26.10.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 313/9
Žalba koju je 1. kolovoza 2013. podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) donesene 17. svibnja 2013. u predmetu T-146/09: Parker ITR Srl i Parker-Hannifin Corp protiv Komisije
(Predmet C-434/13 P)
2013/C 313/17
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: S. Noë,V. Bottka, R. Sauer, agenti)
Druge stranke u postupku: Parker ITR Srl, Parker-Hannifin Corp.
Žalitelj od Suda zahtijeva da:
—
ukine presudu u dijelu u kojem poništava odluku i preinačuje novčanu kaznu;
—
u cijelosti odbaci tužbu pred Općim sudom;
—
naloži tužiteljima da u potpunosti snose troškove ovog i prvostupanjskog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija iznosi dva žalbena razloga i zahtijeva djelomično ukidanje presude u dijelu u kojem poništava odluku u predmetu COMP/39.406 — morska crijeva i preinačuje novčanu kaznu.
1.
U prvom žalbenom razlogu navodi se da je Opći sud počinio pravnu pogrešku zanemarivši ili pogrešno primijenivši, s jedne strane, sudsku praksu o ekonomskoj sukcesiji unutar grupe i, s druge strane, sudsku praksu o prijenosu odgovornosti između društava sljednika. Razmatranjem prijenosa imovine s ITR-a na Parker ITR (koji se tada zvao ITR Rubber) (unutar Saiag grupe) i narednog posla o udjelima (prijenos udjela u Parker ITR-u sa Saiaga na Parker Hanifin) zajedno, Opći sud pogrešno presumira postojanje prijenosa spornog poduzeća između grupa sa Saiaga na Parker-Hannifin. Opći sud griješi procjenjujući ekonomski kontinuitet samo kao mogući prijenos odgovornosti između neovisnih društava Saiag i Parker-Hannifin jer zanemaruje već izvršenu ekonomsku sukcesiju unutar grupe prema Parker ITR-u. S obzirom na to, presuda počiva na subjektivnim namjerama, točnije na činjenici da je uključivanje poduzeća morskih crijeva u Parker ITR bilo dio plana o prodaji udjela toga društva kćeri trećoj osobi. Međutim, postojanje takvih namjera stranaka nije prepreka primjeni sudske prakse o ekonomskoj sukcesiji unutar grupe (C-204/00 P Aalborg, C-280/06 ETI, C-511/11 P Versalis, T-43/02 Jungbunzlauer i T-405/06 te spojeni predmeti C-201/09 P i C-216/09 P ArcelorMittal), prema kojoj se ekonomska sukcesija odvija u trenutku prijenosa unutar grupe utoliko što postoje „strukturne poveznice“ između prenositelja (ovdje: Saiag/ITR) i primatelja (ovdje: Parker ITR). Štoviše, postoji pravna razlika između prijenosa imovine i prijenosa pravne osobnosti. U potonjem slučaju, preneseni subjekt sam će snositi odgovornost za sve povrede prije prijenosa, što može uključivati i odgovornost kao ekonomskog sljednika za imovinu koja je prenesena na subjekt, a koja je u dano vrijeme još uvijek bila dijelom društva koje je u kršenju. Činjenica da su i drugi pravni subjekti u društvu mogli odgovarati (iako u ovom slučaju nisu bili novčano kažnjeni) nije valjan razlog za isključivanje odgovornosti prenesenog društva kćeri Parker ITR kao ekonomskog sljednika.
2.
Drugi žalbeni razlog sastoji se u tome da je, u kontekstu izvršavanja svoje neograničene nadležnosti, Opći sud djelovao ultra petita i nezakonito smanjio povećanje kazne zbog trajanja u iznosu od 100 000 eura za društvo majku Parker Hannifin. Parker-Hannifin (ili Parker ITR) nije osporio ni stvarno trajanje njegovog sudjelovanja u kršenju niti pripadajući faktor trajanja u izračunu novčane kazne. Iako je Parker-Hannifin uspješno osporio otegotnu okolnost za vodstvo, za koju je Opći sud prilagodio kaznu, to ne bi smjelo otvoriti mogućnost Općem sudu da, čak i kada izvršava svoju neograničenu nadležnost, izmijeni druge značajke novčane kazne (ovdje: faktor trajanja) koje tužitelj nije osporavao.
Full & Egal Universal Law Academy