14.12.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 367/18
Presuda Suda (treće vijeće) od 17. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof — Njemačka) — RLvS Verlagsgesellschaft mbH protiv Stuttgarter Wochenblatt GmbH
(Predmet C-391/12) (1)
(Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštene poslovne prakse - Polje primjene s obzirom na osobe - Zavaravajuća izostavljanja u promidžbenim člancima - Propisi neke države članice koji zabranjuju bilo kakvo besplatno objavljivanje bez navođenja „oglas” („Anzeige”) - Potpuna usklađenost - Strože mjere - Sloboda tiska)
2013/C 367/31
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesgerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: RLvS Verlagsgesellschaft mbH
Tuženik: Stuttgarter Wochenblatt GmbH
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Bundesgerichtshof — Tumačenje Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2005/29/EZ od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, str. 22) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.) i, naročito, njegovog članka 3. stavka 5., članka 4. i članka 7. stavka 2. kao i točke 11. njegovog priloga I — Zavaravajuća izostavljanja u promidžbenim člancima — Propisi neke države članice koji zabranjuju bilo kakvo besplatno objavljivanje bez navođenja „oglas” („Anzeige”)
Izreka
1.
U ovakvim okolnostima kakve su u glavnom postupku, ne može se pozivati na Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća 2005/29/EZ od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća 2005/29/EZ („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) protiv tiskovnih nakladnika u smislu da se u ovim okolnostima ova direktiva mora tumačiti na način da se ne protivi primjeni nacionalne odredbe na temelju koje su ovi nakladnici obvezni pobrinuti se da se na sve objave u njihovim časopisima za koje primaju naknade stavi posebna oznaka, u predmetnom slučaju pojam „oglas” („Anzeige”), osim ako određenje ili koncept ovih objava na općeniti način omogućuju da se prepozna njihova promidžbena narav.
(1) SL C 343, 10.11.2012.
Full & Egal Universal Law Academy