5.5.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 135/16
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 13. ožujka 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Commissione Tributaria Regionale di Mestre – Venezia – Italija) – Società Italiana Commercio e Servizi srl, u likvidaciji (SICES) i dr. protiv Agenzia Dogane Ufficio delle Dogane di Venezia
(Predmet C-155/13) (1)
((Poljoprivreda - Uredba (EZ) br. 341/2007 - Članak 6. stavak 4. - Carinske kvote - Češnjak kineskog podrijetla - Uvozne dozvole - Neprenosivost prava koja proizlaze iz određenih uvoznih dozvola - Zaobilaženje - Zloporaba prava))
2014/C 135/17
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Commissione Tributaria Regionale di Mestre – Venezia
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: Società Italiana Commercio e Servizi srl, u likvidaciji (SICES), Agrima KG D. Gritsch Herbert & Gritsch Michael & Co., Agricola Lusia srl, Romagnoli Fratelli SpA, Agrimediterranea srl, Francesco Parini, Duoccio srl, Centro di Assistenza Doganale Triveneto Service srl, Novafruit srl, Evergreen Fruit Promotion srl
Tuženik: Agenzia Dogane Ufficio delle Dogane di Venezia
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku – Commissione Tributaria Regionale di Mestre-Venezia – Tumačenje članka 6. Uredbe Komisije (EZ) br. 341/2007 od 29. ožujka 2007. o otvaranju i predviđanju upravljanja carinskim kvotama te uvođenju sustava uvoznih dozvola i potvrda o podrijetlu za češnjak i druge poljoprivredne proizvode uvezene iz trećih zemalja (SL L 90, str. 12.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 25., str. 197.) – Neprenosivost prava koja proizlaze iz dozvola „A” – Društva nositelji uvoznih dozvola koja su kupila, prije uvoza, kineski češnjak od društva koje nije nositelj tih dozvola i predmetni češnjak, nakon plaćanja carine, prodala tom istom društvu
Izreka
Članak 6. stavak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 341/2007 od 29. ožujka 2007. o otvaranju i predviđanju upravljanja carinskim kvotama te uvođenju sustava uvoznih dozvola i potvrda o podrijetlu za češnjak i druge poljoprivredne proizvode uvezene iz trećih zemalja treba tumačiti u smislu da mu u načelu nisu protivne radnje kojima uvoznik, nositelj uvoznih dozvola sa smanjenom stopom, kupuje robu izvan Unije od subjekta koji je ujedno tradicionalni uvoznik u smislu članka 4. stavka 2. te uredbe, ali je iscrpio svoje uvozne dozvole po smanjenoj stopi, a zatim mu istu robu prodaje nakon što je uveze u Uniju. Međutim, te radnje predstavljaju zloporabu prava ako su dogovorene u isključivom cilju korištenja povlaštene carinske stope. Provjera postojanja zloporabe zahtijeva od suda koji je uputio zahtjev da uzme u obzir sve činjenice i okolnosti slučaja, uključujući trgovačke aktivnosti prije i poslije predmetnog uvoza.
(1) SL C 178, 22.6.2013.
Full & Egal Universal Law Academy