MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE
ELEANOR SHARPSTON
od 19. prosinca 2013. ( 1 )
Predmet C‑515/12
„4finance“ UAB
protiv
Valstybinė vartotojų teisių apsaugos tarnybai
Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijos
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Visoki upravni sud (Litva))
„Zaštita potrošača — Nepoštena poslovna praksa poslovnog subjekta prema potrošaču — Piramidalni sustav — Moraju li potrošači dati ulog za ulazak u piramidalni sustav — Postoji li veza između uloga, koji su dali novi članovi i naknade, koju su platili postojeći članovi — Je li iznos uloga bitan“
1.
Direktiva 2005/29/EZ (u daljnjem tekstu: Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi ili Direktiva) ( 2 ) zabranjuje, među ostalim, piramidalne sustave promidžbe („piramidalni sustavi”). Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Visoki upravni sud Litve) postavlja tri pitanja o tumačenju Direktive u vezi s takvim sustavima. Taj sud želi znati moraju li potrošači dati ulog kako bi piramidalni sustav bio obuhvaćen područjem primjene Direktive. Ako je odgovor potvrdan, mora li se zaključiti da se predmetni sustav financira tim ulogom i je li potreban iznos bitan čimbenik za pristupanje sustavu?
Zakonodavstvo
Direktiva
2.
U uvodnim izjavama 2. i 6. Direktive objašnjava se da je glavni cilj uspostavljanje jednoobraznog skupa pravila, kojima se poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta. U uvodnim izjavama 7. i 8. stoji da se Direktiva „tiče poslovne prakse koja je u izravnom odnosu s utjecajem na potrošačeve odluke o transakcijama vezanim uz proizvode“ i da se njome „izravno štiti gospodarske interese potrošača od nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta prema potrošaču“. Prema uvodnoj izjavi 11. Direktivom se „stvara zajednički visok stupanj zaštite potrošača“ tako što se utvrđuje „jedinstvena opća zabrana nepoštene poslovne prakse kojom se narušava gospodarsko ponašanje potrošača“. U uvodnoj izjavi 12. navodi se: „Usklađivanje će u znatnoj mjeri povećati pravnu sigurnost „kako za potrošače, tako i za poslovne subjekte. Obje će se skupine moći oslanjati na jedinstven pravni okvir temeljen na jasno utvrđenim pravnim konceptima koji uređuju sve aspekte nepoštene poslovne prakse u cijeloj Europskoj uniji. Učinak će biti otklanjanje prepreka proizašlih iz rascjepkanosti pravila o nepoštenoj poslovnoj praksi koja šteti gospodarskim interesima potrošača, te će se omogućiti da se i u tom području postigne funkcioniranje unutarnjeg tržišta“. U uvodnoj izjavi 17. navodi se: „Kako bi se osigurala veća pravna sigurnost, poželjno je utvrditi poslovnu praksu koja se u svim okolnostima smatra nepoštenom. Prilog I. stoga sadrži cjelovit popis postupaka koji predstavljaju takvu praksu. To su jedina poslovna postupanja koja se mogu smatrati nepoštenima a da se ne poduzima ocjenjivanje svakog pojedinog slučaja s obzirom na odredbe članaka 5. do 9. Popis se može izmijeniti jedino revizijom ove Direktive.“
3.
Članak 1. utvrđuje da je svrha te direktive „da doprinese urednom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i postigne visok stupanj zaštite potrošača putem usklađivanja zakona i drugih propisa država članica o nepoštenoj poslovnoj praksi koja šteti gospodarskim interesima potrošača.“
4.
Članak 2. sadrži neke ključne definicije:
„[...]
(c)
,proizvod’ znači svu robu ili usluge uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze;
(d)
,poslovna praksa poslovnog subjekta prema potrošaču' (dalje u tekstu: poslovna praksa) znači svaka radnja, izostavljanje, tijek postupanja ili zastupanja, tržišno komuniciranje uključujući oglašavanje i stavljanje proizvoda na tržište koje izvrši trgovac, a u izravnoj je vezi s promocijom, prodajom ili dobavljanjem proizvoda potrošačima;
(e)
,bitno narušavanje gospodarskog ponašanja potrošača' znači korištenje poslovne prakse s ciljem bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku, što potrošača navodi na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio;
[...]
(h)
,profesionalna pažnja' znači standard posebne vještine i pažnje koja se u razumnoj mjeri očekuje u odnosu trgovca prema potrošačima, i to razmjerno s poštenom tržišnom praksom i/ili općem načelu dobre vjere u području aktivnosti trgovca;
[...]
(k)
,odluka o poslu' znači svaka odluka koju donosi potrošač, bilo da se ona tiče načina i uvjeta kupnje, plaćanja u cijelosti ili djelomično, zadržavanja proizvoda ili raspolaganja proizvodom, odnosno izvršenja prava iz ugovora vezano uz proizvod, kao i odluči li djelovati ili suzdržati se od djelovanja;
[...]“
5.
Članak 3. propisuje osobito da se Direktiva:
„1. primjenjuje na nepoštenu poslovnu praksu prema potrošaču, kako je utvrđena u članku 5., prije, tijekom i nakon posla u vezi s proizvodom“.
6.
