MIŠLJENJE NEZAVISNOG ODVJETNIKA
NIILA JÄÄSKINENA
od 17. srpnja 2014. ( 1 )
Predmet C‑422/13
Landesamt für Landwirtschaft, Umwelt und ländliche Räume des Landes Schleswig‑Holstein
protiv
Ute Wree
(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Schleswig‑Holsteinisches Oberverwaltungsgericht (Njemačka))
„Zahtjev za prethodnu odluku — Zajednička poljoprivredna politika — Program jedinstvenih plaćanja — Uredba (EZ) br. 73/2009 — Članak 34. — Pojam ‚trajnog pašnjaka’ — Zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada koje je u fazi održavanja nakon zatvaranja — Pojam ‚korištenja pretežito za obavljanje poljoprivredne aktivnosti’ u slučaju miješanog korištenja poljoprivredne površine“
I – Uvod
1.
Primjena uređenja jedinstvenog plaćanja pretpostavlja, među ostalim, „prihvatljive hektare“, kako su definirani člankom 34. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 73/2009 ( 2 ).
2.
Ovaj predmet otvara dva pitanja o tome jesu li površine o kojima je riječ u glavnom postupku „prihvatljivi hektari“ za potporu, tj.:
—
Može li pojam „trajnih pašnjaka“ ( 3 ), kao element definicije pojma „poljoprivredne površine“ ( 4 ), uključivati pokrovni sloj odlagališta otpada koje je u fazi održavanja nakon zatvaranja (u daljnjem tekstu: sporne površine)?
—
Kad se „poljoprivredna površina“ također upotrebljava za aktivnosti koje nisu poljoprivredne, kako valja tumačiti zahtjev da se ona mora „pretežito koristiti za obavljanje poljoprivredne aktivnosti“ ( 5 ), kojemu je podvrgnuta prihvatljivost površina o kojima je riječ?
3.
Ta pitanja u biti proizlaze iz zahtjeva za prethodnu odluku koji je uputio Schleswig‑Holsteinisches Oberverwaltungsgericht (viši upravni sud iz Schleswig‑Holsteina, Njemačka) u okviru spora između Ute Wree i Landesamta für Landwirtschaft, Umwelt und ländliche Räume des Landes Schleswig‑Holstein (regionalni ured za poljoprivredu, okoliš i ruralna područja u Landu Schleswig‑Holsteinu, u daljnjem tekstu: Landesamt), u pogledu uzimanja u obzir kao prihvatljivih površina za potporu površine koja čini zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada koje je u fazi održavanja nakon zatvaranja.
4.
U okviru ovog predmeta Sud je tako pozvan izjasniti se o središnjim pojmovima poljoprivrednog prava, poput pojma poljoprivredne aktivnosti, kvalifikacije kao poljoprivredne površine i utvrđivanja prihvatljivih hektara za potporu kao i „pretežito“ korištenje površine poljoprivrednog gospodarstva za obavljanje poljoprivredne aktivnosti. Prije svega, primjećujem da se zahtjev za prethodnu odluku odnosi isključivo na uvjete programa jedinstvenih plaćanja uz isključenje svih ostalih razmatranja, poput onih u vezi s javnim zdravljem, sigurnošću hrane ili drugih.
II – Pravni okvir
A – Uredba br. 73/2009
5.
Uvodna izjava 7. Uredbe br. 73/2009 glasi kako slijedi:
„Uredbom [Vijeća] (EZ) br. 1782/2003 [od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima i o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL L 270, str. 1.)] prepoznat je pozitivan učinak trajnih pašnjaka na okoliš. Potrebno je zadržati mjere iz te Uredbe kojima se potiče očuvanje postojećih trajnih pašnjaka od njihove masovne prenamjene u obradivo zemljište.“
6.
U skladu s člankom 2. točkama (c) i (h) Uredbe br. 73/2009, primjenjuju se sljedeće definicije:
„(c)
,poljoprivredna aktivnost' znači proizvodnja, uzgoj ili sadnja poljoprivrednih proizvoda, uključujući žetvu/berbu, mužnju, uzgoj stoke i držanje stoke radi uzgoja, ili održavanje zemljišta u dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima, kako je utvrđeno člankom 6.;
[…]
(h)
‚poljoprivredna površina’ znači bilo koja površina koja se koristi kao obradivo zemljište, trajni pašnjak ili trajni nasad.“
7.
