16.11.2013
HR
Službeni list Europske unije
C 336/8
Žalba koju je podnio Industries Chimiques du Fluor (ICF) 27. kolovoza 2013. protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) donesene 18. lipnja 2013. u predmetu T-406/08, Industries Chimiques du Fluor (ICF) protiv Komisije
(Predmet C-467/13 P)
2013/C 336/18
Jezik postupka: francuski
Stranke
Žalitelj: Industries Chimiques du Fluor (ICF) (zastupnici: P. Wytinck, D. Gillet, odvjetnici)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Žalbeni zahtjevi
—
ukinuti presudu Općeg suda od 18. lipnja 2013. donesenu u predmetu T-406/08, Industries Chimiques du Fluor (ICF) protiv Europske komisije, te, ukoliko Sud smatra da raspolaže s dovoljno podataka da sam donese odluku o predmetu spora, ukinuti kaznu od 1 700 000 eura koja je pobijanom odlukom izrečena ICF-u, ili barem smanjiti njezin iznos;
—
podredno, ukinuti presudu Općeg suda i vratiti predmet Općem sudu;
—
naložiti Komisiji snošenje svih troškova žalbenog postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog žalbi žalitelj iznosi tri žalbena razloga.
Kao prvi žalbeni razlog, žalitelj navodi da je Opći sud povrijedio pravo, ili da je u najmanju ruku počinio materijalnu pogrešku prilikom utvrđivanja činjenica, ili pogrešku prilikom ocjene istih, zaključivši da činjenica da se osporena odluka Komisije temelji na dokumentima koji nisu bili navedeni u obavijesti o prigovorima, ne predstavlja povredu prava na obranu niti povredu članka 27. Uredbe (EZ) br.1/2003 (1).
Žalitelj također smatra da je Opći sud povrijedio pravo ocijenivši da smanjenje broja počinitelja povrede od strane Komisije između obavijesti o prigovorima i donošenja pobijane odluke nije naškodilo interesima žalitelja, niti je povrijedilo njegova prava na obranu, utoliko što mu nije dana prilika da se izjasni o tom smanjenju prije donošenja pobijane odluke.
Kao drugi žalbeni razlog, žalitelj navodi povredu članka 23. Uredbe (EZ) br. 1/2003. Tvrdi naime da je Opći sud pogrešno protumačio stavak 18. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni, tumačeći izraz „ukupna vrijednost prihoda od prodaje robe ili usluga na koje se povreda odnosi” na način da označava ukupnu vrijednost svih prihoda od prodaje poduzeća koja su počinila povredu, a ne samo ukupnu vrijednost prihoda od prodaje na tom tržištu.
Žalitelj također prigovara Općem sudu da nije obrazložio svoju presudu, time što nije na prikladan i zadovoljavajući način odgovorio na prigovore da je Komisija odstupila od svoje prakse prilikom određivanja iznosa kazne.
Kao treći žalbeni razlog, žalitelj ističe predugo trajanje postupka pred Općim sudom, čime je povrijeđen članak 47. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, iako je, prema njegovom mišljenju, riječ o jednostavnom predmetu s malim brojem dokumenata. Posljedično tome, žalitelj zahtijeva da se, u skladu s presudom Baustahlgewebe protiv Komisije (2), smanji iznos kazne koja mu je izrečena.
Žalitelj na kraju prigovara Općem sudu i povredu članka 31.Uredbe (EZ) br.1/2003. Napominje da Opći sud nije ispravno izvršio svoju neograničenu nadležnost, time što nije samostalno ocijenio niti obrazložio zbog čega je u predmetnom slučaju opravdano izricanje kazne. U tom smislu, žalitelj smatra da Opći sud nije odgovorio na različite argumente koje je on iznio tijekom postupka.
(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u (SL 2003 L1, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8. svezak 1., str.165.).
(2) Presuda od 17. prosinca 1998. Baustahlgewebe/Komisija, C-185/95 P, Receuil, str. I-8417.
Full & Egal Universal Law Academy