24.8.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 279/11
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 25. lipnja 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio College van Beroep voor het Bedrijfsleven – Nizozemska) – CO Sociedad de Gestión y Participación SA i dr. protiv De Nederlandsche Bank NV i De Nederlandsche Bank NV protiv CO Sociedad de Gestión y Participación S i dr.
(Predmet C-18/14) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Izravno osiguranje osim životnog osiguranja - Direktiva 92/49/EEZ - Članci 15., 15.a i 15.c - Bonitetna procjena stjecanja i povećanja kvalificiranog udjela - Mogućnost postavljanja ograničenja ili zahtjeva uz odobrenje namjeravanog stjecanja))
(2015/C 279/13)
Jezik postupka: nizozemski
Sud koji je uputio zahtjev
College van Beroep voor het Bedrijfsleven
Stranke glavnog postupka
Tužitelji: CO Sociedad de Gestión y Participación SA, Depsa 96 SA, INOC SA, Corporación Catalana Occidente SA, La Previsión 96 SA, Grupo Catalana Occidente SA, Grupo Compañia Española de Crédito y Caución SL, Atradius NV, Atradius Insurance Holding NV, J.M. Serra Farré, M.A. Serra Farré, J. Serra Farré, De Nederlandsche Bank NV
Tuženici: CO Sociedad de Gestión y Participación SA, Depsa 96 SA, INOC SA, Corporación Catalana Occidente SA, La Previsión 96 SA, Grupo Catalana Occidente SA, Grupo Compañia Española de Crédito y Caución SL, Atradius NV, Atradius Insurance Holding NV, J.M. Serra Farré, M.A. Serra Farré, J. Serra Farré, De Nederlandsche Bank NV
Izreka
1.
Direktivu Vijeća 92/49/EEZ od 18. lipnja 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja te kojom se izmjenjuje Direktiva 73/239/EEZ i Direktiva 88/357/EEZ (Treća direktiva o neživotnom osiguranju), kako je izmijenjena Direktivom 2007/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007., treba tumačiti na način da se ne protivi tomu da država članica na temelju svojeg nacionalnog zakonodavstva omogući nadležnom nacionalnom tijelu, u situaciji u kojoj se ono valjano može protiviti namjeravanom stjecanju na temelju članka 15.b stavka 2. iste direktive, da postavi ograničenja ili zahtjeve uz odobrenje namjeravanog stjecanja, bilo na vlastitu inicijativu ili formalizirajući obveze koje je ponudio predloženi stjecatelj, pod uvjetom da to ne utječe na prava predloženog stjecatelja na temelju navedene direktive.
2.
Direktivu 92/49, kako je izmijenjena, treba tumačiti na način da nadležno nacionalno tijelo nije dužno predloženom stjecatelju postaviti ograničenja ili zahtjeve prije nego što se može suprotstaviti namjeravanom stjecanju. Kada to tijelo odluči postaviti ograničenja ili zahtjeve uz odobrenje namjeravanog stjecanja, oni se ne mogu temeljiti na kriteriju koji nije naveden među onima u članku 15.b stavku 1. navedene direktive niti prekoračiti ono što je nužno za to da stjecanje zadovolji te kriterije.
3.
Članak 15.b stavak 1. Direktive 92/49 treba tumačiti na način da se načelno ne protivi tomu da nadležno nacionalno tijelo predloženom stjecatelju postavi zahtjev koji se odnosi na korporativno upravljanje u vezi sa sastavom nadzornog odbora društava za osiguranje na koje se odnosi namjeravano stjecanje, kao što je to u predmetu u glavnom postupku.
Na sudu koji je uputio zahtjev jest da, uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta u glavnom postupku, ocijeni je li taj zahtjev nužan kako bi predmetna stjecanja u glavnom postupku mogla zadovoljiti kriterije navedene u toj odredbi.
(1) SL C 112, 14. 4. 2014.
Full & Egal Universal Law Academy