Članak 3. stavak 9. propisuje: „U vezi s ,financijskim uslugama', kako su definirane u Direktivi 2002/65/EZ, kao i u vezi s nepokretnom imovinom, države članice mogu uvesti zahtjeve koji su u području koje ona usklađuje stroži ili detaljniji od ove Direktive“.
7.
Članak 5. stavak 1. Direktive zabranjuje nepoštenu poslovnu praksu. Sukladno članku 5. stavku 2. poslovna praksa je nepoštena „ako je u suprotnosti sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje”i „ako bitno narušava ili je vjerojatno da će narušiti gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača do kojeg dopire odnosno kojem je namijenjena, u odnosu na proizvod (...)“. Članak 5. stavak 5. navodi: „Prilog I. sadrži popis postupaka koji predstavljaju takvu praksu, a koji se u svim okolnostima smatraju nepoštenima. Isti jedinstven popis primjenjuje se u svim državama članicama i može se izmijeniti jedino revizijom ove Direktive“.
8.
Članci 6. do 9. nisu važni za ovaj predmet. Odnose se na zavaravajuću poslovnu praksu,zavaravajuća izostavljanja, agresivnu poslovnu praksu i primjenu uznemiravanja, prisile i nedozvoljenog utjecaja.
9.
Točka 14. „crne liste”u Prilogu I. Direktivi glasi: „Uspostavljanje, vođenje ili promidžba piramidalnog sustava promidžbe, pri čemu potrošač daje ulog kako bi mogao dobiti određenu naknadu, i to prije svega zbog toga jer je uveo u sustav nove potrošače, a ne zbog toga jer je kupio ili konzumirao proizvod.“ ( 3 )
Nacionalni propisi
10.
Na temelju članka 7. Lietuvos Respublikos nesąžiningos komercinės veiklos vartotojams draudimo įstatymas (Zakon Republike Litve o zabrani nepoštene poslovne prakse poslovnog subjekta prema potrošaču) pretpostavlja se da je poslovna praksa zavaravajuća ako se manifestira u obliku stvaranja piramidalnog sustava raspodjele dobara koji potrošačima nudi mogućnost stjecanja naknade zbog toga što su, u biti, u sustav uveli nove potrošače, a ne zbog toga što su kupili ili konzumirali proizvode, odnosno u obliku vođenja ili promidžbe tog sustava.
Činjenice, postupak i prethodna pitanja
11.
UAB ,4finance' („4finance“) odobrava potrošačima kredite malih iznosa putem ugovora sklopljenih na daljinu. Od 26. listopada 2010. do 15. veljače 2011. vodio je oglašivačku kampanju navodeći da će svatko tko se registrira na njegovoj mrežnoj stranici na svoj bankovni račun primiti iznos za svakog „prijatelja“ kojeg uvede i koji se potom registrira na mrežnoj stranici 4financea. Postupak se odvijao kako slijedi. Kako bi se registrirali, potrošači su morali popuniti obrazac na internetu i platiti čisto simboličnu naknadu za registraciju u iznosu od 0.01 litavskog litasa (LTL). Od onih koji se registriraju 4finance je tražio da pozovu „prijatelje“ da se registriraju tako da u odgovarajućem prostoru na mrežnoj stranici navedu broj mobilnog telefona ili adresu elektroničke pošte te osobe. Dostavljanje tih podataka omogućilo je 4financeu da ponudi kredite tim prijateljima koji bi bili pozvani da se registriraju. Ako se ta osoba registrirala u korist potrošača koji je dostavio njegove/njezine podatke, knjižio se iznos („bonus“) od 10 ili 20 litavskih litasa. ( 4 ) Nakon registracije dotična osoba stekla je pravo podnijeti zahtjev kod 4financea za kredit malog iznosa putem ugovora sklopljenog na daljinu ( 5 ).
12.
Valstybinė vartotojų teisių apsaugos tarnyba (Nacionalni ured za zaštitu prava potrošača) smatrao je da je 4finance uspostavio piramidalni sustav prodaje dajući potrošačima pravo da prime uplate, zbog toga što su, u biti, u sustav uveli nove članove, a ne zbog toga što su kupili ili konzumirali proizvode. Stoga je donio odluku o izricanju novčane kazne 4financeu u iznosu od 8000 LTL zbog kršenja nacionalnih propisa koji zabranjuju takve sustave.
13.
4finance je protiv te odluke podnio tužbu kojom se od Valstybinė mokesčių inspekcija prie Lietuvos Respublikos finansų ministerijosa (Ministarstvo financija) zahtijeva povrat novčane kazne. Prvostupanjski sud je 25. listopada 2011. odbio tu tužbu. 4finance je potom podnio žalbu Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasu, koji je Sudu uputio sljedeća prethodna pitanja:
1.
Treba li točku 14. Priloga I. Direktivi 2005/29 [...] tumačiti u smislu da se činjenicu uspostavljanja, vođenja ili promidžbe piramidalnog sustava promidžbe smatra poslovnom praksom koja je u svim okolnostima zavaravajuća jedino ako se od potrošača zahtijeva davanje uloga kako bi mogao dobiti određenu naknadu, i to prije svega zbog toga što je u sustav uveo nove potrošače, a ne zbog toga što je kupio ili konzumirao proizvod?
2.
