23.11.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 344/42
Žalba od 12. kolovoza 2013. koju je podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 30. svibnja 2013. u predmetu T-454/10: Associazione Nazionale degli Industriali delle Conserve Alimentari Vegetali (Anicav), Agrupación Española de Fabricantes de Conservas Vegetales (Agrucon) protiv Europske komisije
(Predmet C-457/13 P)
2013/C 344/73
Jezik postupka: engleski
Stranke
Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Marcoulli, K. Skelly, agenti)
Druge stranke u postupku: Associazione Nazionale degli Industriali delle Conserve Alimentari Vegetali (Anicav), Agrupación Española de Fabricantes de Conservas Vegetales (Agrucon), Associazione Italiana Industrie Prodotti Alimentari (AIIPA), Confederazione Cooperative Italiane
Žalbeni zahtjevi
Žalitelj traži od Suda da:
—
ukine u cijelosti presudu Općeg suda,
—
presudi u ovom predmetu na način da proglasi tužbe u predmetima T-454/10 i T-482/11 nedopuštenima ili neosnovanima,
—
naloži tužiteljima u prvostupanjskom postupku snošenje troškova tog postupka kao i troškova ovog žalbenog postupka,
Ukoliko Sud odluči potvrditi presudu Općeg suda, Komisija traži od Suda da:
—
održi na snazi kao konačne učinke drugog podstavka članka 52. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1580/2007 (1) i članka 50. stavka 3. Provedbene uredbe 543/2011 (2) kao i članka 60. stavka 7. potonje uredbe, u dijelu u kojem se odnose na plaćanja izvršena proizvođačkim organizacijama u skladu s navedenim odredbama do 15. listopada godine u kojoj Sud donese presudu ili budućeg datuma nakon toga koji Sud smatra primjerenim u odnosu na plaćanja koja se odnose na operativne programe odobrene prije 30. svibnja 2013.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Komisija u ovom postupku traži od Suda da ukine osporavanu presudu Općeg suda, da presudi u ovoj stvari na način da proglasi tužbe u predmetima T-454/10 i T-482/11 nedopuštenima i/ili neosnovanima te da naloži tužiteljima u prvostupanjskom postupku snošenje troškova tog postupka kao i troškova ovog žalbenog postupka.
Ova žalba proizlazi iz postupka koji su pokrenuli tužitelji radi poništenja (i) članka 52. stavka 2. i Priloga VIII. Uredbi Komisije (EZ) br. 1580/2007 i (ii) poništenja članka 50. stavka 3. i članka 60. stavka 7. Uredbe Komisije br. 543/2011.
Tužitelji u prvostupanjskom postupku su bili prerađivači voća i povrća koji su tvrdili da navedene odredbe neizravno dozvoljavaju da Unija financira određene prerađivačke aktivnosti proizvođačkih organizacija.
Opći sud je ocijenio da je tužba dopuštena. Opći sud je zauzeo stav da je dodjela potpore proizvođačkim organizacijama, koje su ili same prerađivale svoje proizvode ili su ih treći subjekti prerađivali za njih, predstavljala potporu za prerađivačke aktivnosti koja je bila izvan dosega Uredbe o jedinstvenom ZOT-u (3). Dodatno, Opći je sud smatrao da Komisija nije bila ovlaštena dodijeliti potporu na štetu prerađivača koji nisu članovi proizvođačke organizacije i u korist proizvođačkih organizacija u mjeri u kojoj se bave prerađivačkim aktivnostima.
Komisija navodi da je u donošenju ovih zaključaka Opći sud napravio tri pogreške.
Kao prvo, Komisija navodi da je Opći sud pogriješio ocijenivši da su aktivnosti tužitelja dopuštene. Komisija navodi da predmetne mjere predstavljaju regulatorne mjere opće primjene koje zahtijevaju da države članice donesu provedbene mjere da bi se proizvodili pravni učinci. Dodatno, Komisija navodi da je Opći sud pogriješio u dijelu u kojem je ocijenio da se predmetne mjere izravno odnose na tužitelje. Pri donošenju ovog zaključka Opći sud je zaključio da je položaj tužiteljâ isti kao i položaj konkurenata primatelja državne potpore. Komisija navodi da je Opći sud pogrešno donio ovaj zaključak.
Vezano za bit spora, Komisija navodi da Opći sud nije pravilno protumačio odredbe Uredbe o jedinstvenom ZOT-u i posebice da je krivo ocijenio marginu diskrecije za usvajanje provedbenih pravila za Uredbu o jedinstvenom ZOT-u koju je Vijeće ostavilo Komisiji.
Na posljetku, Komisija navodi da je Opći sud pogrešno protumačio načelo nediskriminacije kako bi se primjenjivalo na obrasce za pružanje financijske potpore prema Uredbi o jedinstvenom ZOT-u.
U slučaju da Sud odluči odbiti tužbu, Komisija traži od Suda da iskoristi mogućnost koju ima na temelju članka 264. UFEU-a i odgodi učinke presude do 15. listopada u godini njenog donošenja presude. Komisija traži takvu naredbu kako bi osigurala da će se učinci te presude jednako primijeniti na sve proizvođačke organizacije te da neće dovesti do nepotrebnih teškoća za navedene organizacije.
(1) Uredba Komisije (EZ) br. 1580/2007 od 21. prosinca 2007. o utvrđivanju provedbenih propisa uredaba Vijeća (EZ) br. 2200/96, (EZ) br. 2201/96 i (EZ) br. 1182/2007 u sektoru voća i povrća (SL L 350, str. 1.).
(2) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 157, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 186.)
(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, str. 1.)
Full & Egal Universal Law Academy