Članak 34. Uredbe br. 73/2009, koji se nalazi u glavi III., naslovljenoj „Program jedinstvenih plaćanja“, propisuje:
„1. Potpora u okviru programa jedinstvenih plaćanja dodjeljuje se poljoprivrednicima nakon aktiviranja prava na plaćanje po prihvatljivom hektaru. Aktiviranjem se prava na plaćanje ostvaruje pravo na isplatu utvrđenih iznosa.
2. Za potrebe ove glave ‚prihvatljivi hektar’ znači:
(a)
bilo koju poljoprivrednu površinu na gospodarstvu te bilo koju površinu zasađenu kulturama kratkih ophodnji (oznaka KN ex 0602 90 41) koje se koriste za obavljanje poljoprivredne aktivnosti ili, ako se površina koristi i za nepoljoprivredne aktivnosti, koje se pretežito koriste za obavljanje poljoprivredne aktivnosti [...]
[…]“
B – Uredba br. 1120/2009
8.
Uredba br. 1120/2009 ( 6 ) utvrđuje detaljna pravila za provedbu programa jedinstvenih plaćanja predviđenog u glavi III. Uredbe br. 73/2009.
9.
Članak 2. točka (c) Uredbe br. 1120/2009 glasi:
„Za potrebe glave III. Uredbe (EZ) br. 73/2009 i za potrebe ove Uredbe koriste se sljedeće definicije:
[…]
(c)
,trajni pašnjak' znači zemljište koje se koristi za uzgoj trave ili drugog zeljastog krmnog bilja, prirodnog (samoniklog) ili uzgojenog (zasijanog), koje nije uključeno u plodored na gospodarstvu pet ili više godina, osim površina koje se drže na ugaru […]; u tom smislu ,trave ili drugo zeljasto krmno bilje' znači sve zeljasto bilje koje tradicionalno raste na prirodnim pašnjacima ili je uključeno u mješavinama sjemenja za pašnjake ili livade u državi članici (bez obzira koriste li se za ispašu ili ne) […]“
10.
U skladu s člankom 9. Uredbe br. 1120/2009:
„Prema članku 34. stavka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 73/2009 poljoprivredna površina gospodarstva također se koristi za nepoljoprivredne djelatnosti, te se ta površina smatra površinom koja se koristi pretežno za poljoprivredne djelatnosti ako se ta poljoprivredna djelatnost može obavljati bez znatnih poteškoća izazvanih intenzitetom, prirodom, trajanjem i vremenskim rasporedom nepoljoprivredne djelatnosti.
Države članice utvrđuju kriterije za provedbu prvog podstavka na svojem državnom području.“
III – Glavni postupak, prethodno pitanje i postupak pred Sudom
11.
Uta Wree je veterinarka i vodi farmu ovaca. Na njoj uzgaja ovce i janjad za klanje. Njezina stada pasu na različitim zelenim površinama smještenima na područjima okrugâ Nordfriesland i Schleswig‑Flensburg.
12.
Te pašnjake, među ostalim, čine zelene površine koje prekrivaju odlagalište otpada Ahrenshöft u okrugu Nordfriesland i odlagalište otpada Schleswig‑Haferteich u okrugu Schleswig‑Flensburg (u daljnjem tekstu zajedno nazvani odlagališta otpada). Na obama nadzemnim odlagalištima završena je faza odlaganja otpada. Odlagalište Ahrenshöft još je u fazi zatvaranja i treba uskoro ući u fazu održavanja nakon zatvaranja, dok je odlagalište Schleswig‑Haferteich već u fazi održavanja nakon zatvaranja. Ističem da se zahtjev za prethodnu odluku odnosi samo na taj drugi slučaj, iako je u njemu opisana i situacija odlagališta otpada Ahrenshöft.
13.
U skladu s ugovorima koje je U. Wree sklopila s operaterima tih dvaju odlagališta otpada njoj se bez naplate odobrava ispaša njezinih stada na pašnjacima koje čine dvije zelene površine koje pokrivaju ta dva odlagališta otpada.
14.
Jedinstvenim zahtjevom od 11. svibnja 2010. godine U. Wree je zatražila od Landesamta dodjelu jedinstvenog plaćanja za 2010. godinu. Landesamt je odbio taj zahtjev. U. Wree prijavila je prihvatljivu površinu od 25,5098 hektara, uključujući zelene površine na odlagalištima otpada. Prema mišljenju Landesamta, prihvatljiva površina iznosila je samo 5,7243 hektara, a ostale površine nisu bile upisane u registar poljoprivrednih čestica. Prema mišljenju Landesamta, potonje površine nisu površine koje se koriste za obavljanje poljoprivredne aktivnosti.
