14.4.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 112/22
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 24. prosinca 2013. uputio Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana (Italija) – PFE protiv Airgesta
(Predmet C-689/13)
2014/C 112/28
Jezik postupka: talijanski
Sud koji je uputio zahtjev
Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Puligienica Facility Esco SpA (PFE)
Tuženik: Airgest SpA
Prethodna pitanja
1.
Jesu li načela koja je Sud Europske unije prepoznao presudom od 4. srpnja 2013. u predmetu C-100/12, kada je riječ o specifičnom slučaju, koji je predmet zahtjeva za prethodnu odluku, u kojem su samo dva poduzeća sudjelovala u postupku dodjele javne nabave, zbog sličnosti u osnovi konkretnog slučaja primjenjiva i na slučaj koji je predmet nadzora od strane Consiglia, a u kojem je naručitelj isključio sva poduzeća koja sudjeluju u postupku javne nabave, iako ih je u početku bilo više od dva, a da pritom poduzeća različita od onih koja su uključena u ovaj postupak nisu osporavala to isključenje, tako da je spor o kojem Consiglio vodi postupak faktički ograničen na samo dva poduzeća?
2.
Ograničavajući se samo na pitanja o kojima se može odlučiti primjenom prava Europske unije, je li članak 99. stavak 3. Zakonika o upravnom postupku u dijelu u kojem ta odredba određuje da su pravna načela usvojena na zajedničkoj sjednici obveziva za sva vijeća i odjele Consiglia di Stato, čak i kad je očito da je na toj sjednici potvrđeno ili bi moglo biti potvrđeno načelo koje je u suprotnosti ili je nespojivo s pravom Europske unije, u suprotnosti s tumačenjem tog prava i osobito s člankom 267. UFEU-a? Te posebno;
3.
Treba li vijeće ili odjel Consiglia di Stato koji postupa u predmetu, u slučaju kad dvoji o tome je li pravno načelo o kojem se već očitovala zajednička sjednica u suprotnosti ili nespojivo s pravom Europske unije, donošenjem obrazloženog rješenja spor uputiti na zajedničku sjednicu, čak i prije eventualnog upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije radi utvrđivanja je li sporno načelo u skladu i spojivo s pravom Europske unije, ili pak vijeće ili odjel Consiglia di Stato može, odnosno treba, kao sud države članice koji odlučuje zadnjem stupnju, samostalno kao redovni sud po pravu Europske unije postaviti Sudu prethodno pitanje o ispravnom tumačenju tog prava?
4.
U slučaju da je odgovor na pitanje postavljeno u prethodnom paragrafu takav da se svakom vijeću ili odjelu Consiglia di Stato priznaje mogućnost ili obveza da Sudu Europske unije izravno postavi prethodno pitanje ili, u svim slučajevima u kojima je Sud Europske unije na neki način zauzeo stajalište, posebno ako je Sud to učinio nakon zajedničke sjednice Consiglia di Stato, potvrđujući da postoji odstupanje ili djelomična neusklađenost između načela nacionalnog prava o kojem se očitovala zajednička sjednica i ispravnog tumačenja prava Europske unije, može li, odnosno treba li, svako vijeće ili odjel Consiglia di Stato, kao suda zadnjeg stupnja po pravu Europske unije, neposredno primijeniti ispravno tumačenje prava Unije koje je dao Sud Europske unije, ili je naprotiv i u tim slučajevima dužan donošenjem obrazloženog rješenja uputiti spor na zajedničku sjednicu, s posljedicom da se zajedničkoj sjednici povjerava isključivo pravo procjene, kao i ovlast sudskog nadzora primjene prava Europske unije, kako je to pravno obvezivo utvrdio Sud Europske unije?
5.
Konačno, ne bi li tumačenje sustava upravnog postupka Talijanske Republike na način da se zajedničkoj sjednici povjerava isključivo pravo procjene eventualne odluke o upućivanju zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije, ili čak samo rješavanje spora, kad ono izravno slijedi iz primjene načela prava Europske unije o kojima se Sud već očitovao, bilo u suprotnosti ne samo s načelom suđenja u razumnom vremenskom roku i brzog rješavanja po tužbama u postupcima javne nabave, nego i sa zahtjevom potpune i brižljive provedbe prava Europske unije od strane svakog od sudova država članica, na način koji je obvezno u skladu s ispravnim tumačenjem koje je uspostavio Sud Europske unije, pa tako i u cilju širenja u najvećoj mjeri načela „korisnog učinka” i prvenstva prava Europske unije pred nacionalnim (ne samo materijalnim, već i procesnim) pravom pojedine države članice (u konkretnom slučaju pred člankom 99. stavkom 3. Zakonika o upravnom postupku Talijanske Republike)?
Full & Egal Universal Law Academy