RJEŠENJE OPĆEG SUDA (prvo prošireno vijeće)
10. studenoga 2014. ( *1 )
„Besplatna pravna pomoć — Zahtjev koji je podnesen prije podnošenja tužbe za poništenje — Mjere ograničavanja donesene protiv određenih dužnosnika Bjelarusa“
U predmetu T‑228/12 AJ,
DD, sa stalnom adresom u Vitebsku (Bjelarus),
podnositelj zahtjeva,
protiv
Vijeća Europske unije, koje zastupaju F. Naert i E. Finnegan, u svojstvu agenata,
tuženika,
povodom zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, na temelju članaka 94. i 95. Poslovnika Općeg suda, koji je podnesen prije podnošenja tužbe,
OPĆI SUD (prvo prošireno vijeće),
u sastavu: H. Kanninen (izvjestitelj), predsjednik, I. Pelikánová, E. Buttigieg, S. Gervasoni i L. Madise, suci,
tajnik: E. Coulon,
donosi sljedeće
Rješenje
1
Podneskom koji je tajništvo Općeg suda zaprimilo 31. svibnja 2012., podnositelj zahtjeva, DD, podnio je zahtjev za besplatnu pravnu pomoć na temelju članaka 94. i 95. Poslovnika Općeg suda radi podnošenja tužbe protiv Vijeća Europske unije za poništenje Provedbene odluke Vijeća 2012/171/ZVSP od 23. ožujka 2012. o provedbi Odluke 2010/639/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Belarusa (SL L 87, str. 95.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str. 279.) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 265/2012 od 23. ožujka 2012. o provedbi članka 8.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 765/2006 o mjerama ograničavanja u odnosu na Belarus (SL L 87, str. 37.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 6., str. 271.), u dijelu u kojem se navedena odluka i navedena uredba odnose na njega.
2
U prilog tom zahtjevu podnositelj, podnoseći određene potvrde, među ostalim navodi da ima prosječan mjesečni prihod od 264 eura i da nema ni kapitala ni nepokretne imovine.
3
U pogledu uvjeta koji se odnosi na predviđeno pravno sredstvo, koji zahtijeva članak 94. stavak 3. Poslovnika, podnositelj zahtjeva ističe da su Provedbena odluka 2012/171 i Provedbena uredba br. 265/2012, čije poništenje namjerava tražiti, što se njega tiče donesene u povredi, kao prvo, njegova prava na pravedno suđenje, kao drugo, njegova prava na djelotvoran pravni lijek i kao treće, u povredi načela neovisnosti sudstva.
4
Dopisom od 16. srpnja 2012. predsjednik šestog vijeća Općeg suda pozvao je Vijeće da podnese očitovanja o zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć podnositelja.
5
U svojim očitovanjima podnesenima tajništvu Općeg suda 30. srpnja 2012. Vijeće navodi da ocjenu o tome omogućuju li informacije i potvrde koje je podnositelj zahtjeva podnio utvrđenje da mu je potrebna besplatna pravna pomoć prepušta Općem sudu. Vijeće napominje da podnositelj zahtjeva nije podnio procjenu vjerojatnih troškova te da predviđena tužba ne ističe značajna nova pitanja. Smatra da iznos besplatne pravne pomoći u ovom predmetu ne smije prijeći 7.000 eura.
6
Dopisom od 25. travnja 2013. A. Kolosovski obavijestio je Opći sud da ga je podnositelj zahtjeva opunomoćio za zastupanje.
7
Predsjednik šestog vijeća Općeg suda zatražio je 18. srpnja 2013., u okviru mjera upravljanja postupkom predviđenima člankom 64. Poslovnika, od podnositelja zahtjeva da do 2. rujna 2013. podnese dokaze o odobravanju izuzeća od strane nadležnog tijela iz članka 3. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 765/2006 od 18. svibnja 2006. o mjerama ograničavanja protiv Bjelarusa (SL L 134, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 9., str. 48.), kako je izmijenjena, bez kojeg se načelno njegovom odvjetniku ne može isplatiti nikakav iznos.
8
Nakon promjene sastava vijećâ Općeg suda predsjednik šestog vijeća Općeg suda postao je predsjednik prvog vijeća Općeg suda.
9
Budući da podnositelj zahtjeva nije udovoljio zahtjevu od 18. srpnja 2013. u određenom roku, predsjednik prvog vijeća Općeg suda odlučio je 7. listopada 2013. odrediti novi rok u tom pogledu, koji je isticao 21. listopada 2013.
10
Dopisom od 20. listopada 2013. podnositelj zahtjeva zatražio je od Općeg suda produljenje tog roka za dva mjeseca. Predsjednik prvog vijeća Općeg suda pristao je produljiti taj rok do 21. studenoga 2013. Međutim, podnositelj zahtjeva nije podnio dokaz o odobravanju izuzeća iz gornje točke 7. u određenom roku.