15.
U. Wree podnijela je upravni prigovor protiv te odluke. Istaknula je da površine na odlagalištima otpada koristi kao pašnjake za uzgoj ovaca te da određene dijelove tih površina poravnava i kosi. Usto je u prilog svojem prigovoru tvrdila da cjelokupna površina tih odlagališta može služiti za ispašu ovaca bez ograničenja.
16.
Odlukom od 31. ožujka 2011. Landesamt je odbio prigovor U. Wree kao neosnovan. U prilog svojoj odluci Landesamt je istaknuo da površine iz tužiteljičina zahtjeva nisu obradive poljoprivredne površine u smislu Uredbe br. 73/2009, nego zatvorena odlagališta u smislu Uredbe o odlagalištima (Deponieverordnung) ( 7 ).
17.
U. Wree je 15. travnja 2011. podnijela tužbu protiv te odluke Schleswig‑Holsteinisches Verwaltungsgerichtu (upravni sud u Schleswig‑Holsteinu). U prilog svojoj tužbi istaknula je, među ostalim, da se za sporne površine ne može smatrati da je njihovo glavno korištenje kao zatvorenih odlagališta otpada jer je tu riječ o stanju, a ne o korištenju. Nasuprot tomu, Landesamt ističe da je glavno korištenje tih površina kao odlagališta koja su u fazi održavanja nakon zatvaranja i da radi stabilnosti odlagališta te površine mogu pod nadzorom služiti ispaši ovaca. Prema mišljenju Landesamta, operateri odlagališta otpada sporne površine bez naplate su dali na raspolaganje U. Wree kako bi se u biti spriječio nastanak štetnih bioloških procesa koji utječu na stabilnost odlagališta otpada.
18.
Presudom od 19. siječnja 2012. Schleswig‑Holsteinisches Verwaltungsgericht prihvatio je tužbu U. Wree. Presudio je da ona ima pravo na jedinstveno plaćanje za 2010. i da površine odlagališta otpada treba uzeti u obzir za izračun potpore. Landesamt je podnio žalbu protiv te odluke sudu koji je uputio zahtjev.
19.
Budući da rješenje spora u glavnom postupku ovisi o tumačenju prava Unije, Schleswig‑Holsteinisches Oberverwaltungsgericht odlučio je odlukom od 15. srpnja 2013. prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Je li riječ o poljoprivrednoj površini u smislu članka 34. stavka 2. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 i kada se ona koristi u poljoprivredne svrhe (ispaša radi uzgoja ovaca), ali ta površina čini pokrovni sloj odlagališta otpada koje je u fazi održavanja nakon zatvaranja?“
20.
Pisana očitovanja podnijeli su U. Wree, Landesamt, danska vlada i Europska komisija. Rasprava nije održana.
IV – Analiza
A – Uvodna očitovanja
21.
Kako bi se odgovorilo na prethodno pitanje, valja pojedinačno ispitati pojam poljoprivredne aktivnosti, kvalifikaciju kao poljoprivredne površine i utvrđivanje prihvatljivih hektara kao i korištenje poljoprivredne površine poljoprivrednog gospodarstva „pretežito“ za obavljanje poljoprivredne aktivnosti.
B – Pojam poljoprivredne aktivnosti u ovom slučaju
22.
Landesamt tvrdi da korištenje površine kao zelenog pokrovnog sloja odlagališta otpada koje je u fazi održavanja nakon zatvaranja nije poljoprivredno korištenje, nego upravljanje otpadom. Korištenje te površine kao pašnjaka sredstvo je koje ispunjava ciljeve tog korištenja.
23.
Međutim, čini se da Landesamt i Komisija priznaju da površine također služe poljoprivrednom korištenju jer U. Wree svoja stada vodi na ispašu na spornim površinama s ciljem stjecanja dobiti.
24.
Sud koji je uputio zahtjev ne pita Sud izričito znači li činjenica da U. Wree vodi svoja stada na ispašu na pašnjake koji čine zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada to da aktivnost U. Wree treba kvalificirati kao „poljoprivrednu aktivnost“ u smislu članka 2. točke (c) Uredbe br. 73/2009.
25.
Smatram da svejedno vrijedi da ispaša stada na površinama koje čine zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada može za sebe biti poljoprivredna aktivnost jer se ta aktivnost sastoji od „uzgoja stoke i držanja stoke radi uzgoja“ u smislu članka 2. točke (c) Uredbe br. 73/2009, za razliku od primjerice aktivnosti kojima cilj nije stjecanje dobiti.
