7.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 294/10
Presuda Suda (drugo vijeće) od 2. srpnja 2015. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputilo Vrhovno sodišče – Slovenija) – NLB Leasing d.o.o. protiv Republike Slovenije
(Predmet C-209/14) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Isporuka robe ili usluga - Ugovor o leasingu - Povrat nekretnine koja je predmet ugovora o leasingu davatelju leasinga - Pojam ‚otkaza, odbijanja, potpunog ili djelomičnog neplaćanja’ - Pravo davatelja leasinga na smanjenje porezne osnovice - Dvostruko oporezivanje - Odvojene isporuke - Načelo porezne neutralnosti))
(2015/C 294/13)
Jezik postupka: slovenski
Sud koji je uputio zahtjev
Vrhovno sodišče
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: NLB Leasing d.o.o.
Tuženik: Republika Slovenija
Izreka
1.
Članak 2. stavak 1., članak 14. i članak 24. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da ako ugovor o leasingu nekretnine predviđa bilo prijenos vlasništva na primatelja leasinga po isteku valjanosti tog ugovora bilo da primatelju leasinga omogućuje raspolaganje bitnim odrednicama prava vlasništva nad tom nekretninom, s obzirom na to da je većina koristi i rizika svojstvenih pravnom vlasništvu nad tom nekretninom prenesena na primatelja leasinga, a diskontirani iznos obroka je praktički istovjetan tržišnoj vrijednosti robe, transakciju nastalu iz takvog ugovora treba smatrati stjecanjem kapitalnog dobra.
2.
Članak 90. stavak 1. Direktive 2006/112 treba tumačiti na način da ne dopušta da porezni obveznik smanji svoj oporezivi iznos ako je potonji zaista primio sva plaćanja kao naknadu za uslugu koju je pružio ili ako mu, u slučaju da ugovor nije otkazan ili raskinut, druga strana ugovora više ne duguje ugovorenu cijenu.
3.
Načelo porezne neutralnosti treba tumačiti na način da se ne protivi tomu da se, s jedne strane, pružanje leasinga nekretnina i, s druge strane, prijenos tih nekretnina na treću stranku (ugovora o leasingu) odvojeno oporezuju u svrhu poreza na dodanu vrijednost, ako se te transakcije ne mogu smatrati jedinstvenom uslugom, što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni.
(1) SL C 202, 30. 6. 2014.
Full & Egal Universal Law Academy