19.10.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 304/7
Žalba od 6. kolovoza 2013. koju je podnio Riccardo Nencini protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 4. lipnja 2013. u predmetu T-431/10, Nencini protiv Europskog parlamenta
(Predmet C-447/13 P)
2013/C 304/13
Jezik postupka: talijanski
Stranke
Žalitelj: Riccardo Nencini (zastupnik: M. Chiti, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europski parlament
Zahtjevi
—
Ukinuti presudu koju je donio Opći sud Europske unije 4. lipnja 2013. u spojenim predmetima T-431/10 i T-560/10, Nencini protiv Europskog parlamenta, nakon utvrđenja, ukoliko je potrebno, nezakonitosti/nevaljanosti članka 85.b Uredbe Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 (1) od 23. prosinca 2002., i članka 73.a Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (2) od 25. lipnja 2002., te preinačiti spomenutu presudu prihvaćanjem žalbenih razloga iznesenih pred Općim sudom Europske unije, a koji se odnose na nezakonitost akata pobijanih u prvom stupnju;
—
podredno, u slučaju da se nalog M. Nenciniu za povrat osporenog iznosa potvrdi, ponovno pravično izračunati — nakon ukidanja i preinake pobijane presude — predmetne iznose ili poslati spis u Glavno tajništvo Europskog parlamenta radi novog pravičnog utvrđivanja spornog iznosa;
—
ukinuti presudu u dijelu koji se odnosi na troškove, i posljedično, preinačiti na način da Parlament snosi troškove u predmetima T-431/10 i T-560/10 ili da ih nadoknadi;
—
u svakom slučaju, naložiti Europskom parlamentu snošenje troškova iz žalbenog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Kao prvo, žalitelj tvrdi da su povrijeđena pravila o zastari i načela pravne sigurnosti, učinkovitosti i razuma. Opći sud odbio je zahtjeve tužitelja smatrajući da rokovi zastare teku od dostave odluke o povratu i dugovanju, iako je prošlo 11 godina od prestanka parlamentarnih dužnosti M. Nencinija.
Kao drugo, žalitelj navodi pogrešnu primjenu prava u vezi kršenja raspravnog načela i učinkovitosti zaštite, s obzirom na to da su elementi na kojima se odluka temelji djelomično različiti od onih koji su prethodno bili osporeni.
Kao treće, navodi pogrešnu primjenu Pravilnika o troškovima i naknadama zastupnika u Parlamentu („Pravilnik PEAM”) u pogledu osporenih iznosa naknada putnih troškova i osporenih troškova tajništva. Posebice navodi da je, s jedne strane, pojam „boravište” nepravilno protumačen s obzirom na to da ne može poistovjetiti s pojmom formalnog „prebivališta”; s druge strane, nepostojanje nezakonitosti iz raznih kutova gledišta, kao i proturječnost u viđenju nemogućnosti navođenja svih imena korisnika troškova tajništva kao puke formalne nepravilnosti, a koja se ne bi mogla ispraviti s obzirom na zbunjujuća pravila koja su bila na snazi u to vrijeme.
Kao četvrto, žalba se temelji na kršenju načela proporcionalnosti u izračunu iznosa koji treba biti vraćen. Nalog za plaćanje punog iznosa bio bi neprimjeren.
Napokon, žalitelj se žali na pogrešku u izračunu troškova koje M. Nancini duguje. Troškove žalbe na prvu odluku, koja je zatim povučena, uzrokovalo je pogrešno ponašanje suprotne stranke koja je k tome priznala tu nepravilnost — nakon dostave prve tužbe — zamjenom odluke drugom tužbom na talijanskom jeziku.
(1) Uredba Komisije (EZ, Euratom) br. 2342/2002 od 23. prosinca 2002. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Zajednica; SL L 357, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 3., str. 7.).
(2) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 od 25. lipnja 2002. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na opći proračun Europskih zajednica; SL L 248, str. 1.
Full & Egal Universal Law Academy