26.
Nasuprot tomu, ne smatram da se aktivnost koja se sastoji od ispaše stada na pašnjacima koje čine zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada može smatrati „održavanjem zemljišta u dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima“ u smislu članka 2. točke (c) Uredbe br. 73/2009. Stoga u tom aspektu dijelim mišljenje Landesamta prema kojemu, iako se faza održavanja nakon zatvaranja također odnosi na zaštitu okoliša, ipak nije riječ o „održavanju zemljišta u dobrim poljoprivrednim i okolišnim uvjetima“, koje, u skladu s člankom 2. točkom (c) Uredbe br. 73/2009, također čini poljoprivrednu aktivnost.
27.
Prema mojem mišljenju, to mora biti slučaj jer je teško prihvatiti da mjesto bivšeg odlagališta otpada – čak i u fazi održavanja nakon zatvaranja – ispunjava pretpostavku dobrih poljoprivrednih uvjeta iz članka 2. točke (c) Uredbe br. 73/2009 ( 8 ). Mjesta čiji se dobri poljoprivredni uvjeti mogu jednostavno održati ne zahtijevaju toliki nadzor, s obzirom na zaštitu zdravlja, kao odlagališta otpada o kojima je riječ.
28.
Usto, kao što to pravilno navodi Komisija, tumačenje pojma poljoprivredne površine podrazumijeva utvrđivanje mogu li se površine o kojima je riječ kvalificirati kao „zemljište“ s obzirom na to da definicija trajnih pašnjaka iz članka 2. točke (c) Uredbe br. 1120/2009 spominje taj pojam, ili je potrebno, naprotiv, zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada smatrati „građevinom“. Naime, poput Komisije i ja smatram da pašnjak mora biti samo po sebi zemljište i da građevina ili zgrada ne može zadovoljiti definiciju pašnjaka ( 9 ).
29.
U svojim pisanim očitovanjima U. Wree ističe da se nepropusni sloj u užem smislu nalazi iznad sloja za drenažu plina i sloja za poravnanje. Prema mišljenju U. Wree, on se sastoji od dvaju elemenata, tj. od mineralnog sloja i geomembrane. U nižem sloju odlagališta otpada mineralni sloj je od trisoplasta, tj. od mješavine pijeska, bentonita i polimera. U višem sloju odlagališta otpada mineralni sloj sastoji se od 50 centimetara gline.
30.
Odlagališta otpada tako su pokrivena različitim slojevima. Iako je na odlagališta otpada navezen zeleni pokrovni sloj, on ipak sadrži elemente prisutne u prirodnom tlu, tj. pijesak i glinu. Prema mojem mišljenju iz toga slijedi da ne treba smatrati da cjelokupno nasuto zemljište nužno treba smatrati dijelom građevine. Naprotiv, ništa se ne protivi tomu da se zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada smatra zemljištem jer on upravo ima za funkciju biti što je bliže prirodnoj površini pokrivenoj travom i drugim zeljastim krmnim biljem. Također, u slučaju površina koje se nalaze uz autocestu, one su rezultat nasipanja, ali se ne razlikuju od prirodnih površina nakon nanošenja zelenog pokrovnog sloja. Nije sporno da su te površine obuhvaćene pojmom zemljišta. Stoga smatram da se zeleni pokrovni sloj odlagališta otpada pravno može smatrati zemljištem.
C – Kvalifikacija kao poljoprivredna površina i utvrđivanje „prihvatljivih hektara “
31.
Iz članka 34. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 73/2009 proizlazi da „prihvatljivi hektar“ nedvojbeno čini dio poljoprivredne površine. Kao što je to već zaključio nezavisni odvjetnik Mazák, izraz „prihvatljivi hektar [za potporu]“ označava sva obradiva zemljišta i trajne površine ‐ osim površina prekrivenih trajnim kulturama i šumama ‐ koji su namijenjeni obavljanju poljoprivredne aktivnosti ( 10 ).
32.
Usto, u skladu s tumačenjem koje je dao Sud, krajobrazni elementi kao što su riječne obale, putovi i jarci načelno se ne mogu uzeti u obzir radi određivanja površine za koju se može dodijeliti potpora ( 11 ).
33.
