28.9.2015
HR
Službeni list Europske unije
C 320/7
Rješenje Suda (deseto vijeće) od 15. srpnja 2015. (zahtjev za prethodnu odluku Administrativen sad – Varna – Bugarska) – „Koela-N” EOOD protiv Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” Varna pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite
(Predmet C-159/14) (1)
((„Prethodni postupak - Članak 99. Poslovnika Suda - Oporezivanje - PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Načelo porezne neutralnosti - Odbitak obračunatog pretporeza - Pojam „isporuka robe” - Uvjet postojanja isporuke robe - Prijevoz robe od strane prijevoznika izravno od dobavljača trećoj osobi - Nepostojanje dokaza stvarnog posjeda robe od strane izravnog dobavljača - Nepostojanje suradnje između dobavljača i poreznih tijela - Nepostojanje prekrcaja robe - Elementi koji opravdavaju sumnju u postojanje utaje poreza”))
(2015/C 320/09)
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Administrativen sad – Varna
Stranke glavnog postupka
Tužitelj:„Koela-N” EOOD
Tuženik: Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno-osiguritelna praktika” Varna pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite
Izreka
1.
Članak 14. stavak 1. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti na način da mu je protivno da porezno tijelo države članice zaključi da isporuka robe nije izvršena, što ima za posljedicu kupčevu nemogućnost odbitka poreza na dodanu vrijednost plaćenog prilikom tog stjecanja zato što nije primio robu koju je kupio nego ju je izravno otpremio trećoj osobi kojoj ju je preprodao, ili zato što izravni dobavljač tog kupca nije primio robu koju je kupio nego ju je otpremio izravno tom kupcu?
2.
Nepostojanje suradnje između dobavljačâ poreznog obveznika, vertikalnih u prodajnom lancu, i poreznih tijela i nepostojanje prekrcaja robe o kojoj je riječ nisu, sami po sebi, objektivni elementi na temelju kojih je moguće zaključiti da je taj porezni obveznik znao ili morao znati da je transakcija na koju se poziva u prilog svojeg prava na odbitak poreza na dodanu vrijednost bila dio utaje poreza. Neovisno o tome, te su dvije okolnosti objektivni elementi koji se mogu uzeti u obzir, u okviru globalne procjene svih elemenata i činjeničnih okolnosti prilikom utvrđivanja je li spomenuti porezni obveznik znao ili morao znati da je transakcija na koju se poziva u prilog svojeg prava na odbitak dio utaje poreza.
(1) SL C 175, 10. 6. 2014.
Full & Egal Universal Law Academy