26.5.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 159/16
Tužba podnesena 21. ožujka 2014. – Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke
(Predmet C-137/14)
2014/C 159/23
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Hermes, G. Wilms, agenti)
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da utvrdi da je Savezna Republika Njemačka povrijedila svoje obveze iz članka 11. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2011/92/EU od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (1) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2011/92) i članka 25. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2010/75/EU od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (2) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2010/75) time što
—
odredbe Direktive 2011/92 načelno ne smatra odredbama koje dodjeljuju subjektivna prava i time pojedincima većinom onemogućava njihovo ostvarenje pred sudovima (članak 113. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima);
—
ukidanje odluka na temelju povrede postupovnih odredbi ograničava na potpuni izostanak potrebne procjene utjecaja na okoliš (PUO) ili izostanak potrebne prethodne procjene (članak 4. stavak 1. Zakona o pravnim sredstvima u pitanjima okoliša – u daljnjem tekstu: UmwRG) i na slučajeve u kojima tužitelj dokaže da povreda postupovnih odredbi stoji u uzročnoj vezi s ishodom odluke (članak 46. Zakona o upravnom postupku – u daljnjem tekstu: VwVfG) te da se odnosi na pravni položaj tužitelja;
—
ograničava aktivnu procesnu legitimaciju i opseg sudskog nadzora na prigovore koji su već podneseni unutar roka za prigovore u upravnom postupku koji je doveo do donošenja odluke (članak 2. stavak 3. UmwRG-a i članak 73. stavak 6. VwVfG-a) i
—
u postupcima koji su pokrenuti nakon 25. lipnja 2005. i završeni prije 12. svibnja 2011., aktivnu procesnu legitimaciju udruga za zaštitu okoliša ograničava na pravne propise koji zasnivaju prava pojedinaca (članak 2. stavak 1. u vezi s člankom 5. stavkom 1. UmwRG-a);
—
u postupcima koji su pokrenuti nakon 25. lipnja 2005. i završeni prije 12. svibnja 2011., opseg sudskog nadzora pravnih sredstava udruga za zaštitu okoliša ograničava na pravne propise koji zasnivaju prava pojedinaca (članak 2. stavak 1. UmwRG-a, ranija verzija, u vezi s člankom 5. stavkom 1. UmwRG-a);
—
iz područja primjene UmwRG-a općenito isključuje upravne postupke koji su pokrenuti prije 25. lipnja 2005. (članak 5. stavak 1. UmwRG-a).
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U bitnome se iznose sljedeći tužbeni razlozi:
Tuženik je kako u vremenskom tako i u sadržajnom pogledu povrijedio obvezu lojalne suradnje. Tako mu je bilo potrebno više od 18 mjeseci da pokuša postupiti sukladno presudi Suda od 12. svibnja 2011. u predmetu C-115/09 (3). U sadržajnom pogledu su propisi koje je tuženik donio nedostatni te se protive kako gore navedenoj sudskoj praksi tako i presudi Suda u predmetu Altrip (4).
Kod pravne zaštite pojedinaca, Savezna Republika sudski nadzor i dalje ograničava na poštovanje propisa koji dodjeljuju subjektivna prava u smislu takozvane teorije pravozaštitne norme. Daljnja ograničenja odnose se ne samo na pravnu zaštitu pojedinaca nego i na onu udruga. Tako UmwRG dopušta ukidanje odluka o davanju dozvola samo u slučaju izostanka procjene utjecaja na okoliš, ali ne i kada je ista manjkavo provedena.
Dodatno, Njemačka predviđa ukidanje procesnopravno ništave odluke o ispitivanju zaštite okoliša u slučaju kada je osporavaju pojedinci samo onda kada tužitelj konkretno razloži da bi bez povrede postupovnih odredbi njezin ishod bio drukčiji te da se procesna greška odnosi na materijalnopravni položaj tužitelja.
Također su prekludirani prigovori udruga u sudskom postupku ako nisu izneseni već tijekom upravnog postupka. U konačnici, nova verzija UmwRG-a i takva njemačka sudska praksa zaostaju u odlučujućim točkama za zahtjevima Direktive 2011/92 kako ih je Sud pobliže odredio u presudama „Trianel” i „Altrip”.
Povrh toga UmwRG iz svoga područja primjene isključuje postupke koji su pokrenuti prije stupanja Direktive na snagu.
Ova značajna ograničenja u cijelosti se protive cilju Direktive 2011/92 da se omogući široka pravna zaštita u skladu s člankom 9. stavcima 2. i 3. Arhuške konvencije.
(1) SL 2012 L 26, str.1.
(2) (SL L 334, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 15., str. 159.).
(3) Presuda BUND, C-115/09, EU:C:2011:289
(4) Presuda Altrip, C-72/12, EU:C:2013:712
Full & Egal Universal Law Academy