu se izda viza — Procjena rizika nezakonitog useljavanja — Margina prosudbe država članica o kojima se radi
Izreka
1.
Članak 23. stavak 4., članak 32. stavak 1. i članak 35. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) trebaju se tumačiti na način da nadležna tijela države članice ne mogu odbiti, nakon razmatranja zahtjeva za izdavanje jedinstvene vize, izdati takvu vizu podnositelju zahtjeva osim u slučaju kada na strani podnositelja zahtjeva postoji jedan od razloga za odbijanje vize iz tih odredbi. Ta tijela imaju, prilikom razmatranja tog zahtjeva, široku marginu prosudbe u dijelu koji se odnosi na uvjete primjene tih odredbi i ocjenu pripadajućih činjenica, u svrhu utvrđivanja postojanja jednog od tih razloga za odbijanje na strani podnositelja zahtjeva.
2.
Članak 32. stavak 1. Zakonika o vizama, u skladu s člankom 21. stavkom 1. ovog zakonika, treba tumačiti na način da se, kako bi nadležna tijela izdala jedinstvenu vizu, mora utvrditi da ne postoji opravdana sumnja u odnosu na namjeru podnositelja da napusti područje država članica prije isteka zatražene vize, uzimajući u obzir opću situaciju zemlje boravišta podnositelja zahtjeva i obilježja koja su mu svojstvena, a što se utvrđuje na temelju informacija koje je predočio podnositelj zahtjeva.
3.
Uredbu br. 810/2009 treba tumačiti u smislu da joj se ne protivi odredba zakonodavstva države članice, poput one u glavnom postupku, koja propisuje da su nadležna tijela, kada su uvjeti za izdavanje koji su predviđeni tom odredbom ispunjeni, ovlaštena izdati jedinstvenu vizu podnositelju zahtjeva, a da pritom nije propisano to da su ona to i obvezna učiniti, dok god se takva odredba može tumačiti na način koji je u skladu s člankom 23. stavkom 4., člankom 32. stavkom 1. i člankom 35. stavkom 6. navedene uredbe.
(1) SL C 133, 5.5.2012
Full & Egal Universal Law Academy