Ako je potrebno da potrošač dâ ulog u zamjenu za pravo dobivanja naknade, ima li iznos uloga koji je potrošač dao u zamjenu za dobivanje određene naknade, i to prije svega zbog toga što je u sustav uveo nove potrošače, a ne zbog toga što je kupio ili konzumirao proizvod, utjecaj na kvalifikaciju piramidalnog sustava promidžbe kao zavaravajuće poslovne prakse u smislu točke 14. Priloga I. Direktivi? Mogu li se ulozi koje su dali potrošači, a koji su isključivo simboličnog iznosa i koji su plaćeni u cilju omogućivanja identifikacije potrošača, smatrati ulogom u zamjenu za dobivanje naknade u smislu točke 14. Priloga I. Direktivi?
3.
Treba li točku 14. Priloga I. Direktivi tumačiti u smislu da se piramidalni sustav promidžbe smatra zavaravajućom poslovnom praksom samo ako je potrošaču koji je već u sustavu plaćena naknada i to prije svega zbog toga što je u sustav uveo nove potrošače, a ne zbog toga što je kupio ili konzumirao proizvod, ili je važna i mjera u kojoj je naknada plaćena potrošačima u sustavu za uvođenje novih potrošača financirana naknadama novih članova? U tom slučaju, treba li naknada isplaćena već registriranim sudionicima u piramidalnom sustavu promidžbe u cijelosti ili većim dijelom biti financirana prilozima novopridošlih članova u taj sustav?“
14.
Pisana očitovanja podnijeli su 4finance, vlada Češke Republike, Italije, Litve i Poljske te Europska komisija. Budući da nije podnesen zahtjev za održavanje rasprave, ona nije održana.
Ocjena
Uvodna razmatranja
15.
Nesporno je da se u glavnom postupku radi o poslovnoj praksi poslovnog subjekta prema potrošaču, koja uključuje promociju, prodaju ili dobavljanje proizvoda potrošačima u smislu Direktive.
16.
U tom postupku državno tijelo nastoji provesti nacionalne propise kojima se prenosi Direktiva. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da sud koji je uputio zahtjev treba donijeti odluku poduzimajući sve što je u njegovoj nadležnosti i vodeći računa o cjelokupnom domaćem pravu, kako bi Direktiva u potpunosti proizvela učinak i kako bi se postigao rezultat sukladan ciljevima te mjere ( 6 ).
Prvo pitanje
17.
Prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita mora li potrošač dati ulog da bi se piramidalnim sustavom uspostavila zavaravajuća poslovna praksa u smislu točke 14. Priloga I.
18.
Kod analize tog pitanja potrebno je razmotriti što predstavlja piramidalni sustav. Ti su sustavi opisani u svim očitovanjima koja su podnesena u ovom predmetu (osim onog Komisijinog ( 7 )), no opisi se razlikuju.
19.
4finance navodi da upravlja zakonitom trgovačkom mrežom, a ne piramidalnim sustavom. Smatra da piramidalni sustav uključuje: (a) vrstu ulaganja; (ii) prijevaru povezanu s uloženim iznosima; (iii) plaćanja koja su izvršena postojećim ulagačima upotrebom sredstava koja dali novi ulagači; (iv) obećanje neuobičajeno visokog povrata i (v) prihod koji je ostvario niz novih ulagača koji pristupaju sustavu, a ne prodajom proizvoda.
20.
Češka Republika smatra da bit takvih sustava leži u činjenici da svaki potrošač plaća za ulazak znajući da će primiti naknadu od potrošača koji naknadno pristupe sustavu. Ne postoji dodana vrijednost, već samo preraspodjela izvora. U takvim sustavima, drži Italija, proizvodi su od sporedne važnosti i tek su izgovor za pridobivanje drugih potrošača u sustav: sam sustav je od primarne važnosti. Litva primjećuje da ne postoji definicija izraza „piramidalni sustav“ u sudskoj praksi Suda, nego smatra, kako iz niza studija proizlazi, da je osnovni element tih sustava postojanje veze između koristi koju dobiva potrošač (naknada ili plaćanje) i činjenice da on poziva nove sudionike na pristupanje sustavu. O toj vezi ovisi (ne)zakonitost sustava. Poljska smatra da bit piramidalnog sustava leži u ovisnosti prinosa ili dobiti o plaćanju izvršenom po osobama na nižim razinama piramidalne strukture, a ne o prodaji proizvoda.
21.
Točka 14. Priloga I. Direktivi sdarži kumulativan i iscrpan popis okolnosti koje se moraju utvrditi kako bi se zabrana iz članka 5. stavka 1. Direktive primijenila na piramidalne sustave. Prijevara nije na popisu. Također ne postoji naznaka da povrat ili plaćanje odobreno postojećim članovima koji pozovu nove članove da pristupe sustavu mora imati (barem) određenu vrijednost. Sustavi koji koriste piramidalnu promidžbenu tehniku bez posebnih svojstava koje navodi 4finance, ali kod kojih su prisutni svi elementi iz točke 14. Priloga I., predstavljaju zavaravajuću poslovnu praksu te su toga nepošteni u smislu članka 5. stavka 5. Direktive.
22.
