12.5.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 142/21
Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Judecătoria Câmpulung (Rumunjska) 25. veljače 2014. – Liliana Tudoran, Florin Iulian Tudoran, Ilie Tudoran protiv SC Suport Colect SRL
(Predmet C-92/14)
2014/C 142/29
Jezik postupka:rumunjski
Sud koji je uputio zahtjev
Judecătoria Câmpulung
Stranke u glavnom postupku
Tužitelji: Liliana Tudoran, Florin Iulian Tudoran, Ilie Tudoran
Tuženik: SC Suport Colect SRL
Prethodna pitanja
1.
Mogu li se odredbe Direktive Vijeća br. 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1) i Direktive br. 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (2) primijeniti na ugovor o kreditu koji je sklopljen 5. listopada 2006., prije pristupanja Rumunjske Europskoj uniji, ali koji i dalje proizvodi učinke jer su njegove odredbe u ovom trenutku predmet ovrhe, nakon uzastopnih ustupa tražbine sadržane u ugovoru?
2.
U slučaju pozitivnog odgovora na prvo pitanje, mogu li se ugovorne odredbe kao one o „otplati duga zajmoprimca”, koje se odnose na postojanje zakašnjelih uplata od strane dužnika, kao i one koje se odnose [na] povećanje kamatne stope nakon isteka jedne godine, datum od kojeg se ona oblikuje u odnosu na promjenjivu referentnu stopu, koja se određuje u sjedištu banke Banca Commercială Româna, uvećanu za 1,90 [postotnih poena], smatrati nepoštenima u smislu Direktive Vijeća br. 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?
3.
Protivi li se načelo učinkovite sudske zaštite prava koja pojedinci uživaju na temelju prava Unije, kako je zajamčeno člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, odredbi nacionalnog prava kao što je članak 120. Izvanredne uredbe br. 99 od prosinca 2006. o kreditnim institucijama i primjerenosti kapitala koja priznaje karakter ovršne isprave ugovora o bankovnom zajmu koji nije sklopljen u izvornom obliku, ne predviđa mogućnost da dužnik pregovara o ugovornim odredbama i na temelju kojeg sudski izvršitelj može izvršiti prisilnu ovrhu na dobrima dužnika nakon kratke provjere i dobivanja odobrenja za prisilnu ovrhu u izvanparničnom postupku u kojem je mogućnost suca da ocjeni iznos tražbine ograničena?
4.
Treba li Direktivu Vijeća br. 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima tumačiti u smislu da se protivi pravnom propisu države članice poput članka 372. i narednih članaka ranijeg zakona o građanskom postupku koji vjerovniku omogućuje da zahtijeva ispunjenje tražbine koja proizlazi iz nepoštenih ugovornih odredbi time što on može izvršiti ovrhu na stvari opterećenoj založnim pravom putem prodaje nekretnine unatoč protivljenju potrošača i bez da je te ugovorne odredbe ispitao neovisni sud?
5.
Može li postojanje odredbe u nacionalnom zakonodavstvu kao što je članak 120. Izvanredne uredbe br. 99 od prosinca 2006. o kreditnim institucijama i primjerenosti kapitala, koji priznaje karakter ovršne isprave ugovora o bankovnom zajmu, nanijeti štetu slobodi poslovnog nastana predviđenoj člankom 49. [UFEU-a], kao i slobodi pružanja usluga predviđenoj člankom [56.] UFEU-a s obzirom da ta odredba odvraća građane Europske unije od toga da se nastane u državi članici u kojoj bankovni ugovor, sklopljen s privatnom institucijom, ima istu vrijednost kao i sudska odluka koja je temelj za ovrhu?
6.
U slučaju pozitivnog odgovora na prethodna pitanja, može li nacionalni sud po službenoj dužnosti isticati da takva isprava nema karakter ovršne isprave, na temelju čega se vrši prisilna ovrha tražbine sadržane u tom ugovoru?
(1) SL L 95, str. 29.
(2) SL L 133, str. 66.
Full & Egal Universal Law Academy