11
Predsjednik prvog vijeća Općeg suda odlučio je 27. ožujka 2014. povjeriti tom vijeću zadaću odlučivanja o zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć.
12
Na zahtjev prvog vijeća puni sastav uputio je predmet 11. lipnja 2014. prvom proširenom vijeću.
13
Kao prvo, iz članka 94. stavka 1. Poslovnika proizlazi da, kako bi se osigurao učinkovit pristup pravosuđu, besplatna pravna pomoć odobrena za postupak pred Općim sudom obuhvaća, u potpunosti ili djelomično, troškove vezane uz pomoć i zastupanje pred Općim sudom. Ti troškovi (u daljnjem tekstu: troškovi odvjetnika) podmiruju se iz blagajne Općeg suda.
14
Na temelju članka 94. stavaka 2. i 3. Poslovnika odobravanje besplatne pravne pomoći podređeno je dvostrukom uvjetu, s jedne strane, da podnositelj zahtjeva zbog svog imovinskog stanja nije u mogućnosti, u potpunosti ili djelomično, snositi troškove odvjetnika i, s druge strane, da se njegovo pravno sredstvo ne čini očito nedopuštenim ili očito neosnovanim.
15
Na temelju članka 95. stavka 2. Poslovnika, zahtjevu za besplatnu pravnu pomoć moraju biti priložene sve informacije i potvrde iz kojih je moguće utvrditi imovinsko stanje podnositelja zahtjeva, poput potvrde nadležnog nacionalnog tijela o imovinskom stanju. U skladu s tom istom odredbom, ako je zahtjev podnesen prije podnošenja pravnog sredstva, podnositelj mora ukratko izložiti predmet pravnog sredstva koje namjerava podnijeti, činjenično stanje i argumente u prilog osnovanosti pravnog sredstva. Zahtjevu se moraju priložiti odgovarajuće potvrde.
16
U ovom predmetu, iz elemenata spisa koji se odnose na imovinsko stanje podnositelja zahtjeva, kako su izneseni u gornjoj točki 2., proizlazi da zahtjev za besplatnu pravnu pomoć ispunjava prvi uvjet iz članka 94. stavka 2. Poslovnika.
17
Kad je riječ o drugom uvjetu iz članka 94. stavka 3. Poslovnika, potrebno je istaknuti da se tužba za koju je zatražena besplatna pravna pomoć ne čini očito nedopuštenom ili očito neosnovanom.
18
Valja dakle utvrditi da podnositelj zahtjeva ispunjava uvjete koji, u skladu s Poslovnikom, daju pravo na besplatnu pravnu pomoć.
19
Kao drugo, valja istaknuti da članak 2. stavak 2. Uredbe br. 765/2006, u verziji primjenjivoj u ovom predmetu, predviđa da je zabranjeno izravno ili neizravno raspolaganje financijskim sredstvima ili gospodarskim izvorima od strane ili u korist fizičkih osoba navedenih u Prilogu I. te uredbe, među kojima je i podnositelj zahtjeva.
20
S druge strane, članak 3. stavak 1. Uredbe br. 765/2006 propisuje:
„Odstupajući od članka 2., nadležna tijela država članica kako su određena na internetskim stranicama navedenima u Prilogu II. mogu odobriti oslobađanje određenih zamrznutih financijskih sredstava ili gospodarskih izvora ili stavljanje na raspolaganje određenih financijskih sredstava ili gospodarskih izvora, pod uvjetima koje smatraju prikladnima, nakon što su utvrdila da su dotična financijska sredstva ili gospodarski izvori:
[…]
(b)
namijenjeni isključivo za plaćanje opravdanih honorara i za naknadu troškova pružanja pravnih usluga;
[...]“
21
Odredbe članka 2. stavka 2. u vezi s odredbama članka 3. stavka 1. Uredbe br. 765/2006 načelno dakle zabranjuju raspolaganje financijskim sredstvima u korist podnositelja zahtjeva ako nije odobreno izuzeće od strane nadležnih tijela države članice.
22
Međutim, kada, kao u ovom predmetu, raspolaganje financijskim sredstvima u korist osobe navedene u Prilogu I. Uredbi br. 765/2006 nije odvojivo od postupka besplatne pravne pomoći pred sudovima Unije, odredbe te uredbe ne mogu se tumačiti a da se ne uzmu u obzir posebna pravila koja uređuju taj postupak, koja su u ovom slučaju predviđena Poslovnikom.
23
Budući da ni Uredba br. 765/2006 ni Poslovnik izričito ne predviđaju prednost jednog pred drugim u pogledu odobravanja besplatne pravne pomoći, treba osigurati primjenu svakog od tih propisa koja će biti sukladna s primjenom onog drugog i time omogućiti usklađenu primjenu koja, među ostalim, može jamčiti postizanje cilja koji slijede oba propisa.