Piramidalni sustavi mogu očito biti vrlo štetni time što nude visok povrat u kratkom razdoblju jedino na temelju pristupne naknade i uvođenja novih sudionika, koji čine isto, čime se potiče potrošače da ulažu na temelju krivih ili nerealnih očekivanja. Međutim, iznos povrata u usporedbi s pristupnom naknadom ili brzina kojom prinos raste nisu navedeni među elementima utvrđenim u točki 14. Priloga I. Oni su stoga nebitni za utvrđenje je li određeni sustav zabranjen.
23.
Međutim sud koji je uputio zahtjev pravilno skreće pozornost na nesretno razilaženje među različitim jezičnim verzijama Direktive, koje su jednako vjerodostojne. Mnoge uključuju davanje “uloga“ kako bi se mogla dobiti određena naknada kao jedan od elemenata piramidalnog sustava ( 8 ). S druge strane, u bugarskom, njemačkom, grčkom, mađarskom, litavskom, slovenskom i švedskom tekstu zahtjev za davanje “uloga“ nije jasno izražen. Litavski i njemački tekst (koje spominje sud koji je uputio zahtjev) navode: “piramidės pobūdžio skatinimo sistemos sukūrimas, naudojimas ar reklamavimas, kai vartotojui suteikiama galimybė gauti atlygį visų pirma už kitų vartotojų įtraukimą į tą sistemą, o ne už produktų pardavimą ar naudojimą“ i “Einführung, Betrieb oder Förderung eines Schneeballsystems zur Verkaufsförderung, bei dem der Verbraucher die Möglichkeit vor Augen hat, eine Vergütung zu erzielen, die hauptsächlich durch die Einführung neuer Verbraucher in ein solches System und weniger durch den Verkauf oder Verbrauch von Produkten zu erzielen ist“. Stoga u tim jezičnim verzijama Direktive potrošačevo plaćanje (“ulog“) za sudjelovanje u sustavu nije utvrđeno kao obvezno svojstvo piramidalnog sustava. No u drugim jezičnim verzijama (na primjer u onima na francuskom, poljskom i španjolskom, koje je sud koji je uputio zahtjev također ispitao) ono predstavlja bitno svojstvo.
24.
4finance tvrdi da plaćanje 0.01 litavskog litasa, potrebno za registraciju, nije bilo učinjeno u zamjenu za mogućnost primanja naknade, već tek radi utvrđivanja identiteta predmetnog potrošača. To je najniži mogući iznos naknade koji se može zahtijevati kako bi se osiguralo da 4finance raspolaže pouzdanim podacima za utvrđivanje identiteta osobe koja se registrira. Budući da je naknada plaćena prijenosom putem interneta, 4finance je dobio pristup podacima o imenu, prezimenu, identifikacijskom broju i broju računa dotične osobe kao i o drugim osobnim podacima bitnim za odobravanje kredita na daljinu.
25.
Italija smatra da potrošač mora poduzeti radnju gospodarske naravi i da te radnje nema ako ulog nije dan. Poljska tvrdi da je ulog bitan element piramidalnog sustava. Drugačije tumačenje Direktive proširilo bi njezino područje primjene i spriječilo razvoj unutarnjeg tržišta ne uspijevajući pritom pojačati zaštitu potrošača. Litva je zauzela stajalište da (ne)davanje uloga od strane potrošača za pristupanje piramidalnom sustavu ne može biti odlučan čimbenik. Smatra da bi, ako bi postojala veza između definicije piramidalne prodaje i davanja uloga za pristupanje, doseg zabrane bio nepotrebno uzak.
26.
Komisija tvrdi da je nepoštena praksa obuhvaćena područjem primjene Direktive ako je poslovne naravi. U slučaju da potrošač da ulog radi pristupanja sustavu, stupa u poslovnu transakciju koja je stoga obuhvaćena Direktivom.
27.
Ako postoji razilaženje između različitih jezičnih verzija teksta Unije, predmetna odredba mora se prema ustaljenoj sudskoj praksi tumačiti na temelju svrhe i općeg sustava pravila čiji je dio ( 9 ). Shodno tome, potreba za jedinstvenom primjenom i tumačenjem propisa Unije omogućava zasebno razmatranje jedne verzije teksta, no zahtijeva da se ona tumači na temelju prave namjere zakonodavca i cilja koji on namjerava postići, posebno u svjetlu verzija na svim jezicima ( 10 ).
28.
Moje je viđenje da piramidalni sustav postoji u smislu točke 14. samo ako potrošač da ulog radi pristupanja sustavu.
29.
Analiza konteksta i svrhe točke 14. Priloga I. potvrđuje takvo tumačenje.
30.
Članak 3. stavak 1. Direktive navodi da se Direktiva primjenjuje na nepoštenu poslovnu praksu prema potrošaču. Piramidalni sustav predstavlja takvu praksu.
31.
Kada se praksa nalazi na crnoj listi iz Priloga I., ona „se”(riječima iz članka 5. stavka 5.) „u svim okolnostima smatra […] [nepoštenom]“. Nije potrebna provjera prema članku 5. stavku 2. da bi se utvrdilo je li predmetna praksa suprotna profesionalnoj pažnji i bi li narušila gospodarsko ponašanje prosječnog potrošača u smislu te odredbe. Prilog I. sadrži popis one prakse koja se u svim okolnostima smatra zavaravajućom. To očito uključuje svaku praksu koja je piramidalni sustav prema točki 14. Priloga. Praksa, koja se nalazi na crnoj listi, automatski se smatra nepoštenom poslovnom praksom koja je zabranjena na temelju članka 5. stavka 1. ( 11 ).