Nasuprot tomu, trajni pašnjak jest poljoprivredna površina. U tom smislu upućujem na članak 2. Uredbe br. 1120/2009, u skladu s kojim trajni pašnjak znači „zemljište koje se koristi za uzgoj trave ili drugog zeljastog krmnog bilja, prirodnog (samoniklog) ili uzgojenog (zasijanog), koje nije uključeno u plodored na gospodarstvu pet ili više godina, osim površina koje se drže na ugaru […]; u tom smislu ‚trave ili drugo zeljasto krmno bilje’ znači sve zeljasto bilje koje tradicionalno raste na prirodnim pašnjacima ili je uključeno u mješavinama sjemenja za pašnjake ili livade u državi članici (bez obzira na to koriste li se za ispašu ili ne)“.
34.
U presudi Landkreis Bad Dürkheim ( 12 ) Sud je tumačio članak 44. stavak 2. Uredbe 1782/2003, čiji je opseg isti onome članka 34. Uredbe br. 73/2009. Sud je odlučio da kvalifikacija„poljoprivredna zemljišta“ ili „trajni pašnjaci“, i posljedično „poljoprivredno zemljište“, ovisi o stvarnom korištenju zemljišta o kojima je riječ (moje isticanje) ( 13 ).
35.
Međutim, prema mojem mišljenju, ni kvalifikacija spornih površina s obzirom na pojam pašnjaka ni njihovo stvarno korištenje u tu svrhu ne može se ozbiljno osporiti u ovom slučaju.
D – Korištenje površine poljoprivrednog gospodarstva pretežito za obavljanje poljoprivredne aktivnosti
36.
Članak 9. Uredbe br. 1120/2009 precizira pod kojim se uvjetima poljoprivredna površina gospodarstva koja se također koristi za aktivnosti koje nisu poljoprivredne ipak može smatrati „pretežito“ korištena za obavljanje poljoprivredne aktivnosti za potrebe primjene članka 34. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 73/2009. Prema članku 9. prvom stavku Uredbe br. 1120/2009, to je slučaj „ako se ta poljoprivredna djelatnost može obavljati bez znatnih poteškoća izazvanih intenzitetom, prirodom, trajanjem i vremenskim rasporedom nepoljoprivredne djelatnosti“. U skladu s drugim stavkom tog članka 9., države članice utvrđuju kriterije za provedbu prvog stavka na svojem državnom području.
37.
U ovom predmetu valja dakle istražiti izazivaju li postupci u vezi s fazom održavanja nakon zatvaranja odlagališta otpada znatne poteškoće za obavljanje poljoprivredne aktivnosti zbog njihova intenziteta, prirode, trajanja i vremenskog rasporeda.
38.
Prema mojem mišljenju, objektivne značajke površine i aktivnosti odlučujuće su za analizu može li se za površinu smatrati da se koristi za obavljanje poljoprivredne aktivnosti i izazivaju li nepoljoprivredne aktivnosti „znatne“ poteškoće za obavljanje poljoprivredne aktivnosti. Subjektivno mišljenje poljoprivrednika ne može biti odlučujuće, kao što to ne bez razloga ističe danska vlada. Nadalje, u određenim slučajevima objektive značajke površine ili aktivnosti mogu stvarno biti znatna poteškoća za obavljanje poljoprivredne aktivnosti ( 14 ).
39.
Na nacionalnom je sudu da provjeri postoje li za poljoprivrednu aktivnost koju obavlja U. Wree znatne poteškoće zbog prirode nepoljoprivredne aktivnosti, koja se sastoji od konkretnih mjera u vezi s fazom zatvaranja i fazom održavanja nakon zatvaranja odlagališta otpada. Korištenje spornih površina kao pokrovni sloj bivših odlagališta otpada samo za sebe nije odlučujuće. Nasuprot tomu, riječ je o analizi aktivnosti koje provode njihovi upravitelji kako bi ispunili obveze koje proizlaze iz odredaba prava Unije i nacionalnih odredaba o odlagalištima otpada ( 15 ).
40.
Zaključno usto ističem da se u presudi Landkreis Bad Dürkheim ( 16 ) Sud također bavio pojmom održavanja i zaključio da on ne podrazumijeva „postojanje u korist poljoprivredniku ovlasti neograničenog raspolaganja na površini o kojoj je riječ u okviru njezina korištenja za obavljanje poljoprivredne aktivnosti“. Zaključio je, naprotiv, da „poljoprivrednik u pogledu te površine mora raspolagati dovoljnom autonomijom za obavljanje svoje poljoprivredne aktivnosti, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja“ ( 17 ). Smatram da se taj kriterij dovoljne autonomije može mutatis mutandis upotrijebiti za ocjenu izazivaju li druge aktivnosti znatne poteškoće za poljoprivredne aktivnosti.
