15.9.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 315/15
Presuda Suda (drugo vijeće) od 10. srpnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Ireland – Irska) – Ewaen Fred Ogieriakhi protiv Minister for Justice and Equality, Irska, Attorney General, An Post
(Predmet C-244/13) (1)
((Prethodni postupak - Direktiva 2004/38/EZ - Članak 16. stavak 2. - Pravo stalnog boravišta članova obitelji građanina Unije koji su državljani trećih država - Okončanje zajedničkog života bračnih drugova - Useljavanje s drugim partnerima neposredno nakon okončanja zajedničkog života, a tijekom razdoblja neprekinutog petogodišnjeg boravka - Uredba (EEZ) br. 1612/68 - Članak 10. stavak 3. - Pretpostavke - Povreda prava Unije države članice - Ispitivanje naravi predmetne povrede - Nužnost upućivanja prethodnog pitanja))
2014/C 315/22
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
High Court of Ireland
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Ewaen Fred Ogieriakhi
Tuženici: Minister for Justice and Equality, Irska, Attorney General, An Post
Izreka
1.
Članak 16. stavak 2. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, treba tumačiti na način da državljanin treće države – koji je tijekom neprekinutog razdoblja od pet godina koje prethodi datumu prijenosa Direktive boravio u državi članici kao bračni drug građanina Unije koji je bio zaposlen u istoj državi članici – jest stekao pravo stalnog boravišta iz navedene odredbe, iako su se tijekom tog razdoblja bračni drugovi odlučili razdvojiti te su započeli živjeti s drugim partnerima, pri čemu nekretninu za stanovanje u kojoj je spomenuti državljanin treće države živio od tog trenutka više nije ni pribavljao niti mu stavljao na raspolaganje bračni drug koji je građanin Unije.
2.
Činjenicu da je – u okviru tužbe za naknadu štete zbog povrede prava Unije – nacionalni sud smatrao nužnim uputiti zahtjev za prethodnu odluku o pravu Unije o kojem je riječ u glavnom postupku ne treba smatrati odlučujućim čimbenikom pri utvrđivanju postojanja očite povrede prava Unije države članice.
(1) SL C 189, 29.6.2013.
Full & Egal Universal Law Academy