17.11.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 409/10
Presuda Suda (peto vijeće) od 11. rujna 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Oberster Gerichtshof – Austrija) – A protiv B i dr.
(Predmet C-112/13) (1)
((Članak 267. UFEU-a - Nacionalni ustav - Incidentalni postupak za obveznu ocjenu ustavnosti - Ispitivanje usklađenosti nacionalnog zakona i s pravom Unije i s nacionalnim ustavom - Nadležnost i izvršenje odluka u građanskim i trgovačkim stvarima - Nepostojanje domicila ili poznatog mjesta boravišta tuženika na području države članice - Ugovorena nadležnost u slučaju tuženikovog upuštanja u postupak - Privremeni zastupnik odsutnog tuženika))
2014/C 409/14
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Oberster Gerichtshof
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: A
Tuženici: B, C, D, E, F, G, H
Izreka
1.
Pravo Unije i osobito članak 267. UFEU-a treba tumačiti na način da su mu protivni nacionalni propisi, poput onog u pitanju u glavnom postupku, prema kojem su redovni sudovi koji odlučuju povodom žalbe ili u zadnjem stupnju dužni, kada ocijene da je nacionalni zakon protivan članku 47. Povelje, u okviru postupka u tijeku pred njima postaviti ustavnom sudu zahtjev za opće ukidanje zakona umjesto da ga samo izuzmu od primjene u predmetnom slučaju, u mjeri u kojoj prioritetni karakter tog postupka za posljedicu ima spriječenost nacionalnih sudova, kako prije podnošenja takvog zahtjeva nacionalnom sudu nadležnom za ocjenu ustavnosti zakona tako i, ovisno o slučaju, nakon odluke tog suda o navedenom zahtjevu, da ostvare svoje pravo ili ispune svoju obvezu da Sudu upute prethodna pitanja. S druge strane, pravo Unije i osobito članak 267. UFEU-a treba tumačiti na način da mu nije protivan takav propis ako spomenuti redovni sudovi ostaju slobodni:
—
u kojoj god fazi postupka to smatrali primjerenim, čak i na kraju incidentalnog postupka za ocjenu ustavnosti, uputiti Sudu bilo koje prethodno pitanje koje smatraju potrebnim,
—
usvojiti sve mjere potrebne kako bi se osigurala privremena sudska zaštita prava koja proizlaze iz pravnog poretka Unije i
—
izuzeti od primjene, na kraju takvog incidentalnog postupka, nacionalnu zakonsku odredbu ako je smatraju protivnom pravu Unije.
Na sudu je koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku da provjeri može li se nacionalni propis u pitanju u glavnom postupku tumačiti u skladu s tim zahtjevima prava Unije.
2.
Članak 24. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, čitan u svjetlu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da, kada nacionalni sud, u skladu s nacionalnim pravom, postavlja privremenog zastupnika odsutnom tuženiku kojem tužba kojom se pokreće postupak nije dostavljena zato što se ne može utvrditi gdje boravi, upuštanje u postupak privremenog zastupnika odsutnog tuženika nema isti učinak kao upuštanje tuženika u postupak u smislu članka 24. te uredbe, čime se zasniva međunarodna nadležnost tog suda.
(1) SL C 226, 3.8.2013.
Full & Egal Universal Law Academy