32.
Direktiva zabranjuje korištenje poslovne prakse s ciljem „bitnog narušavanja potrošačeve sposobnosti da donese informiranu odluku, što potrošača navodi na donošenje odluke o transakciji koju inače ne bi donio” ( 12 ). „Odluka o transakciji“ definirana je kao „svaka odluka koju donosi potrošač, bilo da se ona tiče načina i uvjeta kupnje, plaćanja […], zadržavanja proizvoda ili raspolaganja proizvodom, odnosno izvršenja prava iz ugovora vezano uz proizvod [...]“ ( 13 ). Direktiva se stoga odnosi na to je li sposobnost potrošača da donese gospodarsku odluku u svojem najboljem interesu narušena praksom koju koristi dotični poslovni subjekt. Iz te dvije definicije proizlazi da se Direktiva odnosi na onu praksu koja potrošače obvezuje na davanje uloga (tj. plaćanje naknade), a ne na slučajeve u kojima nema takve obveze gospodarske naravi. Definicija koja uključuje ulog u skladu je sa zaštitom potrošača kada oni donose odluke u vezi sa svojim gospodarskim interesima. U nedostatku uloga utvrđivanje gospodarskog ponašanja koje zahtijeva zaštitu na temelju Direktive bilo bi neizvjesno.
33.
Litva tvrdi da obvezivanje potrošača na davanje uloga kako bi pristupili piramidalnom sustavu ograničava područje primjene zabrane iz točke 14. Priloga I. To bi ugrozilo učinak članka 3. stavka 9. i ne bi bilo u skladu s ciljevima Direktive.
34.
Ne slažem se s time.
35.
Članak 3. stavak 9. dopušta državama članicama da uvedu strože zahtjeve za financijske usluge. Zahtjev da potrošači moraju dati ulog za pristupanje piramidalnom sustavu, neovisno o njegovu sadržaju, uopće ne utječe na ovlasti država članica da uvedu strože mjere u vezi s financijskim uslugama.
36.
Istina je da se uvođenjem uloga kao elementa koji je nužan da bi sustav potpao pod točku 14. Priloga I. područje primjene sužava. Međutim, ne smatram da takvo tumačenje ugrožava ciljeve i svrhu Direktive.
37.
Direktiva ima za cilj zabraniti poslovnu praksu izravno vezanu uz utjecaj na odluke potrošača o poslu u odnosu na proizvode te zaštiti njihove gospodarske interese od nepoštene poslovne prakse poslovnih subjekata prema potrošačima ( 14 ), u kontekstu stvaranja visoke razine zaštite potrošača na cijelom području Europske unije ( 15 ). Međutim, uvodne izjave 12. i 17. jasno daju do znanja da je namjera zakonodavca bila povećanje pravne sigurnosti kao bitnog elementa funkcioniranja unutarnjeg tržišta ( 16 ) kako za potrošače tako i za poslovne subjekte, osobito utvrđivanjem takve poslovne prakse kao što su piramidalni sustavi, koji su nepošteni u svim okolnostima.
38.
Pri sastavljanju crne liste, koja je sadržana u Prilogu I. i na kojoj se nalazi praksa koja se u skladu s člankom 5. stavkom 5. „u svim okolnostima smatra nepoštenom“, zakonodavac je vjerojatno namjeravao izdvojiti praksu koja je najočitije odbojna. Treba se prisjetiti da se tom direktivom postiže potpuno usklađenje ( 17 ) i da države članice ne mogu odstupati od crne liste – ona se može promijeniti samo revizijom direktive ( 18 ). U pojedinačnim se slučajevima ne ispituje prolazi li ustvari praksa, koja je obuhvaćena jednom od točaka u Prilogu I., jedan od testova za utvrđivanje nepoštene poslovne prakse utvrđene u članku 5. stavcima 2. i 4. Praksa na crnoj listi zabranjena je ipso facto u svim državama članicama.
39.
Čini mi se da tamo gdje, kao ovdje, postoji razilaženje među jezičnim verzijama, ti čimbenici idu u prilog pretpostavci o vjerodostojnosti one verzije koja zahtijeva postojanje više umjesto manje elemenata prije nego što se određena praksa automatski stavi na crnu listu zato što je obuhvaćena jednom od točaka iz Priloga I. Praksa koja nije automatski stavljena na crnu listu također se može smatrati nezakonitom ako se ispitivanjem pojedinačnih slučajeva pokaže da je u suprotnosti s jednim od pojedinačnih testova za utvrđivanje nepoštene prakse iz članka 5. Takvo razumijevanje stoga ne ugrožava cilj osiguravanja visoke razine zaštite potrošača. S druge strane, ono pozitivno doprinosi uspostavljanju pravne sigurnosti u vezi s pitanjem što je obuhvaćeno crnom listom iz Priloga I. ( 19 ).
40.
S obzirom na to, smatram potrebnim da potrošač daje ulog u svrhu pristupanja predmetnom sustavu kako bi taj sustav bio obuhvaćen definicijom iz točke 14. Priloga I.
Treće pitanje
41.
