8.2.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 39/8
Žalba koju je 28. studenog 2013. podnio Orange, ranije France Télécom, protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) donesene 16. rujna 2013. u predmetu T-258/10, Orange protiv Komisije
(Predmet C-621/13 P)
2014/C 39/15
Jezik postupka: francuski
Stranke
Žalitelj: Orange, ranije France Télécom (zastupnici: H. Viaene i D. Gillet, odvjetnici)
Druge stranke u postupku: Europska komisija, Francuska Republika, Departman Hauts-de-Seine, Sequalum SAS
Žalbeni zahtjevi
—
Ukinuti presudu Općeg suda Europske unije od 16. rujna 2013. donesenu u predmetu T-258/10, Orange protiv Europske komisije i, ako Sud utvrdi da raspolaže svim podacima koji su mu potrebni da sâm donese konačnu odluku o meritumu predmeta, poništiti Odluku Komisije C(2009) 7426 final od 30. rujna 2009. o naknadi troškova prijenosa javnih ovlasti (PJO) za uvođenje i korištenje širokopojasne elektroničke komunikacijske mreže departmana Hauts-de-Seine (državna potpora N 331/2008 — Francuska);
—
Podredno, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;
—
Naložiti Komisiji, Departmanu i Sequalumu snošenje svih troškova postupka, osim troškova Republike Francuske;
—
Naznačiti da Francuska Republika snosi svoje troškove.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj žalbi, žalitelj ističe četiri žalbena razloga.
Kao prvo, žalitelj smatra da je Opći sud povrijedio obvezu obrazlaganja iz članka 36. i članka 53. stavka 1. Statuta Suda, jer je na nedostatan i proturječan način odlučio o tužbenom razlogu u pogledu nepostojanja tržišnih nedostataka. Žalitelj osobito zamjera Općem sudu to što je odbio njegov argument prema kojem se projekt THD 92 ne može kvalificirati kao usluga od općeg gospodarskog interesa, zbog nepostojanja tržišnih nedostataka koje proizlazi iz prisutnosti konkurentnih operatera koji nude istovrsne usluge.
Kao drugo, žalitelj Općem sudu prigovara da je pogrešno primijenio pravo prilikom utvrđivanja trenutka u kojem je trebalo ocijeniti postojanje takvih tržišnih nedostataka. Tako je, prema žalitelju, postojanje tih nedostataka trebalo ocijeniti u trenutku usvajanja mjere s ciljem njihova ublažavanja.
Kao treće, žalitelj Općem sudu zamjera da je pogrešno primijenio pravo prilikom tumačenja stavka 78. Smjernica (1) ocjenjujući da „detaljna analiza” kojoj treba podvrgnuti svaku namjeravanu državnu potporu u tradicionalnom crnom području ne podrazumijeva pokretanje formalnog istražnog postupka utvrđenog člankom 108. stavkom 2. UFEU-a.
Naposljetku, žalitelj smatra da je utvrđenje činjenica od strane Općeg suda prema kojem nema naknade za područja čija unutarnja povratna stopa iznosi između 9 i 10,63 % očito nepravilno. Pravni zaključci koji su izvedeni iz tog utvrđenja Općeg suda, i to onaj o nepostojanju prekomjernih naknada i, prema tome, o sukladnosti predmetnog projekta s trećim kriterijem iz sudske prakse u predmetu Altmark, stoga su, prema tuženiku, pogrešni.
(1) Priopćenje Komisije — Smjernice Zajednice o primjeni pravila o državnim potporama u odnosu na brzi razvoj širokopojasnih mreža (SL 2009, C 235, str. 7)
Full & Egal Universal Law Academy