19.5.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 151/9
Žalba koju su 7. veljače 2014. podnijeli Sven A. von Storch i dr. protiv rješenja Općeg suda (prvo vijeće) od 10. prosinca 2013. u predmetu T-492/12, Sven A. von Storch protiv Europske središnje banke
(Predmet C-64/12 P)
2014/C 151/11
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelji: Sven A. von Storch i dr. (zastupnici: M. C. Kerber, odvjetnik, B. von Storch, odvjetnica)
Druga stranka u postupku: Europska središnja banka
Žalbeni zahtjev
Žalitelji zahtijevaju:
—
ukidanje rješenja prvog vijeća Općeg suda od 10. prosinca 2013. u predmetu T-492/12.
—
da Sud Europske unije prihvati zahtjeve tužitelja u tužbi od 11. studenoga 2012.
—
da Sud Europske unije Europskoj središnjoj banci naloži snošenje troška na temelju članka 122. stavka 1. Poslovnika Suda.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelji smatraju da rješenje prvog vijeća Općeg suda Europske unije od 10. prosinca 2013. u predmetu T-492/12 sadrži sljedeće pogreške koje se tiču prava:
1.
Budući da donošenje odlukâ ESB-a od 6. rujna 2012. ima za cilj proizvesti pravni učinak u vezi s nizom tehničkih značajki izravnih transakcija (Outright-Geschäfte) Eurosustava na sekundarnim tržištima državnih zajmova, kao i radi dodatnih mjera kojima se jamči dostupnost instrumenata osiguranja za poslovne partnere kako bi im se osigurao pristup transakcijama u Eurosustavu kojima se ostvaruje likvidnost te
—
podredno, ima za cilj ostvariti pravni učinak Smjernice ESB-a 2012/641/EU od 10. listopada 2012. o izmjeni Smjernice ESB/2012/18 o dodatnim privremenim mjerama koje se odnose na operacije refinanciranja Eurosustava i prihvatljivost instrumenata osiguranja (ESB/2012/23) (1), te odluke mogu biti predmetom tužbe. Pravna obvezatnost neke radnje određuje se na temelju stalne sudske prakse u vezi s člankom 19. UFEU-a i na temelju cilja radnje.
2.
Donesene pobijane odluke izravno se i osobno odnose na tužitelje iako te odluke njima nisu izravno upućene.
3.
Rješenje od 10. prosinca 2013. sadrži pogreške koje se tiču prava jer je Opći sud preuzeo argumentaciju ESB-a prema kojoj navedene odluke nemaju nikakvog učinka na pravni položaj građana. Isto tako, Opći sud ignorira činjenicu da te odluke imaju dalekosežne posljedice na tržišta vrijednosnih papira, a posebno na državne dugove, što je ESB također namjeravao postići.
4.
Rješenje od 10. prosinca 2013. sadrži pogreške koje se tiču prava jer je Opći sud ovlaštenje tužiteljâ za podnošenje tužbe uvjetovao stvarnim postupanjem ESB-a odnosno kasnijim konkretnijim transakcijama, o čemu tužitelji u konkretnom slučaju vjerojatno neće imati saznanja, neovisno o stvarnoj nemogućnosti ponovnog otkupa kupljenih vrijednosnih papira.
5.
Rješenje od 10. prosinca 2013. sadrži pogreške koje se tiču prava jer je Opći sud tužiteljima oduzeo pravo na učinkovitu sudsku zaštitu zajamčeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane 4. studenoga 1950. u Rimu. Mogućnost incidentalne provjere pravnog pravila na temelju članka 277. UFEU-a, na koju se Opći sud poziva, nikako nema istu pravnu snagu kao tužba prema članku 263. stavku 4. UFEU-a.
(1) SL L 284, str. 14.
Full & Egal Universal Law Academy