11.1.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 9/9
Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Raad van State — Nizozemska) — C. Demir protiv Staatssecretaris van Justitie
(Predmet C-225/12) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska - Članak 13. Odluke br. 1/80 Vijeća za pridruživanje - „Standstill” klauzula - Pojam „zakonit boravak”)
2014/C 9/13
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Raad van State
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: C. Demir
Tuženik: Staatssecretaris van Justitie
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Raad van State — Nizozemska — Tumačenje članka 13. Odluke br. 1/80 od 19. rujna 1980., koja se odnosi na razvoj pridruživanja, usvojene od strane Vijeća za pridruživanje osnovanog u skladu s sporazumom između EEZ i Turske — Zabrana državama članicama da uvode nova ograničenja uvjeta pristupa tržištu rada turskih radnika koji se nalaze na njihovom državnom području što se tiče zakonitog boravka i zaposlenja — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa materijalne- i/ili procesno pravne uvjete prvog ulaska na državno područje turskih državljana- Zahtjev za posjedovanje privremene dozvole boravka prije ulaska u Nizozemsku i podnošenja zahtjeva za dozvolu boravka- Točka 85. presude Suda u spojenim predmetima C 317/01 (Abatay) i C 369/01 (Sahin) (Rec. 2003, str. I-12301)
Izreka
1.
Članak 13. Odluke Vijeća za pridruživanje br. 1/80 od 19. rujna 1980. o razvoju pridruživanja (u daljnjem tekstu: Odluka br. 1/80), koje je osnovano Sporazumom o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske koji su 12. rujna 1963. u Ankari potpisali Republika Turska, s jedne strane, i države članice EEZ-a i Zajednica, s druge, te je sklopljen, odobren i potvrđen u ime Zajednice Odlukom Vijeća 64/732/EEZ od 23. prosinca 1963., treba tumačiti u smislu da kada se nekom mjerom države članice domaćina namjeravaju urediti kriteriji zakonitosti boravka turskih državljana, usvajajući ili mijenjajući materijalno- i/ili procesno pravne uvjete boravka i, u ovom slučaju, zapošljavanja tih državljana na svom državnom području, i kada ti uvjeti predstavljaju novo ograničenje u provedbi slobode kretanja turskih radnika, u smislu „standstill” klauzule sadržane u ovom članku, i kada jedino što mjera ima za cilj spriječiti jest nezakonit ulazak i boravak prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole boravka, nije dopušteno isključenje primjene te klauzule.
2.
Članak 13. Odluke br. 1/80 treba tumačiti u smislu da posjedovanje privremene dozvole boravka koja je valjana samo dok se ne donese konačna odluka o pravu na boravak ne predstavlja „zakonit boravak”.
(1) SL C 243, 11.8.2012.
Full & Egal Universal Law Academy