Drugo i treće pitanje usko su povezani. Tim pitanjima sud koji je uputio zahtjev pita je li potrebno uspostaviti vezu između uloga koji su dali novi članovi i naknade plaćene postojećim članovima (treće pitanje) i, ako da, je li iznos tog uloga bitan (drugo pitanje). Kod odgovora nacionalnom sudu čini se logičnijim odgovoriti na pitanja tim redoslijedom.
42.
Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da radi donošenja odluke u glavnom postupku mora znati je li bitno da je ulog dan nakon pristupanja predmetnom sustavu iznosio relativno malo (0.01 litavski litas) u usporedbi s bonusom plaćenim za uspješno uvođenje novih članova (između 10 i 20 litavskih litasa). Stoga, u trećem pitanju taj sud pita je li poslovna praksa zavaravajuća u smislu točke 14. Priloga I. ako je naknadu voditelj sustava isplatio ponajprije radi uspješnog uvođenja novih sudionika, a ne radi prodaje ili konzumacije proizvoda. Drugo, je li mjera u kojoj je takva naknada financirana ulogom danim nakon pristupanja sustavu bitan čimbenik?
43.
4finance navodi da piramidalni sustav ne može opstati ako plaćena naknada potječe od izvora odnosnog poduzetnika, a ne od uloga koji su dali novi članovi. Češka Republika smatra da mora postojati veza između uloga danog nakon pristupanja sustavu i plaćanja izvršenih postojećim članovima radi uvođenja novih sudionika i da bi ulog trebao biti dostatan sam po sebi za jamčenje poslovanja sustava. Italija, Litva, Poljska i Komisija drže da nije potrebno postojanje te veze te naravi u smislu članka 14. Priloga I.
44.
Nažalost, tekst točke 14. Priloga I. ne glasi isto u svim jezičnim verzijama.
45.
Stoga, od tekstova koje je analizirao sud koji je uputio zahtjev (označeno u svim citatima koji slijede), u litavskoj i njemačkoj verziji navodi se da u piramidalnom promidžbenom sustavu potrošač prima naknadu „ponajprije radi”uvođenja drugih potrošača u sustav, a ne radi prodaje ili konzumacije proizvoda ( 20 ). Te verzije označavam kao verzije „bez odnosnog uvjeta“.
46.
Nasuprot tome, francuska verzija glasi „percevoir une contrepartie provenant essentiellement de l’entrée d’autres consommateurs dans le système plutôt que de la vente ou de la consommation de produits”, a španjolska “la oportunidad de recibir una compensación derivada fundamentalmente de la entrada de otros consumidores en el plan, y no de la venta o el consumo de productos“. Engleska se usklađuje sa svim tim verzijama kada govori o mogućnosti da „receive compensation that is derived primarily from the introduction of other consumers into the scheme rather than from the sale or consumption of products”. Te verzije označavam kao verzije „s odnosnim uvjetom“ ( 21 ).
47.
Svrha je Direktive potpuno usklađivanje; praksa na crnoj listi iz Priloga I. je ipso facto zabranjena ( 22 ). Ipak postoji jasna podjela između verzija bez odnosnog uvjeta i verzija s odnosnim uvjetom. Kako bi Sud trebao postupiti u tim okolnostima?
48.
Kratko rečeno, pristup koji slijedi verzije s „odnosnim uvjetom” uspostavlja jasnu gospodarsku vezu između nagrade postojećim članovima i uvođenja novih članova. To predstavlja usko tumačenje teksta. Ono je u skladu s načelom (kojem sam se priključila odgovarajući na prvo pitanje) da bi crnu listu iz Priloga I. trebalo usko tumačiti. Budući da je usko, ostavlja također više prostora za kreativne poslovne tehnike. „Kreativne“ ne znači nužno isto što i „nepoštene“. Uvijek postoji sigurnosna mreža s obzirom na to da ocjenjivanje svakog pojedinačnog slučaja na temelju članka 5. stavka 2. i članka 5. stavka 4. treba dovesti do zabrane kreativne prakse koja je nepoštena. Prilikom ocjenjivanja plaćanja u naravi umjesto u novcu mogu se, po potrebi, procijeniti na temelju njihove novčane protuvrijednosti (za potrošača).
49.
Nasuprot tome, prednost pristupa koji slijedi verzije „bez odnosnog uvjeta” jest jednostavnost. Nacionalni sudovi ne bi bili obvezni procjenjivati koji se dio naknade primljene kao nagrade za uvođenje odnosi na plaćanja od strane novih sudionika (bilo u vidu početne pristupne naknade bilo putem kasnijih plaćanja). Ne bi se trebali u svakom pojedinačnom slučaju pitati što znači „odnosi se ponajprije“? – a svrha navođenja u Prilogu I. jest upravo izbjegavanje potrebe za takvom analizom svakog pojedinačnog slučaja. Značenje koje su različiti nacionalni sudovi u različitim državama članicama pridodali tim riječima moglo bi se razlikovati. To bi ugrozilo jedinstven pristup; nedostatak jedinstva ne poboljšava funkcioniranje unutarnjeg tržišta ( 23 ). Pristup „bez odnosnog uvjeta“ bi (možda) bio prikladniji za sprečavanje zaobilaženja putem sustava kojim se skriva vlastito poslovanje plaćanjem u naravi umjesto u novcu.
