13.6.2016
HR
Službeni list Europske unije
C 211/11
Presuda Suda (drugo vijeće) od 14. travnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku Sąd Najwyższy – Poljska) – Polkomtel sp. z o.o. protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej
(Predmet C-397/14) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Elektroničke komunikacijske mreže i usluge - Direktiva 2002/22/EZ - Članak 28. - Nezemljopisni brojevi - Mogućnost da krajnji korisnici koji borave u državi članici operatora imaju pristup uslugama koje se koriste nezemljopisnim brojevima - Direktiva 2002/19/EZ - Članci 5., 8. i 13. - Ovlasti i odgovornosti državnih regulatornih tijela u vezi s pristupom i međusobnim povezivanjem - Određivanje, izmjena ili ukidanje obveza - Određivanje obveze poduzećima koja nadziru pristup krajnjim korisnicima - Kontrola cijena - Poduzeće koje nema znatniju tržišnu snagu - Direktiva 2002/21/EZ - Rješavanje sporova među poduzećima - Odluka državnog regulatornog tijela o određivanju uvjeta suradnje i načina utvrđivanja cijene za usluge između poduzeća))
(2016/C 211/12)
Jezik postupka: poljski
Sud koji je uputio zahtjev
Sąd Najwyższy
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Polkomtel sp. z o.o.
Tuženik: Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej
uz sudjelovanje: Orange Polska S.A., anciennement Telekomunikacja Polska S.A.
Izreka
1.
Članak 28. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) treba tumačiti na način da država članica može predvidjeti da operator javnih elektroničkih komunikacijskih mreža mora osigurati pristup nezemljopisnim brojevima svim krajnjim korisnicima njegove mreže u toj državi, a ne samo krajnjim korisnicima drugih država članica.
2.
Članak 5. stavak 1. i članak 8. stavak 3. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu), u vezi s člankom 28. Direktive 2002/22, treba tumačiti na način da je dopušteno državnom regulatornom tijelu da, u okviru rješavanja spora između operatora, naloži obvezu da se krajnjim korisnicima osigura pristup uslugama koje se pružaju uz uporabu nezemljopisnih brojeva u mreži jednog drugog operatera te da, na temelju članka 13. Direktive o 2002/19, odredi načine utvrđivanja cijena između navedenih operatera za taj pristup, poput onog o kojemu se raspravlja u glavnom postupku, pod uvjetom da su obveze objektivne, transparentne, proporcionalne i nediskriminirajuće, utemeljene na naravi prepoznatog problema i opravdane s obzirom na ciljeve iz članka 8. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) te, ako je to slučaj, da su poštovani postupci predviđeni člancima 6. i 7. potonje direktive, što je na nacionalnom sudu da provjeri.
(1) SL C 431, 1. 12. 2014.
Full & Egal Universal Law Academy