24.11.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 421/6
Presuda Suda (treće vijeće) od 17. rujna 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tartu Ringkonnakohus – Estonija) – AS Baltic Agro protiv Maksu- ja Tolliameti Ida maksu- ja tollikeskus
(Predmet C-3/13) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Antidamping - Uredba (EZ) br. 661/2008 - Konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije - Uvjeti za izuzeće - Članak 3. stavak 1. - Prvi nezavisni kupac u Uniji - Kupnja gnojiva od amonijevog nitrata preko posredničkog društva - Puštanje robe - Zahtjev za poništavanje carinskih deklaracija - Odluka 2008/577/EZ - Carinski zakonik - Članci 66. i 220. - Greška - Uredba (EEZ) br. 2454/93 - Članak 251. - Naknadna provjera))
2014/C 421/08
Jezik postupka: estonski
Sud koji je uputio zahtjev
Tartu Ringkonnakohus
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: AS Baltic Agro
Tuženik: Maksu- ja Tolliameti Ida maksu- ja tollikeskus
Izreka
1.
Članak 3. stavak 1. Uredbe Vijeća (EU) br. 661/2008 od 8. srpnja 2008. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz amonijevog nitrata podrijetlom iz Rusije nakon revizije nakon isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. i parcijalne privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 384/96 treba tumačiti na način da se društvo sa sjedištem u državi članici koje je kupilo amonijev nitrat podrijetlom iz Rusije preko posredničkog društva koje također ima sjedište u državi članici s ciljem njegovog uvoza u Uniju ne može smatrati prvim nezavisnim kupcem u Uniji u smislu te odredbe te stoga nema pravo na izuzeće od konačne antidampinške pristojbe koju Uredba br. 661/2008 predviđa za taj amonijev nitrat.
2.
Članak 66. i članak 220. stavak 2. točku (b) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1791/2006 od 20. studenoga 2006., trebaju se tumačiti na način da im nije protivno to da carinsko tijelo provede naknadno knjiženje antidampinške pristojbe kad su, kao u okolnostima iz glavnog postupka, zahtjevi za poništavanje carinskih deklaracija podneseni zbog toga što je u njima pogrešno naznačen primatelj, a carinsko je tijelo takve deklaracije prihvatilo ili provelo provjeru nakon zaprimanja spomenutih zahtjeva.
3.
Članak 66. Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 1791/2006, i članak 251. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 312/2009 od 16. travnja 2009., u skladu su s temeljnim pravom na jednakost pred zakonom iz članka 20. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, u slučaju kad, u okviru zajedničke carinske tarife iz članaka 28. i 31. UFEU-a, spomenute odredbe Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 1791/2006, i Uredbe br. 2454/93, kako je izmijenjena Uredbom br. 312/2009, ne dopuštaju da se pogrešna carinska deklaracija poništi na zahtjev i time dodijeli pravo na izuzeće od antidampinške pristojbe primatelju koji bi, da do te greške nije došlo, imao pravo na to izuzeće.
(1) SL C 63, 2.3.2013.
Full & Egal Universal Law Academy