4.8.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 253/11
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 5. lipnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio High Court of Ireland – Irska) – I protiv Health Service Executive
(Predmet C-255/13) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna sigurnost - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Članak 19. stavak 1. i članak 20. stavci 1. i 2. - Uredba (EZ) br. 987/2009 - Članak 11. - Državljanin države članice osiguran u državi boravišta - Nastup teške i iznenadne bolesti tijekom odmora u drugoj državi članici - Osoba primorana ostati u toj drugoj državi jedanaest godina zbog svoje bolesti i dostupnosti specijalističke zdravstvene skrbi u blizini mjesta gdje živi - Davanja u naravi u toj drugoj državi - Pojmovi, boravišta' i, privremenog boravišta'))
2014/C 253/14
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
High Court of Ireland
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: I
Tuženik: Health Service Executive
Predmet
Zahtjev za prethodnu odluku – High Court of Ireland – Tumačenje članka 19. stavka 1. i članka 20. stavka 1. i 2. Uredbe (EZ) 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.) – Pojam „privremenog boravišta” u državi članici različitoj od nadležne države članice – Građanin države članice koji 11 godina boluje od teške bolesti koja se prvi put pojavila tijekom odmora u drugoj državi članici – Građanin koji je primoran ostati na državnom području druge države članice zbog svojeg zdravstvenog stanja
Izreka
Članak 1. točke (j) i (k) Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti treba tumačiti tako da za potrebe članka 19. stavka 1. i članka 20. stavaka 1. i 2. te uredbe, u slučaju državljanina Unije koji je boravio u prvoj državi članici, a razbolio se od teške i iznenadne bolesti tijekom odmora u drugoj državi članici i primoran je ostati jedanaest godina u toj potonjoj državi zbog te bolesti i dostupnosti specijalističke zdravstvene skrbi u blizini mjesta gdje živi, za tog državljanina treba smatrati da ima „privremeno boravište” u toj drugoj državi članici jer se uobičajeno središte njegovih interesa nalazi u prvoj državi članici. Na nacionalnom sudu je da utvrdi uobičajeno središte interesa tog državljanina ocjenjujući sve relevantne činjenice i uzimajući u obzir njegovu volju, kakva proizlazi iz tih činjenica, pri čemu sama okolnost da je navedeni državljanin ostao u drugoj državi članici tijekom dugog razdoblja nije sama za sebe dovoljna da se smatra da boravi u toj državi.
(1) SL C 189, 29.6.2013.
Full & Egal Universal Law Academy