25.4.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 145/8
Presuda Suda (četvrto vijeće) od 17. veljače 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Korkein hallinto-oikeus – Finska) – Sanoma Media Finland Oy – Nelonen Media protiv Viestintävirasto
(Predmet C-314/14) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Direktiva 2010/13/EU - Članak 19. stavak 1. - Odvajanje oglašavanja od programa - Podijeljeni ekran - Članak 23. stavci 1. i 2. - Ograničenje vremena za emitiranje televizijskih reklamnih spotova u određenom satu na 20 % - Pokroviteljske najave - Druge upute na pokrovitelja - „Crne sekunde”))
(2016/C 145/08)
Jezik postupka: finski
Sud koji je uputio zahtjev
Korkein hallinto-oikeus
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Sanoma Media Finland Oy – Nelonen Media
Tuženik: Viestintävirasto
Izreka
1.
Članak 19. stavak 1. Direktive 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) treba tumačiti na način da se ne protivi nacionalnom zakonodavstvu poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koje dopušta da podijeljeni ekran koji u jednom stupcu prikazuje odjavnu špicu televizijskog programa, a u drugom raspored programa pružatelja usluga koji slijede, kako bi odvojio program koji završava od televizijskog reklamnog odsječka koji mu slijedi, ne treba nužno kombinirati sa zvučnim ili optičkim signalom niti mu takav signal mora slijediti pod uvjetom da takvo sredstvo odvajanja samo po sebi ispunjava zahtjeve određene prvom rečenicom tog članka 19. stavka 1., a što je na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi.
2.
Članak 23. stavak 2. Direktive 2010/13 treba tumačiti na način da znakovi pokrovitelja koji se pojavljuju u programima različitima od programa pod pokroviteljstvom, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, trebaju biti uključeni u ograničenje maksimalnog vremena emitiranja oglašavanja po određenom satu, propisano člankom 23. stavkom 1. te direktive.
3.
Članak 23. stavak 1. Direktive 2010/13 treba tumačiti, u slučaju kada država članica nije iskoristila mogućnost da predvidi strože pravilo od onoga propisanog tim člankom, na način da ne samo da se ne protivi tome da „crne sekunde”, koje su umetnute između pojedinih spotova u televizijskom reklamnom odsječku ili između tog odsječka i televizijskog programa koji mu slijedi, treba uključiti u maksimalno trajanje emitiranja televizijskog oglašavanja od 20 % po određenom satu, koje je propisano tim člankom, nego i da nalaže takvo uključivanje.
(1) SL C 292, 1. 9. 2014.
Full & Egal Universal Law Academy