8.12.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 439/11
Presuda Suda (peto vijeće) od 9. listopada 2014. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio l’Administrativen sad – Varna – Bugarska) – Traum EOOD protiv Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” Varna pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite
(Predmet C-492/13) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Oporezivanje - PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Članak 138. stavak 1. - Porezna oslobođenja za transakcije unutar Zajednice - Stjecatelj koji nije identificiran u svrhu PDV-a - Obveza prodavatelja da utvrdi vjerodostojnost potpisa stjecatelja ili njegovog zastupnika - Načela proporcionalnosti, pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja - Izravan učinak))
(2014/C 439/15)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Administrativen sad – Varna
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Traum EOOD
Tuženik: Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” Varna pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite
Izreka
1.
Članak 138. stavak 1. i članak 139. stavak 1. drugi podstavak Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2010/88/EU od 7. prosinca 2010., treba tumačiti na način da su protivni tome da, u okolnostima poput onih u glavnom postupku, porezna uprava države članice odbija dodijeliti pravo na izuzeće od poreza na dodanu vrijednost na temelju isporuke unutar Zajednice zbog toga što stjecatelj nije bio identificiran u svrhu tog poreza u drugoj državi članici i zbog toga što dobavljač nije dokazao ni vjerodostojnost potpisa na dokumentima podnesenima u prilog svojoj prijavi isporuke za koju tvrdi da je izuzeta niti da je osoba koja je potpisala te dokumente u ime stjecatelja bila ovlaštena istoga zastupati, iako su dokazi koji opravdavaju pravo na izuzeće koje je podnio dobavljač u prilog svojoj prijavi bili u skladu s popisom dokumenata koje treba predati toj poreznoj upravi, koji je propisan nacionalnim pravom, i koje je ona najprije prihvatila kao dokaze koji opravdavaju pravo na izuzeće, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.
2.
Članak 138. stavak 1. Direktive 2006/112, kako je izmijenjena Direktivom 2010/88, treba tumačiti na način da ima izravan učinak, tako da se na njega mogu pozvati porezni obveznici pred nacionalnim sudovima protiv države kako bi dobili izuzeće od poreza na dodanu vrijednost na temelju isporuke unutar Zajednice.
(1) SL C 344, 23.11.2013.
Full & Egal Universal Law Academy