8.3.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 71/9
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 17. prosinca 2013. uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) — VĮ „Indėlių ir investicijų draudimas” i Nemaniūnas
(Predmet C-671/13)
2014/C 71/16
Jezik postupka: litavski
Sud koji je uputio zahtjev
Lietuvos Aukščiausiasis Teismas
Stranke glavnog postupka
Žalitelji: VĮ „Indėlių ir investicijų draudimas” i Virgilijus Vidutis Nemaniūnas
Druge stranke u postupku: Vitoldas Guliavičius i AB bankas „Snoras” u stečaju
Prethodna pitanja
1.
Treba li članak 7. stavak 2. Direktive 94/19 (1), u vezi s točkom 12. Priloga I. toj direktivi, razumjeti i tumačiti u smislu da se, kada država članica isključi iz osiguranja deponente kreditne institucije koji su imatelji dužničkih vrijednosnih papira (potvrda o depozitu) koje je izdala ta institucija, to isključenje može primijeniti samo u slučaju kada gore navedene potvrde o depozitu imaju sve značajke financijskog instrumenta, u smislu Direktive 2004/39 (2) (uzimajući u obzir i druge mjere prava Europske unije, na primjer Uredbe (EZ) br. 25/2009 Europske središnje banke), inter alia prenosivost na sekundarnom financijskom tržištu?
2.
Treba li, ako mjerodavna država članica odluči prenijeti Direktive 94/19 i 97/9 (3) u nacionalno pravo tako da sheme za zaštitu deponenata i investitora budu uređene u istom pravnom aktu (zakonu), članak 7. stavak 2. Direktive 94/19, u vezi s točkom 12. Priloga I. toj direktivi, i članak 2. stavak 2. Direktive 97/9, na temelju članka 2. stavka 3. Direktive 97/9, razumjeti i tumačiti u smislu da se na nositelje potvrda o depozitu i obveznicama ne može ne primjenjivati nikakav sustav zaštite (jamstva) za potrebe navedenih direktiva?
3.
S obzirom na to da se, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, nijedan od mogućih sustava zaštite iz Direktiva 94/19 i 97/9 ne primjenjuje na nositelje potvrda o depozitu i obveznicama, izdanih od strane kreditne institucije:
(a)
jesu li članak 3. stavak 1., članak 7. stavak 1. (kako je izmijenjen Direktivom 2009/14) i članak 10. stavak 1. Direktive 94/19, u vezi s člankom 1. točkom 1. te direktive, koji definira pojam „depozita”, dovoljno jasni, precizni i bezuvjetni, te dodjeljuju li subjektivna prava, tako da se pojedinci mogu na njih pozivati pred nacionalnim sudom u prilog svojim zahtjevima za naknadu štete protiv osiguravatelja kojeg je osnovala država i koji je odgovoran za plaćanje te naknade?
(b)
jesu li članak 2. stavak 2. i članak 4 stavak 1. Direktive 97/9 dovoljno jasni, precizni i bezuvjetni, te dodjeljuju li subjektivna prava, tako da se pojedinci mogu na njih pozivati pred nacionalnim sudom u prilog svojim zahtjevima za naknadu štete protiv osiguravatelja kojeg je osnovala država i koji je odgovoran za plaćanje te naknade?
(c)
ako je odgovor na gore navedena pitanja (3.a) i 3.b)) potvrdan, koji od dva moguća sustava zaštite mora nacionalni sud izabrati za odlučivanje o sporu između pojedinaca i kreditne institucije, koji uključuje sudjelovanje osiguravatelja, kojeg je osnovala država i koji je odgovoran za upravljanje sustavima zaštite deponenta i investitora?
4.
Treba li članak 2. stavak 2. i članak 4. stavak 2. Direktive 97/9 (u vezi s Prilogom I. navedenoj direktivi) razumjeti i tumačiti u smislu da se protive nacionalnom zakonodavstvu, u skladu s kojim se shema naknada za investitore ne primjenjuje na investitore koji su nositelji dužničkih vrijednosnih papira izdane od strane kreditne institucije, zbog vrste financijskih instrumenata (dužničkih vrijednosnih papira), a uzimajući u obzir činjenicu da osiguranik (kreditna institucija) nije prenio ni koristio sredstva ni vrijednosne papire investitora bez njihovog pristanka? Je li za tumačenje odredaba Direktive 97/9, u svezi sa zaštitom investitora, relevantno da je kreditna institucija koja je izdala dužničke vrijednosne papire — izdavatelj — u isto vrijeme depozitar tih financijskih instrumenata (posrednik) i da sredstva investitora nisu odvojena od ostalih sredstava te kreditne institucije?
(1) Direktiva 94/19/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 1994 o sustavima osiguranja depozita (SL L 135, str. 5.; SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).
(2) Direktiva 2004/39/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004 o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ (SL L 145, str. 1.; SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).
(3) Direktiva 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 3. ožujka 1997. o sustavima naknada štete za investitore (SL L 84, str. 22.; SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 12., str. 33.).
Full & Egal Universal Law Academy