1.12.2014
HR
Službeni list Europske unije
C 431/9
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 20. kolovoza 2014. uputio Sąd Najwyższy (Poljska) – Polkomtel Sp. z o.o. protiv Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej
(Predmet C-397/14)
(2014/C 431/14)
Jezik postupka: poljski
Sud koji je uputio zahtjev
Sąd Najwyższy
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Polkomtel Sp. z o.o.
Tuženik: Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej
Druga stranka u postupku: Telekomunikacja Polska S.A. w Warszawie (obecnie Orange Polska S.A. w Warszawie)
Prethodna pitanja
1.
Treba li članak 28. Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (1) u prvotnoj verziji, tumačiti na način da pristup nezemljopisnim brojevima ne treba osigurati samo krajnjim korisnicima iz drugih država članica, već i krajnjim korisnicima iz države članice operatera javne komunikacijske mreže, što ima za posljedicu da ispitivanje ispunjenja te obveze od strane nacionalnog regulatornog tijela podliježe zahtjevima koji proizlaze iz načela djelotvornosti prava Unije te tumačenja nacionalnog prava usklađenog s pravom Unije?
2.
Ako se na pitanje 1. dade potvrdan odgovor: treba li članak 28. Direktive 2002/22 u vezi s člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da se radi ispunjenja obveze navedene u prvonavedenom propisu može primijeniti postupak koji je za nacionalna regulatorna tijela predviđen u članku 5. stavku 1. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (2)?
3.
Treba li članak 8. stavak 3. Direktive 2002/19, u vezi s člankom 28. Direktive 2002/22 i člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima ili članak 8. stavak 3. Direktive 2002/19, u vezi s člankom 5. stavkom 1. Direktive 2002/19 i člankom 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, tumačiti na način da nacionalna regulatorna tijela – kako bi krajnjem korisniku domaćeg operatera javne komunikacijske mreže osigurala pristup uslugama koje se obavljaju pod nezemljopisnim brojevima u mreži jednog drugog domaćeg operatera – mogu utvrditi načela obračuna naknade za uspostavljanje poziva između operatera, na način da primijene tarifu za okončavanje poziva koja je s obzirom na troškove utvrđena za jednog od operatera temeljem članka 13. Direktive 2002/19, ako je operater tijekom neuspjelih pregovora vođenih u skladu s obvezom iz članka 4. Direktive 2002/29 sam to predložio?
(1) SL L 108, str.51. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.).
(2) SL L 108, str. 7. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 38., str. 69.).
Full & Egal Universal Law Academy