50.
Nakon određenog oklijevanja, smatram da tumačenje koje podržava verzije s „odnosnim uvjetom“ bolje odgovara načinu kojem sam se približila odgovarajući na prvo pitanje. Stoga zaključujem da je za primjenu točke 14. Priloga I. na piramidalni sustav, a time i za njezinu zabranu iz članka 5. stavka 1. Direktive, potrebno dokazati da naknada plaćena postojećim članovima sustava ponajprije potječe od uloga danog od strane novih članova.
51.
Za slučaj da Sud drukčije zaključi, iznosim dodatna razmatranja. Ona se tiču mogućeg argumenta da pristup „bez odnosnog uvjeta“ može dovesti do nepravednog ishoda u određenim slučajevima jer bi uz prijevare moglo biti obuhvaćeno i zakonito poslovanje.
52.
Podsjećam da u izostanku jednog od kumulativnih uvjeta utvrđenih u točki 14. Priloga I. poslovanje neće biti obuhvaćeno tom odredbom. Stoga se, na primjer, zabrana ne primjenjuje ako ulog nije potreban za pristupanje određenom sustavu.
53.
Međutim, pretpostavimo da voditelj želi naplatiti pristupnu naknadu kako bi pokrio svoje administrativne troškove (na primjer, čitatelji plaćaju ulaznu naknadu kod pristupanja knjižnom klubu i primaju bon za knjige ako pribave klubu nove članove). Bi li to bilo zabranjeno? Mislim da ne jer ne bi postojala piramidalna struktura.
54.
Riječ „piramida“ pojavljuje se u svim jezičnim verzijama Direktive osim njemačke, koja koristi izraz ,Schneeballsystems', te radi primjene točke 14. Priloga I. na sustav dotični sustav mora imati piramidalnu strukturu. ( 24 )
55.
Riječi „piramidalni promidžbeni sustav“ nisu definirane u članku 2. Direktive. U očitovanjima podnesenim Sudu ti su sustavi opisani na različite načine ( 25 ). Minimalni zajednički kriteriji, koji proizlaze iz tih opisa, svode se na to da: (i) takvi sustavi pribavljaju prihod od novih sudionika; (ii) plaćanja se izvršavaju postojećim članovima; (iii) ta se plaćanja financiranju doprinosima novih članova, umjesto prodajom proizvoda i (iv) oni koji su nedavno pristupili sustavu (na nižim razinama) imaju manje mogućnosti ostvariti prinos od sudionika na višim razinama jer da bi svaki član sustava zaradio novac, mora postojati beskonačan niz novih članova.
56.
Uzimajući u obzir te zajedničke kriterije, čini mi se da u svrhu dokazivanja da predmetno poslovanje predstavlja piramidu moraju postojati višestruke razine s voditeljem na najvišoj točki ( 26 ), a kumulativno uvođenje novih članova mora se eksponencijalno uvećavati. Za razliku od drevnih kamenih struktura – piramida u drevnom Egiptu – putanja je usmjerena prema dolje, od vrha prema temelju piramida, a ne prema gore, odnosno od temelja prema vrhu. Takvo stajalište, koje se usredotočuje na element zbog kojeg takvi sustavi predstavljaju prijevaru, u skladu je s ciljem Direktive usmjerenim na postizanje visoke razine zaštite potrošača. Osnovni prihod poslovnog subjekta potječe od uzastopnih članarina, a ne od prodaje proizvoda i usluga potrošačima.
57.
Sud koji je uputio zahtjev mora, naravno, utvrditi činjenice u glavnom postupku. Na temelju obrazloženja navedenog u zahtjevu za prethodnu odluku čini se da sustav koji vodi 4finance nema piramidalnu strukturu u smislu članka 14. Priloga I.
Drugo pitanje
58.
Drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita predstavlja li nominalni ulog koji se zahtijeva za utvrđivanje identiteta potrošača koji pristupaju piramidalnom sustavu„ulog“ u smislu točke 14. Priloga I.
59.
Slažem se sa stajalištem Komisije, Italije, Litve i Poljske da iz doslovnog tumačenja Direktive proizlazi da ne postoji odredba o minimalnom iznosu uloga i da se taj ulog ne može izvesti. Tekst točke 14. Priloga I. (barem u vezi s tim aspektom) je jasan. Izraz „daje ulog“ ne zahtijeva od potrošača da plati određeni iznos za pristupanje piramidalnom sustavu ( 27 ).
60.
Razlozi kojima se vodi poslovni subjekt kao osnivač takvog sustava kada zahtijeva davanje takvog uloga (na primjer, kao ovdje za pribavljanje pouzdanih podataka o onima koji se registriraju radi sklapanja ugovora o kreditu) nisu bitan čimbenik za svrhu Direktive.
61.
Nadalje, tumačenje točke 14. Priloga I. na način da ona obuhvaća zahtjev prema kojem potrošač mora dati neki najniži iznos uloga proturječilo bi svrsi Direktive u vidu potpunog usklađivanja i njezinim ciljevima jedinstvenosti i pravne sigurnosti ( 28 ).
62.
Proizlazi da svaki iznos, bez obzira na to koliko malen bio, predstavlja ulog u smislu Direktive.
Zaključak
63.