41.
Stoga Sudu predlažem da na prethodno pitanje odgovori tako da članak 34. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 73/2009 treba tumačiti na način da se površina poput one iz glavnog postupka smatra poljoprivrednom površinom u smislu te odredbe ako se ispaša radi uzgoja ovaca na njoj može obavljati bez znatnih poteškoća zbog mjera potrebnih za održavanje bivšeg odlagališta otpada. Na nacionalnom je sudu da provjeri je li to doista slučaj.
V – Zaključak
42.
S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da Schleswig‑Holsteinisches Oberverwaltungsgerichtu odgovori na sljedeći način:
Površinu prekrivenu travom i drugim zeljastim krmnim biljem koje čini pokrovni sloj odlagališta otpada koje je u fazi održavanja nakon zatvaranja i koje služi i za ispašu radi uzgoja ovaca treba smatrati poljoprivrednom površinom u smislu članka 34. stavka 2. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003, ako se ta aktivnost na njoj može obavljati bez znatnih poteškoća zbog mjera potrebnih za održavanje bivšeg odlagališta otpada. Na nacionalnom je sudu da provjeri je li to doista slučaj.
( 1 ) Izvorni jezik: francuski
( 2 ) Uredba Vijeća od 19. siječnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za programe izravne potpore za poljoprivrednike u okviru zajedničke poljoprivredne politike i utvrđivanju određenih programa potpore za poljoprivrednike, o izmjeni uredaba (EZ) br. 1290/2005, (EZ) br. 247/2006, (EZ) br. 378/2007 i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1782/2003 (SL L 30, str. 16. i ispravak SL 2010., L 43, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 19., str. 199.)
( 3 ) Vidjeti članak 2. točku (c) Uredbe Komisije (EZ) br. 1120/2009 od 29. listopada 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu programa jedinstvenih plaćanja predviđenog u glavi III. Uredbe br. 73/2009 (SL L 316, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 167.).
( 4 ) Vidjeti članak 34. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 73/2009.
( 5 ) Vidjeti članak 9. Uredbe br. 1120/2009.
( 6 ) Vidjeti bilješku 3.
( 7 ) Uredba od 27. travnja 2009. (BGBl. 2009. I, str. 900.)
( 8 ) Podsjećam na to da su sporna mjesta na raspolaganju U. Wree bez naplate.
( 9 ) Komisija kao primjer situacija u kojima nije riječ o „zemljištu“ spominje slučaj pašnjaka smještenih na krovu kuća.
( 10 ) Mišljenje u predmetu Landkreis Bad Dürkheim (C‑61/09, EU:C:2010:265, t. 23.)
( 11 ) Presuda Vonk Noordegraaf (C‑105/13, EU:C:2014:1126, t. 47.)
( 12 ) C‑61/09, EU:C:2010:606, t. 36. do 37.
( 13 ) U toj presudi Sud je također naveo da okolnost da zemljišne čestice koje se stvarno koriste kao obradivo zemljište ili trajni pašnjaci služe uglavnom za zaštitu prirode i očuvanje krajolika ne može biti prepreka da se te čestice kvalificiraju kao poljoprivredna površina (točka 38.).
( 14 ) Moguće je primjerice da je pašnjak uz autoceste ili zračne luke pokriven zelenilom podvrgnut sigurnosnim ograničenjima, poput onih da poljoprivrednik izgubi svaku samostalnost u pogledu vremenskog rasporeda ili pristupa tim pašnjacima, tako da nepoljoprivredne aktivnosti izazivaju znatne poteškoće u obavljanju poljoprivredne aktivnosti.
( 15 ) U skladu s člankom 3. stavkom 10. Zakona o promicanju recikliranja i jamčenju ekološkog uklanjanja otpada (Gesetz zur Förderung der Kreislaufwirtschaft und Sicherung der umweltverträglichen Beseitigung von Abfällen (Kreislaufwirtschafts- und Abfallgesetz)) od 27. rujna 1994. (BGBl. 1994 I, str. 2705.) odlagališta su objekti ili instalacije za uklanjanje otpada. Ona u svakom slučaju zadržavaju tu kvalifikaciju tako dugo dok ostaju podvrgnuta obvezi održavanja nakon zatvaranja ili pravilima sigurnosti.
( 16 ) EU:C:2010:606, t. 61.
( 17 ) Ibidem (t. 62.)
Full & Egal Universal Law Academy