24
U pogledu Poslovnika, njegova je svrha, što se tiče pravila o odobravanju besplatne pravne pomoći, osigurati učinkovit pristup pravosuđu, kako proizlazi iz članka 94. stavka 1. Poslovnika i članka 47. trećeg stavka Povelje Europske unije o temeljnim pravima, koji posebno predviđa da se pravna pomoć osigurava za osobe koje nemaju dostatna sredstva, ako je takva pomoć potrebna za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu.
25
U pogledu Uredbe br. 765/2006, iz uvodnih izjava 1. do 4. proizlazi da je njezina svrha primjena mjera ograničavanja protiv određenih osoba. Među tim mjerama je, među ostalim, zabrana raspolaganja financijskim sredstvima ili gospodarskim izvorima iz članka 2. stavka 2. te uredbe.
26
Te se mjere ograničavanja moraju međutim primjenjivati tako da se osobama čija su sredstva zamrznuta ne uskraćuje učinkovit pristup pravosuđu (vidjeti, u tom smislu, presudu od 12. lipnja 2014., Peftiev, C‑314/13, Zb., EU:C:2014:1645, t. 26.), osobito kad je riječ o osporavanju zakonitosti akata kojima su nametnute te iste mjere ograničavanja.
27
Tako je Sud u presudi Peftiev, t. 26. supra (EU:C:2014:1645, t. 25.), odlučio da, kada odlučuje o zahtjevu za odobravanje izuzeća iz članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 765/2006, nadležno nacionalno tijelo ne raspolaže neograničenom diskrecijskom ovlasti, već svoje ovlasti mora izvršavati poštujući prava iz članka 47. drugog stavka druge rečenice Povelje o temeljnim pravima, koji predviđa da svatko ima mogućnost da bude savjetovan, branjen i zastupan. U tom pogledu, potrebno je podsjetiti da je, prema članku 19. trećem stavku Statuta Suda Europske unije i članku 43. stavku 1. prvom podstavku Poslovnika Općeg suda, zastupanje odvjetnika nužno za podnošenje tužbe čiji je predmet osporavanje zakonitosti mjera ograničavanja.
28
Kada je riječ o kriterijima koje nadležno nacionalno tijelo mora uzeti u obzir kada odlučuje o zahtjevu za odobravanje izuzeća na temelju članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 765/2006, potrebno je istaknuti da odredba predviđa ograničenja u pogledu uporabe sredstava jer se ona mogu koristiti isključivo za plaćanje opravdanih honorara i za naknadu troškova pružanja pravnih usluga. U tom kontekstu, nadležno nacionalno tijelo može kontrolirati korištenje oslobođenih sredstava, utvrđujući uvjete koje smatra primjerenima da bi se zajamčilo da cilj predviđene sankcije ne bude ugrožen, te da odobreno izuzeće ne bude zloupotrijebljeno (vidjeti, u tom smislu, presudu Peftiev, t. 26. supra, EU:C:2014:1645, t. 32. i 33.).
29
Dok se u presudi Peftiev, t. 26. supra (EU:C:2014:1645), glavni postupak pred nacionalnim sucem odnosi na zahtjev za oslobađanje sredstava osoba obuhvaćenih mjerama ograničavanja, kako bi te osobe mogle platiti svoje odvjetnike, u ovom predmetu, odobravanje besplatne pravne pomoći znači da se troškovi odvjetnika podmiruju iz blagajne Općeg suda.
30
S obzirom na prethodno navedeno valja utvrditi da bi odbijanje predmetnog zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć, samo zbog razloga što podnositelj nije podnio odobrenje nadležnog tijela predviđeno u članku 3. stavku 1. Uredbe br. 765/2006, iako zahtjev za besplatnu pravnu pomoć ispunjava uvjete predviđene Poslovnikom, koji su navedeni u gornjoj točki 14., predstavljalo povredu temeljnog prava kao što je pravo na djelotvoran pravni lijek.
31
Nadalje, kad je riječ o jamstvima predviđenima za postizanje ciljeva Uredbe br. 765/2006, valja napomenuti da nijedan mehanizam Unije ne omogućava nadležnim nacionalnim tijelima ni da ispitaju je li odobravanje besplatne pravne pomoći Općeg suda potrebno za osiguravanje učinkovitog pristupa pravosuđu, što je pitanje koje potpada samo u ocjenu Općeg suda, ni da nadziru njegovo korištenje nužnih sredstava s tim u vezi, kao ni da, napokon, u odnosu na Opći sud odrede uvjete kako bi se zajamčilo da se cilj određene sankcije ne zanemaruje.
