29.3.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 93/12
Presuda Suda (treće vijeće) od 13. veljače 2014. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesgerichtshof — Njemačka) — H. Gautzsch Großhandel GmbH & Co. KG protiv Münchener Boulevard Möbel Joseph Duna GmbH
(Predmet C-479/12) (1)
(Zahtjev za prethodnu odluku - Intelektualno vlasništvo - Dizajni Zajednice - Uredba (EZ) br. 6/2002 - Članak 7. stavak 1., članak 11. stavak 2., članak 19. stavak 2., članak 88., članak 89. stavak 1. točke (a) i (d) - Neregistrirani dizajn Zajednice - Zaštita - Učiniti dostupnim javnosti - Novost - Postupak zbog povrede prava - Teret dokazivanja - Zastara - Prekluzija - Primjenjivo pravo)
2014/C 93/19
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesgerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: H. Gautzsch Großhandel GmbH & Co. KG
Tuženik: Münchener Boulevard Möbel Joseph Duna GmbH
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku — Bundesgerichtshof — Tumačenje članka 7. stavka 1. prvog podstavka, članka 11. stavka 2., članka 19. stavka 2. i članka 89. stavka 1. točaka (a) i (d) Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice (SL 2002, L 3, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 45.) — Pojam učiniti dostupnim javnosti — Teret dokazivanja imitacije neregistriranog dizajna — Dizajn izložen u izložbenom prostoru izvan uobičajenog prostora promatranja tržišta i otkriven bez uvjeta tajnosti jednom poduzeću iz specijaliziranog sektora — Rok zastare ostvarivanja prava zabrane korištenja trećima — Prekluzija — Određivanje primjenjivog prava na sporove u području postupaka zbog povrede prava i valjanosti dizajna Zajednice
Izreka
1.
Članak 11. stavak 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 6/2002 od 12. prosinca 2001. o dizajnu Zajednice treba tumačiti na način da se može smatrati da je neregistrirani dizajn mogao u redovitom poslovanju objektivno biti poznat poslovnim krugovima specijaliziranima u odnosnom sektoru, a koji posluju unutar Europske unije, ako su prikazi navedenog dizajna bili distribuirani trgovcima koji posluju u tom sektoru, a to procjenjuje sud za dizajn Zajednice s obzirom na okolnosti predmeta u kojem postupa.
2.
Članak 7. stavak 1. prvu rečenicu Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da se može smatrati da neregistrirani dizajn, iako je bio učinjen dostupnim trećoj osobi bez izričitog ili prešutnog uvjeta tajnosti, nije mogao u redovitom poslovanju iz opravdanih razloga biti poznat u poslovnim krugovima specijaliziranima u dotičnom sektoru, a koji posluju unutar Europske unije, ako je bio otkriven samo jednom poduzeću u navedenom sektoru ili ako je bio izložen samo u izložbenim prostorima poduzeća smještenog izvan područja Unije, a to procjenjuje sud za dizajn Zajednice s obzirom na okolnosti predmeta u kojem postupa.
3.
Članak 19. stavak 2. prvi podstavak Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da je na nositelju zaštićenog dizajna utvrđivanje da je sporno korištenje proizišlo iz kopiranja tog dizajna. Međutim, ako sud za dizajn Zajednice utvrdi da stavljanje tog tereta na navedenog nositelja može učiniti nemogućim ili pretjerano otežanim teret dokazivanja, sud je obvezan, kako bi osigurao poštovanje načela djelotvornosti, koristiti sva procesna sredstva koja mu nacionalno pravo stavlja na raspolaganje kako bi ublažio tu teškoću, uključujući, ako je primjenjivo, pravila unutarnjeg prava koja predviđaju prilagodbu ili ublažavanje tereta dokazivanja.
4.
Zastara i prekluzija, koje se mogu istaknuti u odgovoru na tužbu na temelju članka 19. stavka 2. i članka 89. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 6/2002, uređene su nacionalnim pravom, a koje treba biti primijenjeno poštujući načelâ ekvivalentnosti i djelotvornosti.
5.
Članak 89. stavak 1. točku (d) Uredbe br. 6/2002 treba tumačiti na način da se na zahtjeve za uništenje proizvoda kojima se vrši povreda primjenjuje pravo države članice u kojoj je povreda ili prijetnja povredom izvršena, uključujući i njezino međunarodno privatno pravo. Na zahtjeve za naknadu štete nastale aktivnostima činitelja tih radnji i za dobivanje podataka o tim aktivnostima u cilju utvrđivanja te štete, u skladu s člankom 88. stavkom 2. te uredbe, primjenjuje se nacionalno pravo, uključujući i međunarodno privatno pravo, postupajućeg suda za dizajn Zajednice.
(1) SL C 32, 2.2.2013.
Full & Egal Universal Law Academy