7.9.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 260/15
Presuda Suda (drugo vijeće) od 18. srpnja 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio — Italija) — Sky Italia Srl protiv Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni
(Predmet C-234/12) (1)
(Televizijsko emitiranje - Direktiva 2010/13/EU - Članak 4. stavak 1. i članak 23. stavak 1. - Reklamni spotovi - Nacionalni propis koji za televizijske kuće koje naplaćuju program predviđa manji maksimalni vremenski udio emitiranja koji se može posvetiti oglašavanju od udjela predviđenog za televizijske kuće koje ne naplaćuju program - Jednako postupanje - Sloboda pružanja usluga)
2013/C 260/26
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je postavio prethodno pitanje
Tribunale Amministrativo Regionale per il Lazio
Stranke u glavnom postupku
Tužitelj: Sky Italia Srl
Tuženik: Autorità per le Garanzie nelle Comunicazioni
uz sudjelovanje: Reti Televisive Italiane (RTI) SpA, Maria Iaccarino
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunale Amministrativo Regionale Per il Lazio — Tumačenje članka 4. Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (SL L 95, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 7., str. 160.) — Tumačenje članaka 49., 56. i 63. UFEU-a kao i članka 11. Povelje o temeljnim pravima Europske unije u vezi s člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima kako ga tumači Europski sud za ljudska prava — Maksimalni vremenski udio emitiranja koji se može posvetiti oglašavanju — Nacionalni propis koji za televizijske kanale koji se plaćaju predviđa manji maksimalni udio od onoga predviđenog za druge kanale
Izreka
Članak 4. stavak 1. Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) kao i načelo jednakog postupanja i članak 56. UFEU-a trebaju se tumačiti na način da ne zabranjuju, u načelu, nacionalni propis, poput onoga u glavnom predmetu, koji predviđa manja ograničenja po satu za vrijeme emitiranja posvećeno televizijskom oglašavanju za televizijske kuće koje naplaćuju program od onih utvrđenih za televizijske kuće koje ne naplaćuju program, pod uvjetom da se poštuje načelo proporcionalnosti, što treba provjeriti sud koji je postavio prethodno pitanje.
(1) SL C 217, 21.7.2012.
Full & Egal Universal Law Academy