32
Prema tome, kako bi se u ovom slučaju omogućila usklađena primjena Poslovnika i Uredbe br. 765/2006, valja utvrditi da je Opći sud istodobno dužan, s jedne strane, odobriti besplatnu pravnu pomoć svakom podnositelju zahtjeva navedenom u Prilogu I. potonje uredbe koji ispunjava uvjete previđene člankom 94. i sljedećima Poslovnika, čime se omogućuje postizanje svrhe tog propisa, i, s druge strane, uvjeriti se da će besplatna pravna pomoć biti korištena isključivo za pokrivanje troškova odvjetnika podnositelja zahtjeva i da cilj određene mjere ograničavanja, kako je određen u članku 2. stavku 2. Uredbe br. 765/2006, neće biti ugrožen.
33
S tim u vezi, valja dodati da odredbe Poslovnika u ovom slučaju omogućuju Općem sudu da osigura, a da nije potrebno tražiti od podnositelja zahtjeva da podnese odobrenje nadležnog tijela, da će besplatna pravna pomoć biti korištena samo za pokrivanje troškova odvjetnika podnositelja zahtjeva.
34
S jedne strane, u članku 94. stavku 1. Poslovnika, kao troškovi koji se podmiruju iz blagajne Općeg suda spomenuti su samo troškovi odvjetnika.
35
S druge strane, u skladu s člankom 96. stavkom 3. trećim podstavkom Poslovnika, Opći sud se u rješenju o odobrenju besplatne pravne pomoći može, a da prethodno ne odredi njezin iznos, ograničiti na to da navede najviši iznos koji troškovi i nagrade za rad odvjetnika načelno ne mogu prijeći. Opći sud tako ima mogućnost, prema članku 97. stavku 2. Poslovnika, a posteriori izračunati iznos koji je nužan za pokrivanje troškova odvjetnika kada, na temelju odluke kojom se završava postupak, korisnik besplatne pravne pomoći mora snositi vlastite troškove. U tom pogledu, može uzeti u obzir težinu izvršenog rada određenog odvjetnika i na temelju dokaza koje je on podnio, broj sati koje je stvarno utrošio, kao i razne troškove kojima je bio izložen.
36
Nadalje, ustaljena je praksa da Opći sud tako izračunani iznos isplaćuje izravno određenom odvjetniku, tako da podnositelj zahtjeva ne može zloupotrijebiti besplatnu pravnu pomoć koristeći je u druge svrhe osim onih za koje je bila odobrena (vidjeti, u tom pogledu, također rješenje od 2. rujna 2009., Ayadi/Vijeće, C‑403/06 P, EU:C:2009:496, t. 21.). Što se tiče odvjetnika, on prema odredbama Uredbe br. 765/2006 ne smije podnositelju zahtjeva ustupiti dio ili cijeli iznos naknade koji mu je odobren, na isti način na koji mu je zabranjeno, općenito, staviti mu na raspolaganje financijska sredstva ili gospodarske izvore.
37
S obzirom na prethodno navedeno, u ovom slučaju valja odobriti traženu besplatnu pravnu pomoć, unatoč nepostojanju izuzeća odobrenog na temelju članka 3. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 765/2006, uzimajući u obzir odredbe potrebne kako bi se osiguralo da se besplatna pravna pomoć ne zloupotrebljuje.
38
Zaključno, uzimajući u obzir prirodu spora, njegovu važnost s pravnog gledišta kao i predvidivu težinu predmeta i predvidiv opseg posla koji će postupak predstavljati za stranke, odmah valja odrediti, u skladu s člankom 96. stavkom 3. trećim podstavkom Poslovnika, da troškovi i nagrade za rad odvjetnika određenog za zastupanje interesa podnositelja zahtjeva tijekom postupka koji se predlaže pokrenuti načelno ne mogu prijeći iznos od 6.000 eura za cijeli postupak.
39
Ti troškovi i nagrade za rad isplaćuju se izravno A. Kolosovskom i odredit će se na temelju detaljnog izvještaja o troškovima koji se podnosi Općem sudu.
Slijedom navedenoga,
OPĆI SUD (prvo prošireno vijeće)
rješava:
1.
Odobrava se besplatna pravna pomoć DD‑u.
2.
A. Kolosovski određuje se kao odvjetnik za zastupanje DD‑a u predmetu T‑228/12.
3.
Troškovi i nagrade za rad A. Kolosovskog izravno mu se isplaćuju i odredit će se na temelju detaljnog izvještaja o troškovima koji se podnosi Općem sudu na kraju postupka, ali načelno ne mogu prijeći najviši iznos od 6.000 eura.
U Luxembourgu, 10. studenoga 2014.
Tajnik
E. Coulon
Predsjednik
H. Kanninen
( *1 ) Jezik postupka: engleski.
Full & Egal Universal Law Academy