22.9.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 329/6
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 21. srpnja 2014. uputio Аdministrativen sad – Pleven (Bugarska) – Polihim-SS EOOD protiv Nachalnik na Mitnitsa – Svishtov
(Predmet C-355/14)
2014/C 329/08
Jezik postupka: bugarski
Sud koji je uputio zahtjev
Аdministrativen sad – Pleven
Stranke glavnog postupka
Žalitelj u kasacijskom postupku: Polihim-SS EOOD
Druga stranka u kasacijskom postupku: Nachalnik na Mitnitsa – Svishtov
Prethodna pitanja
1.
Treba li pojam „potrošnja energenata” iz članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive Vijeća 2008/118/EZ (1) od 16. prosinca 2008. o općim aranžmanima za trošarine i o stavljanju izvan snage Direktive 92/12/EEZ (2) tumačiti na način – kada je riječ o energentima koji se puštaju u potrošnju i izlaze iz trošarinskog skladišta ovlaštenog imatelja, komercijalnom se transakcijom prodaju kupcu koji ne posjeduje niti ovlaštenje za proizvodnju električne energije niti potvrdu da je krajnji korisnik oslobođen od trošarine, i koji prodaje navedene energente trećoj osobi koja posjeduje ovlaštenje za proizvodnju električne energije, dozvolu nadležnih tijela države članice za primanje energenata izuzetih od trošarine, i potvrdu da je krajnji korisnik oslobođen od trošarine, i kojoj energente neposredno isporučuje ovlašteni imatelj trošarinskog skladišta, a da isti pri tome ne dolaze u stvarnu vlast izravnog kupca – da je potrošač energenata izravni kupac, iako ih on stvarno ne koristi u nekom postupku, ili ga pak treba tumačiti na način da je njihov stvarni potrošač treća osoba koja ih stvarno koristi u postupku koji provodi?
2.
Treba li pojam „koji se koriste za proizvodnju električne energije” iz članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive Vijeća 2003/96/EZ (3) od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije – kada se radi o energentima koji se puštaju u potrošnju i izlaze iz trošarinskog skladišta ovlaštenog imatelja, komercijalnom se transakcijom prodaju kupcu, koji ne posjeduje niti ovlaštenje za proizvodnju električne energije niti potvrdu da je krajnji korisnik oslobođen od trošarine, i koji prodaje navedene energente trećoj osobi, koja posjeduje ovlaštenje za proizvodnju električne energije, dozvolu nadležnih tijela države članice za primanje energenata izuzetih od trošarine, i potvrdu da je krajnji korisnik oslobođen od trošarine, i kojoj energente neposredno isporučuje ovlašteni imatelj trošarinskog skladišta, a da pri tome ne dolaze pod stvarnu vlast izravnog kupca – tumačiti na način da energente koristi izravni kupac koji ih stvarno ne upotrebljava u određenom postupku radi ostvarivanja neke svrhe koja ne podliježe plaćanju trošarina, ili ga treba tumačiti na način da te energente koristi treća osoba koja ih stvarno upotrebljava u postupku radi ostvarivanja neke svrhe koja ne podliježe plaćanju trošarina, to jest radi grijanja, na primjer radi proizvodnje električne energije?
3.
Podliježu li energenti – u svjetlu propisa Unije o trošarinama, a osobito članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2008/118 i članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive 2003/96 – plaćanju trošarine, i u slučaju potvrdnog odgovora, po kojoj stopi, onoj za gorivo ili onoj za energente koji se upotrebljavaju za grijanje, ako je utvrđeno da su predmetni energenti isporučeni krajnjem korisniku koji sukladno nacionalnom pravu posjeduje odgovarajuća ovlaštenja i dozvole za proizvodnju električne energije, i potvrdu da je krajnji korisnik oslobođen od trošarine, te je primio robu neposredno od ovlaštenog imatelja trošarinskog skladišta, ali pri tome nije njezin prvi kupac?
4.
Podliježu li energenti – u svjetlu propisa Unije o trošarinama, a osobito članka 1. stavka 1. točke (a) Direktive 2008/118 i članka 14. stavka 1. točke (a) Direktive 2003/96 – plaćanju trošarine, i to po stopi koja se primjenjuje na gorivo, ako je utvrđeno da se predmetni energenti upotrebljavaju odnosno koriste za svrhu koja ne podliježe plaćanju trošarina, naime proizvodnju električne energije od strane osobe koja sukladno nacionalnom pravu posjeduje odgovarajuća ovlaštenja i dozvole za proizvodnju električne energije, te je primila robu neposredno od ovlaštenog imatelja trošarinskog skladišta, ali pri tome nije njezin prvi kupac?
(1) SL L 9, str. 12. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 174.).
(2) Direktiva Vijeća 92/12/EEZ od 25. veljače 1992. o općim aranžmanima za proizvode koji podliježu trošarinama, te o posjedovanju, kretanju i praćenju takvih proizvoda, SL L 76, str. 1.
(3) SL L 283, str. 51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 75.).
Full & Egal Universal Law Academy