21.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 311/6
Presuda Suda (prvo vijeće) od 16. srpnja 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Diageo Brands BV protiv Simiramida-04 EOOD
(Predmet C-681/13) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Priznavanje i izvršenje sudskih odluka - Razlozi za odbijanje - Povreda javnog poretka države u kojoj se zahtijeva priznanje - Sudska odluka suda druge države članice koja je protivna pravu Unije o žigovima - Direktiva 2004/48/EZ - Provedba prava intelektualnog vlasništva - Sudski troškovi))
(2015/C 311/07)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
Hoge Raad der Nederlanden
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Diageo Brands BV
Tuženik: Simiramida-04 EOOD
Izreka
1.
Članak 34. točku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da činjenica da je odluka donesena u državi članici u suprotnosti s pravom Unije ne opravdava nepriznavanje te odluke u drugoj državi članici zato što je njome povrijeđen javni poredak potonje države jer navedena pogreška koja se tiče prava ne predstavlja očitu povredu pravnog pravila za koje se u pravnom poretku Unije, a stoga i u pravnom poretku države članice u kojoj se zahtijeva priznanje, smatra da ima ključni značaj ili prava koje je priznato kao temeljno pravo u tim pravnim poredcima. To nije slučaj s pogreškom koja utječe na primjenu odredbe poput članka 5. stavka 3. Direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima, kako je izmijenjena Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992.
Prilikom provjere eventualnog postojanja očite povrede javnog poretka države u kojoj se zahtijeva priznanje, sud te države treba uzeti u obzir činjenicu da pravni subjekti u toj državi članici trebaju koristiti sva raspoloživa pravna sredstva kako bi se unaprijed spriječila takva povreda, osim ako posebne okolnosti previše otežavaju ili onemogućuju korištenje pravnih sredstava u državi članici podrijetla.
2.
Članak 14. Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da se primjenjuje na sudske troškove koji su strankama nastali u okviru tužbe za naknadu štete koja je u državi članici podnesena radi naknade štete nastale zapljenom izvršenom u drugoj državi članici, čiji je cilj bio spriječiti povredu prava intelektualnog vlasništva, kad se u okviru te tužbe postavlja pitanje priznanja odluke donesene u toj drugoj državi članici u kojoj se utvrđuje neopravdanost te zapljene.
(1) SL C 71, 8. 3. 2014.
Full & Egal Universal Law Academy