7.9.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 260/28
Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Satakunnan käräjäoikeus (Finska) 12. srpnja 2013. — Sähköalojen ammattiliitto ry protiv Elektrobudowa Spolka Akcyjna
(Predmet C-396/13)
2013/C 260/67
Jezik postupka: finski
Sud koji je postavio prethodna pitanja
Satakunnan käräjäoikeus
Stranke u glavnom postupku
Tužitelj: Sähköalojen ammattiliitto ry
Tuženik: Elektrobudowa Spolka Akcyjna
Prethodna pitanja
1.1.
Može li se sindikat koji djeluje u interesu radnika izravno pozivati na članak 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije kao neposredan izvor prava pružatelju usluge iz druge države članice u situaciji kad je odredba za koju se tvrdi da je protivna članku 47. (članak 84. poljskog Zakonika o radu) isključivo nacionalna odredba?
1.2.
Proizlazi li u sudskom postupku o dospjelim tražbinama u državi obavljanja posla u smislu Direktive 96/71/EZ (1) iz prava Unije — posebno iz načela djelotvorne sudske zaštite sadržanog u članku 47. Povelje o temeljnim pravima Unije te članku 5. drugom podstavku i članku 6. navedene direktive, zajedno sa slobodom sindikalnog udruživanja zajamčenom člankom 12. Povelje o temeljnim pravima — da nacionalni sud ne smije primijeniti odredbu radnog prava države podrijetla radnika koja zabranjuje ustup tražbina za plaće sindikatu u državi obavljanja posla kako bi taj sindikat osigurao njihovu naplatu, dok odgovarajuća odredba države obavljanja posla dopušta ustup dospjele tražbine za plaću radi osiguranja njezine naplate, a tako i prijenos svojstva osobe koja ima postupovnu sposobnost, sindikatu u kojem su svi radnici koji su ustupili tražbine s ciljem naplate članovi?
1.3.
Treba li odredbe Protokola (br. 30) Ugovora iz Lisabona tumačiti na način da ih i nacionalni sudovi koji se ne nalaze u Poljskoj ili Ujedinjenom Kraljevstvu moraju uzimati u obzir ako predmetni spor predstavlja usku vezu s Poljskom i osobito ako je pravo mjerodavno za ugovore o radu poljsko pravo? Drugim riječima, je li poljsko-britanski protokol zapreka finskom sudu da proglasi da su poljski zakoni ili drugi propisi, praksa ili upravne mjere protivni načelima, slobodama i temeljnim pravima koje proklamira Povelja o temeljnim pravima Europske unije?
1.4.
S obzirom na članak 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, treba li članak 14. stavak 2. Uredbe Rim I tumačiti na način da zabranjuje primjenu propisa države članice koji zabranjuje ustup tražbina i prava koji proizlaze iz radnog odnosa?
1.5.
Treba li članak 14. stavak 2. Uredbe Rim I tumačiti na način da je mjerodavno pravo za ustup tražbina koje proizlaze iz ugovora o radu mjerodavno pravo i za predmetni ugovor o radu na temelju Uredbe Rim I, neovisno o tome imaju li odredbe nekog drugog prava također utjecaj na sadržaj pojedinačnog prava na koje se poziva?
1.6.
S obzirom na članke 56. i 57. UFEU-a, treba li članak 3. Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da pojam minimalne plaće obuhvaća osnovnu plaću po satu prema klasifikaciji po platnim skupinama, zajamčenu plaću za rad plaćen po učinku, naknadu za godišnji odmor, fiksne dnevnice i naknadu prijevoza na posao, kako su ti radni uvjeti određeni u kolektivnom ugovoru opće primjene koji proizlazi iz Priloga Direktivi?
1.6.1.
Treba li članke 56. [i 57.] UFEU-a i/ili članak 3. Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da su zapreka državama članicama da, kao državama primateljicama kako ih se naziva u nacionalnom propisu (kolektivnom ugovoru opće primjene), pružateljima usluga iz drugih država članica uvedu obvezu isplate naknade za prijevoz i dnevnica radnicima upućenim na njihovo državno područje, uzimajući u obzir činjenicu da se prema predmetnom nacionalnom propisu za svakog upućenog radnika smatra da radi u režimu profesionalnog premještaja tijekom cijelog trajanja premještaja, što mu istovremeno stvara pravo i na naknadu prijevoza i na dnevnice?
1.6.2.
Treba li članke 56. i 57. UFEU-a i/ili članak 3. Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da nacionalnom sudu ne dopuštaju odbijanje priznanja podjele radnika na platne razrede koje je trgovačko društvo iz druge države članice utvrdilo i primjenjuje u svojoj državi podrijetla, ako je izvršena takva podjela?
1.6.3.
Treba li članke 56. i 57. UFEU-a i/ili članak 3. Direktive 96/71/EZ tumačiti na način da dopuštaju poslodavcu iz druge države članice valjano, i za sud države obavljanja posla obvezujuće, određivanje klasifikacije radnika u platne skupine u situaciji u kojoj je kolektivni ugovor opće primjene u državi obavljanja posla zahtijevao uvođenje drukčije klasifikacije po platnim skupinama s gledišta krajnjeg rezultata ili država članica primateljica u koju su radnici pružatelja usluga iz druge države članice bili upućeni može naložiti pružatelju usluga poštivanje odredbe o kriterijima za klasifikaciju radnika u platne kategorije?
1.6.4.
Treba li, u okviru tumačenja članka 3. Direktive 96/71/EZ, s obzirom na članke 56. i 57. UFEU-a, naknadu troškova smještaja koju poslodavcu nalažu odredbe kolektivnog ugovora navedenog u pitanju 1.6 i bonove za hranu podijeljene na temelju ugovora o radu pružatelja usluga iz druge države članice, smatrati naknadama troškova nastalim zbog upućivanja ili oni spadaju pod pojam minimalne plaće u smislu članka 3. stavka 1. Direktive?
1.6.5.
Mogu li se članak 3. Direktive 96/71/EZ i članci 56. i 57. UFEU-a tumačiti na način da se kolektivni ugovor opće primjene države obavljanja posla treba smatrati opravdanim zbog zahtjeva javnog poretka u okviru tumačenja pitanja naknade za rad plaćen po učinku, naknade prijevoza i dnevnice?
(1) Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.).
Full & Egal Universal Law Academy