8.3.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 71/4
Žalba koju je 25. studenoga 2013. podnio Duravit AG i dr. protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013. donesene u predmetu T-364/10, Duravit AG i dr. protiv Europske komisije
(Predmet C-609/13 P)
2014/C 71/07
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelji: Duravit AG, Duravit SA, Duravit BeLux SPRL/BVBA (zastupnici: U. Soltész, i C. von Köckritz, odvjetnici)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vijeće Europske unije
Žalbeni zahtjev
Žalitelji od Suda zahtijevaju da:
1.
Ukine presudu Općeg suda (četvrto vijeće) od 16. rujna 2013. u predmetu T-364/10 u dijelu u kojem se odbija tužba žalitelja;
2.
U potpunosti poništi članak 1. stavak 1., članak 2. i članak 3. Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. u predmetu COMP/39.092 — kupaonska oprema, u skladu s člankom 263., stavkom 4. UFEU-a u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;
3.
Podredno (drugome žalbenom zahtjevu) poništi ili razumno smanji novčane kazne određene žaliteljima ranije navedenom odlukom;
4.
Dodatno podredno (drugome i trećem žalbenom zahtjevu) vrati predmet na ponovno suđenje Općem sudu kako bi mogao ponovno odlučivati u skladu s tumačenjem prava iz presude Suda;
5.
U svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova postupaka pred Općim sudom i Sudom.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti žalbe, žalitelji ističu šest žalbenih razloga.
Kao prvo, Opći sud je povrijedio članak 31. Uredbe br. 1/2003, presumpciju nevinosti i pravo na pravično suđenje (kombinirane odredbe članka 47. i članka 48. s člankom 52. stavkom 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (u daljnjem tekstu: Povelja) i članak 6. stavak 1. i 2. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Konvencija) jer je odbio provesti izrijekom zatraženu kontrolu pune nadležnosti pobijane odluke, jer je presumirao točnima Komisijina utvrđenja činjenica i prava i jer nije u dovoljnoj mjeri koristio vlastito ovlaštenje za određivanje novčanih kazni.
Kao drugo, Opći sud je povrijedio članak 263. UFEU-a, pravo na učinkoviti pravni lijek (članak 47., stavak 1. Povelje) i načelo jednakosti oružja nedovoljno provodeći kontrolu zakonitosti i prelazeći granice potonjeg na štetu žalitelja.
Kao treće, Opći sud je u više pogleda iskrivio sadržaj spisa i na način koji je mogao imati utjecaj na ishod spora te je povrijedio načela kojima se uređuje izvođenje dokaza.
Kao četvrto, Opći sud počinio je pogreške u postupku i povrijedio članak 48. stavak 2. Poslovnika, prava na obranu žalitelja, kao i njihovo pravo na pravično suđenje te načelo jednakosti oružja koristeći na njihovu štetu neupotrebljive i zakašnjele dokaze kao i razlog na koji se sa zakašnjenjem pozvala Komisija, te je pogrešno i bez dodatnog obrazloženja odbio sva izvođenja dokaza koja su žalitelji zatražili.
Kao peto, Opći sud je pogrešno primijenio članak 101. UFEU-a i nije ispunio svoju obvezu obrazlaganja utvrdivši da je Komisija s pravom prigovorila žaliteljima da su sudjelovali u jedinstvenoj povredi koja se odnosila na više proizvoda, sanitarne armature, vrata za kade i sanitarnu keramiku.
Kao šesto, Opći sud je pogrešno primijenio članak 101. UFEU-a uzimajući pogrešan kriterij za ocjenu razmjene informacija u cilju članka 101. stavka 1. UFEU-a, procijenivši da su se žalitelji trebali distancirati od diskusija koje su se vodile među poduzetnicima koji im nisu bili konkurenti i smatrajući da su navodni „pokušaji savjetovanja” unutar udruženja za više proizvoda prilikom određenih događanja činili povredu članka 101. UFEU-a.
Full & Egal Universal Law Academy