15.9.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 315/43
Žalba koju je 24. srpnja 2014. podnijela Savezna Republika Njemačka protiv presude Općeg suda donesene 14. svibnja 2014. u predmetu T-198/12, Savezna Republika Njemačka protiv Europske komisije
(Predmet C-360/14 P)
2014/C 315/70
Jezik postupka: njemački
Stranke
Žalitelj: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: T. Henze, A. Lippstreu, punomoćnici, U. Karpenstein, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Žalbeni zahtjev
Žalitelj zahtijeva:
1.
ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 14. svibnja 2014. u predmetu T-198/12, Savezna Republika Njemačka protiv Europske komisije, radi djelomičnog poništenja Odluke Komisije 2012/160/EU od 1. ožujka 2012. o nacionalnim odredbama o kojima je vlada Savezne Republike Njemačke poslala službenu obavijest, a kojima se zadržavaju granične vrijednosti za olovo, barij, arsen, antimon, živu, nitrozamin i prekursore nitrozamina u igračkama nakon stupanja na snagu Direktive 2009/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o sigurnosti igračaka (1), u dijelu u kojem je Opći sud odbio tužbu;
2.
poništenje Odluke Komisije 2012/160/EU od 1. ožujka 2012., u dijelu u kojem se njome ne odobravaju priopćene odredbe s graničnim vrijednostima za elemente antimon, arsen i živu u igračkama; podredno, vraćanje predmeta Općem sudu;
3.
nalaganje Komisiji snošenja troškova postupka.
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Žalitelj navodi tri žalbena razloga:
Prvi žalbeni razlog: Opći je sud na tri načina prekršio članak 114. stavak 4. UFEU-a. Povrijedio je načelo samostalne procjene rizika od strane država članica kada je iz okolnosti da se mjere koje je priopćio žalitelj temelje na drugačijoj procjeni rizika zaključio da su iste neprikladne. Nadalje, Opći je sud pogrešno zahtijevao dokaz da je razina zaštite koju osigurava Direktiva 2009/48/EZ sama po sebi nedostatna. Konačno, Opći je sud svoje zaključke utemeljio na pogrešnom pravnom shvaćanju, kada se protivio provođenju kvantitativne usporedbe – utemeljene na graničnim vrijednostima – različitih razina zaštite.
Drugi žalbeni razlog: Opći je sud povrijedio obvezu obrazlaganja svojih presuda iz članaka 36. i 53. stavka 1. Statuta Suda. S jedne je strane njegovo obrazloženje u svjetlu Tablice 1 koju je priložila Savezna Republika Njemačka proturječno samo sebi, jer se dijelom zasniva na navodnim računskim pogreškama, a dijelom na tobožnjim pogreškama u mjerenju. S druge je strane obrazloženje nedostatno jer Opći sud smatra da usporedba migracijskih graničnih vrijednosti koju je provela Savezna Republika Njemačka ne ukazuje na višu razinu zaštite, a da pritom nije ispitao značenje kategorije materijala koji se mogu ostrugati s igračke.
Treći žalbeni razlog: Opći je sud počinio trostruko iskrivljavanje činjenica odnosno dokaza. Kao prvo, očito je pogrešno prikazao sadržaj Tablice 3 koju je podnio žalitelj. Nadalje, Opći je sud očito pogrešno pretpostavio da tablica Saveznog instituta za ocjenu rizika koju je podnio žalitelji sadrži pogrešno zbrojene vrijednosti. Naposljetku, Opći je sud očito pogrešno protumačio mišljenje Znanstvenog odbora za sanitarne i okolišne rizike (SCHER) od 1. srpnja 2010., kada je iz njega izveo zaključak o pouzdanosti graničnih vrijednosti bioraspoloživosti, koje SCHER sasvim sigurno nije iznio.
(1) SL L 80, str. 19. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 55., str. 213.).
Full & Egal Universal Law Academy