U skladu s time mišljenja sam da Sud na prethodna pitanja koja je uputio Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas treba odgovoriti na sljedeći način:
Točku 14. Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi“) treba tumačiti u smislu da:
—
piramidalni sustav promidžbe postoji u smislu te odredbe ako potrošač daje ulog radi pristupanja tom sustavu;
—
kod utvrđivanja postoje li u određenom slučaju elementi utvrđeni u točki 14. Priloga I. mora se zaključiti da predmetni sustav ima piramidalnu strukturu ako se sastoji od različitih razina s voditeljem na najvišoj točki, a kumulativno uvođenje novih članova eksponencijalno se povećava. Kod tog utvrđivanja potrebno je dokazati da naknada plaćena postojećim članovima potječe ponajprije iz uloga koji daju novi članovi;
—
svaki iznos, bez obzira na to koliko malen bio, predstavlja ulog u smislu Direktive.
( 1 ) Izvorni jezik: engleski
( 2 ) Direktiva 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi) (SL L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.)
( 3 ) Moje je shvaćanje da riječi u engleskom tekstu Direktive „... gives consideration for the opportunity to receive compensation …” („...daje ulog kako bi mogao dobiti određenu naknadu ...“) znače „plaća naknadu kako bi mogao dobiti naknadu”. Bitno je naglasiti da nijedna jezična verzija Direktive, uključujući litavski tekst, ne sadrži riječi „daje ulog“.
( 4 ) Iz spisa nacionalnog suda proizlazi da su potrošači mogli pozvati do 50 ljudi dnevno i ne više od 200 ljudi mjesečno.
( 5 ) Tijekom kampanje registriralo se više od 12.223 ljudi, od kojih je 3577 podnijelo zahtjev za kredit, a 2868 primilo kredit, pri čemu su neki uzeli više od jednoga kredita. 4finance je primio otprilike 122 litavska litasa na ime naknada za registraciju i isplatio 236.060 litavskih litasa na ime bonusa.
( 6 ) Presuda od 8. rujna 2011., Rosado Santana, C-177/10, Zb., 2011, str. I-7907, t. 50. i tamo navedena sudska praksa
( 7 ) Vidjeti studiju Micklitz, Monazzahian i Rößler, „Door to door selling – Pyramid selling – Multilevel marketing“, koju je naručila Europska komisija.
( 8 ) To jest češki, danski, nizozemski, engleski, estonski, finski, francuski, talijanski, latvijski, malteški, poljski, portugalski, rumunjski, slovački i španjolski tekst.
( 9 ) Presude od 6. listopada 1982., CILFIT i dr., 283/81, Zb., str. 3415., t. 18. do 20., od 7. prosinca 1995., Rockfon C-449/93, Zb., str. I-4291., t. 28. i od 1. travnja 2004., Borgmann, C-1/02, Zb., str. I-3219., t. 25.
( 10 ) Presuda od 3. lipnja 2010., Internetportal und Marketing, C-569/08, Zb., str. I-4871., t. 35. i tamo navedena sudska praksa; Vidjeti nedavno donesenu presudu od 25. travnja 2013., Bark, C‑89/12, t. 36.
( 11 ) Vidjeti također presudu od 17. listopada 2013., RLvS, C‑391/12, t. 33.
( 12 ) Članak 2. točka (e)
( 13 ) Članak 2. točka (k)
( 14 ) Vidjeti uvodne izjave 7. i 8.
( 15 ) Uvodna izjava 11.
( 16 ) Presuda od 18. listopada 2012., Purely Creative, C‑428/11, t. 45.
( 17 ) Vidjeti uvodne izjave 5. i 6.
( 18 ) Članak 5. stavak 5.
( 19 ) U vezi s poteškoćama stvorenim ako ne postoji zahtjev u pogledu uloga vidjeti točku 31. ovog mišljenja.
( 20 ) Vidjeti točku 22. ovog mišljenja.
( 21 ) Izabrala sam te oznake prema tome uključuje li tekst ili ne uvjet da se naknada, koju su primili postojeći članovi, odnosi na (ili potječe od) onoga što je uneseno pristupanjem novih sudionika.
( 22 ) U vezi s prvim pitanjem vidjeti moje komentare u točki 31. ovog mišljenja.
( 23 ) Vidjeti članak 1. Direktive.
( 24 ) Riječ Schneeballsystems („sustavi snježnih gruda“) obuhvaća istu vrstu prijevara obuhvaćenih „piramidalnim sustavom“ u svim drugim jezičnim verzijama Direktive. Činjenica da kumulativno dodavanje novih članova potječe od voditelja u središtu umjesto iz okomite putanje s najviše točke piramide ne čini mi se bitnom i ne smatram da njemački tekst stoga namjerava utvrditi fenomen različit od ostalih jezičnih verzija.
( 25 ) Vidjeti točke 18. do 20. ovog mišljenja.
( 26 ) Za schneeball voditelj bi bio u središtu, dok bi se višestruki prstenovi trebali širiti prema van.
( 27 ) Vidjeti, na primjer, pristup Suda u presudi Purely Creative, navedenoj u bilješci 16. ovog mišljenja, t. 30. i 34.
( 28 ) Vidjeti točku 2. ovog mišljenja.
Full & Egal Universal Law Academy